Zbog oglasa Raiffeisen Banke Hrvatska, u kome su tražili PR agenciju za krizno komuniciranje da za njih “vrši pritisak na Ustavni sud i druge sudove u Hrvatskoj” u vezi s kreditima u švicarcima – predsjednik uprave RBA Hrvatska Michael Muller jučer je podnio neopozivu ostavku. Portal Indeks otkrio je i objavio kritički tekst o tom oglasu RBA u ponedjeljak. Muller, direktor velike banke, u srijedu je podnio ostavku.
U roku od 24 sata, učinio je to na krajnje pristojan i nimalo obranaški način. ”Svjestan sam snažnog negativnog dojma koji je nastao oko Raiffeisen banke i njezinog menadžmenta”, napisao je. ”Kao profesionalni menadžer, odlučio sam odstupiti sa svoje pozicije kako bih spriječio daljnju reputacijsku štetu banci”.
Priručnik banke obavezan u džepovima ministara
Mullerov šef Andreas Gschwenter, predsjednik nadzornog odbora RBA Austrija i član uprave matične banke Raiffeisen Bank International koja servisira 14 milijuna klijenata, objavio je odmah da prihvaća ostavku ”kao znak Mullerovog odgovornog stava”. I – priča završena.
Ovo bi trebali nositi u unutrašnjem džepu sakoa svi hrvatski političari i osobe na utjecajnim javnim pozicijama pa svako malo zirnuti na minijaturni priručnik iz RBA Banke. Jer to je uglavnom društvo kome je totalno špansko selo prihvaćanje bilo kakve odgovornosti za čast dobro plaćenih poslova koje rade i za rukovanje velikom dozom moći koja im je dana u ruke.
Sjevernokorejski ton Grlića-Radmana
Ovdje na ostavku i ne pomišlja ni župan Alojz Tomašević nakon što je osuđen kao obiteljski zlostavljač. No, da se oko ove ozbiljne stvari prvo malo nasmijemo, citirat ćemo, na primjer, što je danas odlučio nadrobiti ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman o aktualnoj priči s ministrom zdravstva Milanom Kujundžićem, čija se neobjašnjena imovina i povlašteni kredit s pravom propituju u medijima.
Umjesto da se glavni diplomat naše države barem diplomatski suzdrži dok se ne provjere sve činjenice oko Kujundžićevih nekretnina, Radman se, dakle – kako tipično – okomio na novinare. ”Bave se Kujundžićem umjesto da prate naše predsjedanje u EU”, izjavio je u sjevernokorejskom tonu na televiziji N1.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Reakcije – pravilo kojem je teško doći glave
Ali Radman nije nikakva iznimka nego je općeniti princip. Slične reakcije odgovornih osoba na teške afere u Hrvatskoj pravilo su kome se ne da doći glave. Sami ne bi dali ostavke ni kad bi im našli leš u škrinji za meso, a šefovi će ih štititi do zadnjeg daha s najdrskijim i najluđim opravdanjima koja vrijeđaju moć rasuđivanja čak i ispodprosječne pameti.
Sjetimo se kako je premijer Plenković zagovarao i branio svoju ministricu Gabrijelu Žalac prije nego što je se morao riješiti. Notornog Lovru Kuščevića. Martinu Dalić. Onog žmuklera Marića iz Ministarstva državne imovine. Tolušića. Ukratko sve koji su na kraju odletjeli, ne zbog minimalnog poštovanja prema građanima, nego zato što jednostavno nije bilo druge.
Umjesto ostavki problemi zriju dok vonj postane neizdrživ
Drugdje se za afere momentalno napušta dužnost i nitko se ne poziva na to da prvo sud treba potpisati presudu. I to pravomoćnu. Ne zna se ni broja ostavkama koje su prošle godine pale u politici na ovoj planeti, a među njima je svakako bilo 10 premijera, ministara, državnih tajnika, čak i jedan predsjednik države.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kod nas stvari zriju, bubre i gnjile tjednima i mjesecima, a mig se eventualno šalje tek kad vonj postane neizdrživ. U međuvremenu se prolazi dijapazon izmotavanja deblji nego li londonski telefonski imenik.
Pokazao jazavcima kako se to radi
Zato je kakav dobrodušni hrvatski građanin, nevješt s kodeksom ponašanja koji vrijedi u civiliziranom svijetu, mogao očekivati da će, u ovom slučaju s RBA Bankom, direktor Muller reći kako on nije imao nikakve veze s onim zbilja idiotskim oglasom koji otkriva kako se inače radi ispod stola. Da za njega nije ni znao. Da su mu podvalili konkurenti. Da će svaliti krivicu na nekoga ispod sebe. I sa strogim izrazom na licu – objaviti kako po kazni smjenjuje šefa nekog bančinog odjela.
No čovjek je pokazao ovim našim jazavcima kako se to radi. Pritom nemamo pojma tko je u RBA doista bio kriv niti je li Muller znao ili nije znao što se iz banke šalje van. Moguće da i nije. Ali njegov pretpostavljeni nije rekao ni jednu riječ da ga obrani. Jer, kad si na vrhu, kad te zato plaćaju višestruko više nego i najboljeg zaposlenika u sustavu, onda je i odgovornost tvoja kako god bilo da bilo. Prema tome, papir u džep, pa čitati da se podsjetiš.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zbilja, što bi političaru u Hrvatskoj trebalo pronaći da sam pristojno podnese ostavku?
Dosadašnji ministri odletjeli su ne zbog minimalnog poštovanja prema građanima, nego zato što jednostavno nije bilo druge
Sjetimo se kako je premijer Plenković zagovarao i branio svoju ministricu Gabrijelu Žalac prije nego što je se napokon morao riješiti. Notornog Lovru Kuščevića. Martinu Dalić. Onog žmuklera Marića iz Ministarstva državne imovine. Tolušića. Ukratko sve koji su na kraju odletjeli, ne zbog minimalnog poštovanja prema građanima, nego zato jer jednostavno nije bilo druge.
Zbog oglasa Raiffeisen Banke Hrvatska, u kome su tražili PR agenciju za krizno komuniciranje da za njih “vrši pritisak na Ustavni sud i druge sudove u Hrvatskoj” u vezi s kreditima u švicarcima – predsjednik uprave RBA Hrvatska Michael Muller jučer je podnio neopozivu ostavku. Portal Indeks otkrio je i objavio kritički tekst o tom oglasu RBA u ponedjeljak. Muller, direktor velike banke, u srijedu je podnio ostavku.
U roku od 24 sata, učinio je to na krajnje pristojan i nimalo obranaški način. ”Svjestan sam snažnog negativnog dojma koji je nastao oko Raiffeisen banke i njezinog menadžmenta”, napisao je. ”Kao profesionalni menadžer, odlučio sam odstupiti sa svoje pozicije kako bih spriječio daljnju reputacijsku štetu banci”.
Priručnik banke obavezan u džepovima ministara
Mullerov šef Andreas Gschwenter, predsjednik nadzornog odbora RBA Austrija i član uprave matične banke Raiffeisen Bank International koja servisira 14 milijuna klijenata, objavio je odmah da prihvaća ostavku ”kao znak Mullerovog odgovornog stava”. I – priča završena.
Ovo bi trebali nositi u unutrašnjem džepu sakoa svi hrvatski političari i osobe na utjecajnim javnim pozicijama pa svako malo zirnuti na minijaturni priručnik iz RBA Banke. Jer to je uglavnom društvo kome je totalno špansko selo prihvaćanje bilo kakve odgovornosti za čast dobro plaćenih poslova koje rade i za rukovanje velikom dozom moći koja im je dana u ruke.
Sjevernokorejski ton Grlića-Radmana
Ovdje na ostavku i ne pomišlja ni župan Alojz Tomašević nakon što je osuđen kao obiteljski zlostavljač. No, da se oko ove ozbiljne stvari prvo malo nasmijemo, citirat ćemo, na primjer, što je danas odlučio nadrobiti ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman o aktualnoj priči s ministrom zdravstva Milanom Kujundžićem, čija se neobjašnjena imovina i povlašteni kredit s pravom propituju u medijima.
Umjesto da se glavni diplomat naše države barem diplomatski suzdrži dok se ne provjere sve činjenice oko Kujundžićevih nekretnina, Radman se, dakle – kako tipično – okomio na novinare. ”Bave se Kujundžićem umjesto da prate naše predsjedanje u EU”, izjavio je u sjevernokorejskom tonu na televiziji N1.
Reakcije – pravilo kojem je teško doći glave
Ali Radman nije nikakva iznimka nego je općeniti princip. Slične reakcije odgovornih osoba na teške afere u Hrvatskoj pravilo su kome se ne da doći glave. Sami ne bi dali ostavke ni kad bi im našli leš u škrinji za meso, a šefovi će ih štititi do zadnjeg daha s najdrskijim i najluđim opravdanjima koja vrijeđaju moć rasuđivanja čak i ispodprosječne pameti.
Sjetimo se kako je premijer Plenković zagovarao i branio svoju ministricu Gabrijelu Žalac prije nego što je se morao riješiti. Notornog Lovru Kuščevića. Martinu Dalić. Onog žmuklera Marića iz Ministarstva državne imovine. Tolušića. Ukratko sve koji su na kraju odletjeli, ne zbog minimalnog poštovanja prema građanima, nego zato što jednostavno nije bilo druge.
Umjesto ostavki problemi zriju dok vonj postane neizdrživ
Drugdje se za afere momentalno napušta dužnost i nitko se ne poziva na to da prvo sud treba potpisati presudu. I to pravomoćnu. Ne zna se ni broja ostavkama koje su prošle godine pale u politici na ovoj planeti, a među njima je svakako bilo 10 premijera, ministara, državnih tajnika, čak i jedan predsjednik države.
Kod nas stvari zriju, bubre i gnjile tjednima i mjesecima, a mig se eventualno šalje tek kad vonj postane neizdrživ. U međuvremenu se prolazi dijapazon izmotavanja deblji nego li londonski telefonski imenik.
Pokazao jazavcima kako se to radi
Zato je kakav dobrodušni hrvatski građanin, nevješt s kodeksom ponašanja koji vrijedi u civiliziranom svijetu, mogao očekivati da će, u ovom slučaju s RBA Bankom, direktor Muller reći kako on nije imao nikakve veze s onim zbilja idiotskim oglasom koji otkriva kako se inače radi ispod stola. Da za njega nije ni znao. Da su mu podvalili konkurenti. Da će svaliti krivicu na nekoga ispod sebe. I sa strogim izrazom na licu – objaviti kako po kazni smjenjuje šefa nekog bančinog odjela.
No čovjek je pokazao ovim našim jazavcima kako se to radi. Pritom nemamo pojma tko je u RBA doista bio kriv niti je li Muller znao ili nije znao što se iz banke šalje van. Moguće da i nije. Ali njegov pretpostavljeni nije rekao ni jednu riječ da ga obrani. Jer, kad si na vrhu, kad te zato plaćaju višestruko više nego i najboljeg zaposlenika u sustavu, onda je i odgovornost tvoja kako god bilo da bilo. Prema tome, papir u džep, pa čitati da se podsjetiš.