Nekad je nužno odabrati stranu

Zbog karcinoma sam ostao bez šake, sviranja i gejmanja. Sad kroz startup želim pomoći ljudima poput mene

Startup Rukoplastika iz zagrebačkog Rudeša izrađuje kompjuterska pomagala za ljude s poteškoćama

Zbog karcinoma sam ostao bez šake, sviranja i gejmanja. Sad kroz startup želim pomoći ljudima poput mene

Startup Rukoplastika iz zagrebačkog Rudeša izrađuje kompjuterska pomagala za ljude s poteškoćama

Kada mu je zbog rijetkog sarkoma morala biti amputirana desna šaka, život Hrvoja Kovača se preokrenuo. Više nije mogao svirati gitaru ni igrati video igre, što su mu bili glavni hobiji. Uz pomoć petorice prijatelja počeo je izrađivati pomagala koja ponovno omogućuju igranje, a njihov startup Rukoplastika nedavno je osvojio nagradu na prestižnom natjecanju Good Game Liftoff

Priča hrvatskog startupa zvanog Rukoplastika počinje 2014. godine, kada je Hrvoju Kovaču dijagnosticiran je rijedak karcinom u dijelu šake. “Bila je jedna kvržica koju su doktori operirali i izvadili. Operirao me je vrlo iskusan doktor, primarijus estetske medicine. No, kada je izvadio kvržicu rekao mi je da to još nije vidio u svojoj karijeri. Radilo se o jednom rijetkom obliku sarkoma, koji je jako teško zaustaviti kada se jednom primi, a pogotovo kada je u pitanju pakiranje u kojem imaš jako puno infrastrukture, poput šake”, priča Kovač.

Nakon što je istraživao i tražio sedam drugih mišljenja, Hrvoje Kovač shvatio je da ne postoji druga opcija, osim amputacije desne šake i kemoterapije. “Kada ti se nešto tako dogodi u životu, moraš skužiti kako prilagoditi svoju okolinu svojem invaliditetu. Krenuvši od osnovnih stvari. Kada sam kupovao auto, morao sam kupiti auto s automatskim mjenjačem i postaviti si kuglicu na volan kako bih ga morao voziti. Najgore mi je bilo što nisam više mogao svirati gitaru”.

Morao je okolinu prilagoditi svojem invaliditetu

Uz sviranje gitare, za Kovača se kao prošlost činilo i igranje igara. “To su sve neke stvari koje nisu presudne i koje nisu ključne za život jednog čovjeka, ali budući da sam cijeli život igrao igrice, to mi je strašno falilo”. Prvi pravi koraci dogodili su se 2016. godine, kada si je Kovač sam složio pomagalo. Na miš je ljepljivom trakom zalijepio čarapu i onda bi tu čarapu navukao na svoj bataljak. Prilagodio bi postavke kompjutera i s tom je napravom igrao godinu, godinu i pol dana. Rješenje je bilo strašno rudimentarno i nije ga baš zadovoljilo.

Negdje 2017. godine, Kovač se preko prijatelja Juraja Babića, inženjera mehatronike, upoznao s tehnologijom 3D printanja. Odmah je shvatio da bi ta tehnologija mogla pomoći u slučajevima sličnim njegovom. “Od HZZO-a sam dobio jednu mioelektričnu protezu koja je porezne obveznike koštala gotovo 100.000 kuna. Ja tu ruku ne koristim, jer je ona strašno teška, nije dobro napravljena i jednostavno nije dobra za te novce”:

“Ta proteza je prilagođena samo meni i nitko ne može koristiti tu ruku osim mene. Jednom kada kreneš koristiti 3D tehnologiju za printanje i skeniranje, možeš snažno srezati troškove u proizvodnji bilo čega za osobe s invaliditetom. Tada sam počeo razmišljati kako mogu s 3D printanjem pojačati tu priču s mousesockom, svojom čarapicom za miš”, priča Kovač.

Kao da smo sjeli s frendovima iz kvarta na LAN turnir

Uskoro je s prijateljima pokrenuo startup zvan Rukoplastika, specijaliziran za izradu kompjuterskih pomagala – ne samo za ljude s amputacijom ili deformitetom, nego i onih koji, recimo, boluju od posljedica moždanog udara ili nekih neurodegenerativnih bolesti. Krajem godine osvojili su nagradu na prestižnom natjecanju Good Game Liftoff, u iznosu od 14 tisuća eura. Metoda Rukoplastike je jednostavna: njihovim stručnjacima pošaljete CT snimke, a oni će napraviti 3D rješenje za vas. Kada smo došli pred prostore u kojima se nalazi Rukoplastika, odmah je bilo jasno da se ne radi o nekoj stereotipnoj IT kompaniji s precijenjenim namještajem.

Dojam je više bio kao da smo došli kod frenda iz kvarta u nekakvu njegovu prostoriju za hobi i druženje, gdje se skuplja društvo i igra igre u LAN-u ili pak razbija PlayStationove joystickove s Fifom, Tekkenom ili Gran Turismom. Dečki iz Rukoplastike rade upravo suprotno: ne uništavaju, već dizajniraju i projektiraju nove vrste kontrolera i joystickova, prilagođene ljudima s posebnim potrebama.

Dečki kažu da su se dogovorili da neće isplaćivati plaće Sandro Lendler

Na jednom zidu prostorije nalazi se ogromni trodimenzionalni grb iz Gospodara prstenova, a podno njega par računala, PlayStation 4 i funkcionalni 3D printer koji je u trenutku kada smo došli printao pomagalo za ljude s invaliditetom. U kutu prostorije, pokriven prašinom, stajao je drugi 3D printer. Djelovao je malo otužno, a dečki kroz šalu kažu da su ga razvalili koliko su printali s njim. Rukoplastika je na njemu proizvela hrpu raznih pomagala koje su projektirali.

Tim Rukoplastike broji šest članova, a u njihovim prostorijama na Rudešu koje od milja zovu laboratorij, dočekali su nas Kovač, Frane Pamuković, doktor strojarstva s FSB-a i Ante Žeravica, 3D artist i 3D guru Rukoplastike. Žeravica je smislio ime startupa: spomenuo ga je kao izvedenicu iz Jugoplastike, ali više kao šalu tijekom jednog brainstorming sessiona. Međutim, svima se svidjela ideja i tako je ostalo.

Ključan moment bio je predstavljanje Xboxovog kontrolera

Intenzivnije su na ideji krenuli raditi između lipnja i srpnja prošle godine. Kovaču je tada za svadbeni poklon prijateljica iz Amerike donijela Microsfotov Xbox Adaptive Controller, namijenjen osobama s invaliditetom. Radi se o kontroleru na koji se mogu spojiti razni prekidači i sklopovi, što strašno pojednostavljuje izradu posebnih dodataka kakvih trebaju igračima poput Kovača. No, tržište tih dodataka još je u povojima.

Tu u priču ulazi Rukoplastika. “Microsoft ne nudi svoje stvari, već su oni ponudili platformu za koju si svaki korisnik mora napraviti nešto. Radi se o zaista odličnom proizvodu koji nije samo običan kontroler, već platforma. No, izrada tih dodataka za taj kontroler nije nimalo jednostavan posao. Kada smo malo istraživali, shvatili smo da ne postoje naprave koje bi nam mogle pomoći, budući da nisu specijalizirane. Primjerice, postoje pedale za bass gitare koje bi radile s tim kontrolerom, no ta pedala je strašno skupa i nije prilagođena za ovu namjenu. Tada smo shvatili da ovdje postoji ogromni potencijal i skupila se ekipa koja bi radila na ovoj ideji”, priča Kovač.

Njihovi proizvodi su trenutno u prototipnoj fazi. Rade na rješenjima za PlayStation, Nintendo Switch, Xbox i Windows 10. Kažu da te četiri konzole pokrivaju oko 98 posto tržišta. Jedino im još preostaje osmisliti rješenja za igranje igara na mobitelima, ali s tim se kažu, za sada još neće baviti.

Odrastanje s igricama bitan je dio njihovog identiteta

Uz spomenutog Kovača, Žeravicu, Babića i Pamukovića, u timu se još nalaze Borna Kapusta, inženjer s prometnog fakulteta i Vsitea, te Nikša Pamuković, koji im je poput biznis managera. Svih šestoro članova Rukoplastike dugogodišnji su prijatelji, a Kovač se jedino nije poznavao sa Žeravicom prije operacije. Kako Kovač kaže, super mu je raditi s frendovima, jer mu s frendovima nije problem baciti se u ovakvu priču. Svi si međusobno čuvaju leđa, što je tvrdi strašno bitno, posebice u ranim fazama stvaranja startupa.

Priči pomaže i činjenica da su svi gameri, odnosno, da su svi odrastali igrajući igrice. No, sada su u godinama kada jednostavno više nemaju slobodnih 12 sati dnevno u kojima mogu igrati igrice. No, odrastanje s igricama je bitan dio njihovog identiteta kao startupa. Shvaćaju da su igre jedan segment koji je u strašnom rastu, te na putanji da ustvari pretekne dobar dio entertainment industrije.

Ljetos su krenuli s prototipima

Sa svojom ekipom, Kovač je prošlog ljeta počeo slagati nove konceptualne proizvode, pa su formalno na ljeto i krenuli u startup vode. Tada im je palo napamet prijaviti se i na startup natjecanja, a prvo na red došlo je natjecanje Liftoff, koje je krajem godine organizirala kompanija Good Game Global Nikole Stolnika. “Ovo je bio prvi put da smo s našom idejom izašli pred neki stručni skup ljudi koji nam nešto može reći o tome. Reakcije su zaista bile super, a ljudi su bili oduševljeni. Već smo oko osmog ili devetog od jedanaest izlaganja slutili da su nam šanse za pobjedu sasvim dobre. Svaka čast drugim timovima, imali su super ideje, ali jednostavno po reakcijama iz žirija, znali smo da dobro stojimo”, priča Kovač.

“Nastojimo pomoći ljudima koji inače imaju probleme s integracijom u društvo, primjerice s nekim najosnovnijim stvarima koje ljudi uzimaju zdravo za gotovo, poput igranja igrica. Ljudima s invaliditetom to i nije baš najjednostavniji zadatak, što je žiri prepoznao. Naš gotov proizvod nam je dao dobar uvid u to što prolazi na startup natjecanjima”, nadovezao se Pamuković.

Novci im nisu toliko interesantni

Kako priznaju, najstresniji trenutak im je bio kada je Hrvoje izašao na pozornicu i krenuo pričati. Kao kod drugih startup natjecanja, nisu znali što će pripremiti ostalih deset timova, no sve je postalo jasno na samom natjecanju. “Većina drugih startupa na natjecanje ide jer im trebaju novci za razne troškove, a nama zapravo u ovom stadiju novci i nisu toliko interesantni. Znam iz prve ruke kako je teško biti invalid. Primjerice, doći na razgovor za posao. Meni je trebalo dvije godine da pronađem posao, što je strašna stvar za mladog čovjeka”, priča Kovač.

Rukoplastika je kroz prizmu igranja uvela koncept prilagođenih pomagala za računala, koji ne moraju biti samo za igranje igara, niti samo za osobe s invaliditetom. Te naprave mogu biti dodatne ulazne jedinice koje proširuju način interakcije s računalom, pa ih može koristiti bilo tko tko za to ima potrebu. Kovač je inače i prvi čovjek za kojeg Rukoplastika radi pomagala. Zapravo još uvijek nisu krenuli prema van, odnosno raditi pomagala za druge ljude, no nadaju se da će uskoro s time krenuti.

Modificirani kontroler za Playstation 4 Sandro Lendler

Uvelike im pomažu CT snimke

Kako tumači Kovač, proizvodnja njihovih dodataka ne mora biti komplicirana stvar. ” Ljudi koji su imali nekakvu amputaciju ili nešto slično najčešće već imaju CT snimke. Mi iz snimaka CT-a lako možemo izvući geometriju bataljka, odnosno 3D model, po kojem možemo dizajnirati posebno prilagođeni dodatak”, tumači Kovač. “Sve što radimo mora biti jako precizno”, nadovezao se Žeravica.

Zbog specifičnosti Kovačeve bolesti, on mora zbog liječničkih kontrola svaka tri mjeseca ići na PET/CT. Dakle, svaka tri mjeseca dobiva CT cijelog tijela od tjemena do pete, stoga mu je i sken bataljka lako dostupan. Premda je njegov slučaj rijedak i specifičan, CT scanovi osoba s amputiranim rukama su relativno česta pojava. “Bilo tko tko ide na amputaciju mora imati CT, budući da će to doktori htjeti napraviti za potrebe operacije. Drugačija je stvar kod urođenih deformacija, ali realno, čovjek može privatno napraviti magnetni pregled ili CT svog bataljka, što i nisu neki strašno veliki novci”, tumači Pamuković.

Jedan zanimljiv aspekt cijele priče su i djeca, koja od HZZO-a ne mogu dobiti proteze poput Kovačeve, budući da su ona još uvijek u rastu i razvoju, pa im sukladno time i bataljak raste. “Mi čak ne moramo imati nove CT-ove, već mi možemo u našim nacrtima lagano proširiti oblik koji će se printati. Mi ni ne moramo printati taj dodatak, već ljudima možemo poslati samo model, koji mogu isprintati gdje god imaju 3D printer na raspolaganju”, tumači Kovač.

Konkurencija nema individualni pristup

U prvim fazama, Rukoplastika će se baviti izradom prilagođenih kontrolera za računala i konzole, a potom se kane širiti i na posebno prilagođene kontrolere za VR (proširenu stvarnost). VR u Rukoplastici vide kao ogromnu stvar koja je već sada počela raditi revoluciju, a koja bi na krilima 5G tehnologije mogla imati još veći uzlet.

Što se tiče konkurencije na tržištu, nje praktički kao da nema. “Jedna od kompanija koja je uvidjela ovo što smo i mi je švicarski Logitech. Oni su najavili da će proizvoditi neke svoje prekidače, s kojima misle da će pokriti oko 80 posto tržišta. Ja se s time ne slažem. Ne možeš ti proizvesti neku pedalu i zaključiti da si nekome riješio problem. To je za mene jedan puno intenzivniji proces u kojem se mora prilagoditi svakom korisniku. Microsoft je pokrenuo dobru priču, ali jednostavno ne možeš proizvoditi ovakve stvari masovno, tu je problem”, tumači Kovač.

“Neki dijelovi i komponente mogu biti standardizirani, poput nekih elemenata unutar pedale. Ali gotov proizvod nije posebno izrađen za kupca koji zahtijeva individualni pristup. Jedino što je bitno u ovim situacijama je da se netko tebi koji imaš neku amputaciju ili deformaciju prilagodi tvojim potrebama. Logitech će imati neke općenite prekidače, koji su više ciljani za rješavanje nekih work-flow problema”, nadovezao se Žeravica.

Mousesocket koji pomaže u korištenju miša na računalu Sandro Lendler

Postao je amaterski stručnjak

Kod Kovačeve amputacije, do prekida nije došlo nekakvom mehaničkom, kinetičkom ili kemijskom energijom, već je napravljena kontrolirano u najboljim mogućim uvjetima. “Meni su živci podrezani dublje u ruci, pa nemam toliko problema s fantomskom boli i osjećajima koji imaju ljudi kojima se to dogodilo naglo. Tu nam u priču zapravo super ulazi CT. Mi zapravo iz odljeva bataljka ne možemo znati što se događa unutra, poput toga kako su živci podvezani i kako je to unutra napravljeno. Ljudima taj dio zna biti osjetljiviji od ostatka tijela, pa je bitno znati iz CT-a kako da se tome prilagodimo”, kaže.

Sticajem okolnosti, zbog svoje bolesti, Hrvoje Kovač morao je postati amaterski stručnjak za pitanja amputacija i pomagala. Supruga mu je liječnica dentalne medicine, a Kovač na raspolaganju ima i par drugih liječnika koji su mu spremni pomoći sa savjetima. S druge strane, Kovač ima i razumijevanje toga kroz što ljudi koji idu na amputaciju prolaze, budući da ju je doživio iz prve ruke, što je iskustvo koje mogu iskoristiti za pomaganje drugima.

Žele da im se javi što više ljudi sa sličnim problemom

Ove godine im je u planu riješiti što više novih slučajeva, kroz koje se nadaju da će proširiti priča o Rukoplastici. Žele iz nekakve lokalizirane priče u regiji doći do toga da im se krenu javljati ljudi iz cijele Europe. Kako kažu, svejedno im je da li im se javlja netko iz Karlovca ili Stockholma, dok god oni dobiju kvalitetan CT scan. Potom im je svejedno šalju li taj dodatak poštom u drugi grad ili u drugu državu.

Osvojenih 14.000 eura s Good Game Liftoffa prvo će uložiti u opremu, budući da točno znaju koje im stvari trebaju. Dio će otići na konferencije i trošak puta, a jedino što su sigurno dogovorili je da neće isplaćivati plaće. Premlada su tvrtka da bi mogli zaposliti nekoga na puno ili pola radnog vremena, a novce mogu iskoristiti na puno pametnije stvari.

Trenutno mogu ponuditi rješenje slično onome koje su napravili za Kovača, no žele da im se direktno javi još ljudi kojima mogu pomoći. Što više slučajeva riješe, i što većem broju ljudi pomognu, to će im proizvodi na kojima rade biti bolji, kažu.