Nekad je nužno odabrati stranu

Zbog petljanja Vlade oko mirovinskog referenduma najveći gubitnik na kraju bi mogla biti predsjednica

Lako bi se moglo dogoditi da se odluka Ustavnog suda o referendumu poklopi s kampanjom za predsjedničke izbore

25.04.2019., Zagreb - Predsjednik Vlade RH Andrej Plenkovic ispred zgrade Vlade docekao Predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarovic. 
Photo: Josip Regovic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Sva arogancija vlasti koja sa sindikatima oko izmjena mirovinskih propisa nije ozbiljnije pregovarala, sav bahatluk antireferendumske kampanje financirane javnim novcem i poticane sumnjivim argumentima, sav bezobrazluk šutnje o troškovima protureferendumskih spotova, mogao bi eksplodirati upravo u krilu Kolinde Grabar-Kitarović. Usred kampanje za predsjedničke izbore

Od prvog dana bilo je prilično jasno da je sindikalni referendum “67 je previše“ za Plenkovićevu Vladu političko minsko polje.
Da je jedini dobar ishod za vlast onaj u kojem se ne bi skupilo dovoljno potpisa. Da, međutim, nije pametno vjerovati u takav ishod jer su sindikati u svoje dosadašnje tri zajedničke referendumske inicijative s lakoćom i obilno prebacili limit od deset posto potrebnih potpisa. Da Vlada jako, jako treba paziti da birače dodatno ne iziritira i ne pošalje ih na štandove, s jakom željom za uzimanjem kemijske olovke u ruke.

A onda je resornom ministru Marku Paviću postalo premalo davati široke razgovore prijateljski nastrojenim medijima pa je krenuo s antireferendumskim spotovima. Financiranim, jasno, iz državnog proračuna. Pa je resorni ministar Marko Pavić odbijao kazati koliki je točno trošak za emitiranje tih spotova. Pa je i Plenković na jednom štandu skupljačima potpisa poručio “gdje su bili prije pet godina”. Pa su sindikati skupili, kako se sad procjenjuje, oko 700 tisuća potpisa. Skoro dvostruko od potrebnog broja.

Vrela kaša

Ukratko, Plenković, Pavić i šutljivi suučesnici iz Vlade i HDZ-a skuhali su sebi gadnu političku kašu. No, nju će, baš dok bude najvrelija, s najvećom žlicom morati po svemu sudeći kušati tko drugi – Kolinda Grabar-Kitarović.

S tim da je ovdje prvo nužno istaknuti kako aktualna predsjednica još nije javno potvrdila namjeru da ide po drugi mandat, pa dok se to ne dogodi, u zemlji koja još pamti iznenadnih “Doviđenja i hvala na suradnji” (Ivo Sanader, 1.7.2009.) valja uvijek zadržati stanovitu rezervu.

No, ostvari li se očekivano, sva arogancija vlasti koja sa sindikatima oko izmjena mirovinskih propisa nije ozbiljnije pregovarala, sav bahatluk antireferendumske kampanje financirane javnim novcem i poticane sumnjivim argumentima, sav bezobrazluk šutnje o troškovima protureferendumskih spotova, eksplodirat će upravo u krilu Kolinde Grabar-Kitarović. Usred kampanje za predsjedničke izbore.

Problematičan tajming

Na to prilično jasno upućuju datumi. Sindikati planiraju potpise predati krajem svibnja. Lani su sredinom lipnja, Saboru potpise za svoj referendum predali iz inicijative “Narod odlučuje”. Njihov referendum je pao na provjeri potpisa, ustanovljeno je da ih nema dovoljno važećih. Cijela procedura, skupa s provjerom potpisa, završila je 17. listopada.

Ukoliko bi mašinerija Sabora, Vlade i ministra uprave Lovre Kuščevića radila jednakom brzinom kao lani, provjera potpisa za sindikalni referendum završila bi početkom listopada. Onda bi Sabor trebao odlučiti o tome hoće li pitanje poslati na provjeru Ustavnom sudu. Ako se to dogodi, Ustavni sud svoju odluku mora donijeti u roku od 30-ak dana. I tu smo već negdje u sredini studenog. Prvi krug predsjedničkih izbora će se najvjerojatnije održati u prosincu.

Ustavni sud

Jedna stvar je nesumnjiva – nema nikakve šanse da će provjera potpisa pokazati da ih ima preko 300 tisuća nevažećih. Dalje, vrlo malo je vjerojatno da će Vlada odlučiti podviti rep i sama promijeniti zakon upravo onako kako to traže sindikati. Plenković je za svoju mirovinsku reformu dobio pohvale iz Bruxellesa, a i nije najskloniji (veeeeliki eufemizam) priznavanju vlastitih pogrešaka. Uostalom, sindikati su već ustvrdili da će inzistirati na referendumu, bez obzira na eventualne zakonske izmjene.

Stoga je prilično jasno da će ili biti raspisan referendum (na kojem bi, nema sumnje, pala Vladina mirovinska reforma), ili će Banski dvori ići na Ustavni sud u pokušaju rušenja referenduma na ustavnosti pitanja.

Neraskidivo vezani

Ukratko, najvjerojatnija je opcija da će Sabor najesen vrući krumpir prepustiti Ustavnom sudu. Ali, politički najveća težina neće biti na Miroslavu Šeparoviću i ekipi iz Ustavnog, nego na plećima Kolinde Grabar-Kitarović. Ona je, naime, krajem prošle godine naprasno promijenila smjer i vlastitu retoriku, odustala od kritiziranja Vlade, riješila se dijela savjetnika i time svoju političku sudbinu neraskidivo vezala za HDZ, odnosno Andreja Plenkovića.

Koliko će biti popularno neraskidivo vezana uz Andreja Plenkovića u jeku javne rasprave u sudbini sindikalnog referenduma? I to usred vlastite izborne kampanje u utrci koja će teško biti lagodna i lišena neizvjesnosti? Predsjednica će se u takvim okolnostima za vrijeme kampanje morati izjasniti o radu do 67. godine i cijeloj priči oko referenduma, a bit će joj prilično neizvedivo sebe u potpunosti odijeliti od politike HDZ-ove Vlade čiju će podršku u tom trenutku imati.

HDZ dao, HDZ uzeo

I tako bi se lako moglo dogoditi da za sve promašaje Plenkovića, Kuščevića i Pavića vlastitom popularnošću u odsudnim tjednima kampanje najviše plati Kolinda Grabar-Kitarović, koja oko mirovinske reforme i oko svog tog petljanja Vlade s referendumima (ove i prošle godine) nije imala baš previše veze.

No, tako je to u politici. Ako izgubi izbore, za Grabar-Kitarović, iza čije kandidature je prije pet godina zdušno i svom logističkom i političkom snagom stala stranka s Trga žrtava fašizma, moći će se mirne duše reći: HDZ dao, HDZ uzeo.