“Danas sam se prijavio za termin u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica, dali su mi ga 23. studenoga 2021.” – napisao je sinoć na Facebooku jedan revoltirani građanin. Nije s nama podijelio što mu je, ali bit će da nije prištić na nosu kad mora u bolnicu. Pozvali su ga za više od dvije godine. Pomoći će mu za više od dvije godine.
Gledam to i odmah mi se pred očima pojavi lice mog dobrog prijatelja koji je prije par godina umro samo tri mjeseca nakon što mu je utvrđena dijagnoza. Neke vražje bolesti kose i skidaju glave prije nego lišće padne s drveća. Zato zdravstvo mora raditi brzo. Naše radi ovako.
Mogu vas odmah operirati, to vam je 10.000 eura
Jer, naravno, nije nikakva iznimka slučaj ovog gospodina koga će sustav primiti u bolnici za dvije godine, iznimka je kad čekaš ‘samo’ tri mjeseca. I navikli smo se na to, to je u Hrvatskoj standard. Liste čekanja su stravične. Ako nemaš para da potražiš spas u kakvoj skupoj privatnoj bolnici, gotov si. Kirurg kod koga ti je operacija zakazana za dogodine mrtav hladan će ti sugerirati da bi ti ‘možda bilo jednostavnije’ kad bi ti on taj zahvat obavio u privatnoj klinici toj i toj. Već sljedeći tjedan. Takav prijedlog čula sam na svoje uši. Deset tisuća eura.
Ministar Kujundžić svejedno je nekidan pobjedonosno preživio pokušaj da ga se smijeni kako bi na njegovo mjesto eventualno došla osoba kojoj bi bilo stalo do potreba građana, a ne samo do njezine fotelje. Vladajuća većina smatra da je Kujundžić jako dobar u svom poslu. Građani smatraju da je očajan, ali njih se nije pitalo.
Skoro 50 posto bolničkih specijalista već ima gaže kod privatnika
Ministar je veliki pobornik daljnje privatizacije zdravstva koje je, međutim – izravno i ispod žita – već u tolikoj mjeri privatizirano da šansa za kvalitetnu plus brzu javnu uslugu na teret HZZO-a postaje čista lutrija. A kako izgleda ta šira slika možemo danas čitati u Jutarnjem listu gdje su kontaktirali s naših 30 bolnica i na temelju toga zaključili isto što i ovaj gospodin s početka priče. Zdravstveni sustav razbucan je do kosti. Reforme, kao što znamo, nema. A s Kujundžićem na vrhu – nema je tko ni provesti. Jer jedna od glavnih trebala bi biti upravo razdvajanje privatnog i javnog zdravstva budući da se sadašnji miks jednoga i drugoga pokazao potpuno pogubnim.
Pravo naših bolničkih specijalista da ‘u svoje slobodno vrijeme’ rade i u privatnim zdravstvenim ustanovama izvrgnulo se, naime, u golu i nekontroliranu trku za dodatnom zaradom pri čemu, jasno, stradaju javno zdravstvo i njegovi pacijenti. Na temelju podataka koje su dobili, Jutarnji procjenjuje da postotak bolničkog kadra koji radi i kod privatnog poslodavca ubrzano ide prema 50 posto. Oko polovice tih gaža obavlja se na temelju dozvole koju daje ravnatelj bolnice i uredno registriranih ugovora, a preostala polovica na crno, s honorarom na ruke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šefovi u bolnicama imaju i privatne klinike
Dakle, već danas bar 1500 liječnika koji primaju plaću u javnim bolnicama trči popodne u privatne ordinacije pri čemu nije posve rijedak slučaj da iz bolnica pritom nestaje potrošni materijal kupljen javnim novcem, da se na teret bolnice obavljaju laboratorijske pretrage za privatne pacijente te da s ponekad na ‘posudbu’ neovlašteno odnesu čak i uređaji.
Povrh toga je na mnogo mjesta primijećeno da dio liječnika s dodatnim privatnim aranžmanima nestaje iz bolnica prije završetka radnog vremena, a one koji uz rad u javnoj bolnici još i predaju na medicinskim fakultetima pogotovo se ne može uhvatiti ni za glavu ni za rep jer dobar dio njih kaže u bolnici da imaju obaveze sa studentima, a zapravo odlaze na fuševe k privatnicima.
A vrhunac cinizma ovog sustava je činjenica da šefovi raznih bolničkih odjela na sebe ili na ženu otvaraju i vlastite klinike unutar iste specijalizacije pa vuku pacijente k sebi, a svoje doktore popodne zapošljavaju u fušu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovce i novce
Upravo taj drastični sukob interesa, koji je već poprimio glomazne razmjere, dovodi do ovih paklenih lista čekanja koje će našeg zlosretnog pacijenta s početka teksta koštati ili dvije godine čekanja na pomoć koja mu je potrebna, ili iks tisuća eura za tretman u privatnoj klinici.
Kad su naše zdravstvene vlasti puštale ovakva rješenja u promet, uvijek se tumačilo da je mogućnost dodatnog rada liječnika u privatnom sektoru jako dobra stvar jer im osigurava puno veće prihode nego što ih javno zdravstvo može dati. Sada, međutim – nakon što su se ta rješenja debelo zakorijenila – posve je jasno i nedvojbeno da bi za zdravstveni budžet bilo značajno jeftinije dobro povećati plaće bolničkim liječnicima nego li trpjeti posljedice ovog kaosa.
Pritom treba naglasiti da bi bilo glupo imati išta protiv privatnog zdravstva – ordinacija, klinika, bolnica i lječilišta. Ali neka ih sa svojim kapitalom otvaraju poduzetni liječnici izvan javnog sektora. A kolege koji žele kod njih raditi, neka daju otkaz u bolnicama i prijeđu k njima. Jer ovo ‘ovce i novce’ ne ide. A košta društvo stoput više. Samo kome da to kažu svi ti bolesni ljudi koji više ne znaju ni gdje im je glava, a ni gdje je novčanik iz koga bi trebali financirati devijacije ovog sustava? Kujundžiću?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zdravstveni sustav razbucan je do kosti. Reforme nema, a s neuništivim Kujundžićem na vrhu - nema je tko ni provesti
Za razliku od vladajuće većine, građani smatraju da je Kujundžić očajan ministar. Ali njih se nije pitalo
Naše zdravstvene vlasti uvijek tumače da je mogućnost dodatnog rada liječnika u privatnom sektoru jako dobra stvar jer im osigurava puno veće prihode nego što ih javno zdravstvo može dati. Sada, međutim - nakon što se ta praksa debelo zakorijenila - posve je jasno i nedvojbeno da bi i za zdravstveni budžet i za građane bilo bitno jeftinije dobro povećati plaće bolničkim liječnicima nego li trpjeti posljedice ovog kaosa
“Danas sam se prijavio za termin u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica, dali su mi ga 23. studenoga 2021.” – napisao je sinoć na Facebooku jedan revoltirani građanin. Nije s nama podijelio što mu je, ali bit će da nije prištić na nosu kad mora u bolnicu. Pozvali su ga za više od dvije godine. Pomoći će mu za više od dvije godine.
Gledam to i odmah mi se pred očima pojavi lice mog dobrog prijatelja koji je prije par godina umro samo tri mjeseca nakon što mu je utvrđena dijagnoza. Neke vražje bolesti kose i skidaju glave prije nego lišće padne s drveća. Zato zdravstvo mora raditi brzo. Naše radi ovako.
Mogu vas odmah operirati, to vam je 10.000 eura
Jer, naravno, nije nikakva iznimka slučaj ovog gospodina koga će sustav primiti u bolnici za dvije godine, iznimka je kad čekaš ‘samo’ tri mjeseca. I navikli smo se na to, to je u Hrvatskoj standard. Liste čekanja su stravične. Ako nemaš para da potražiš spas u kakvoj skupoj privatnoj bolnici, gotov si. Kirurg kod koga ti je operacija zakazana za dogodine mrtav hladan će ti sugerirati da bi ti ‘možda bilo jednostavnije’ kad bi ti on taj zahvat obavio u privatnoj klinici toj i toj. Već sljedeći tjedan. Takav prijedlog čula sam na svoje uši. Deset tisuća eura.
Ministar Kujundžić svejedno je nekidan pobjedonosno preživio pokušaj da ga se smijeni kako bi na njegovo mjesto eventualno došla osoba kojoj bi bilo stalo do potreba građana, a ne samo do njezine fotelje. Vladajuća većina smatra da je Kujundžić jako dobar u svom poslu. Građani smatraju da je očajan, ali njih se nije pitalo.
Skoro 50 posto bolničkih specijalista već ima gaže kod privatnika
Ministar je veliki pobornik daljnje privatizacije zdravstva koje je, međutim – izravno i ispod žita – već u tolikoj mjeri privatizirano da šansa za kvalitetnu plus brzu javnu uslugu na teret HZZO-a postaje čista lutrija. A kako izgleda ta šira slika možemo danas čitati u Jutarnjem listu gdje su kontaktirali s naših 30 bolnica i na temelju toga zaključili isto što i ovaj gospodin s početka priče. Zdravstveni sustav razbucan je do kosti. Reforme, kao što znamo, nema. A s Kujundžićem na vrhu – nema je tko ni provesti. Jer jedna od glavnih trebala bi biti upravo razdvajanje privatnog i javnog zdravstva budući da se sadašnji miks jednoga i drugoga pokazao potpuno pogubnim.
Pravo naših bolničkih specijalista da ‘u svoje slobodno vrijeme’ rade i u privatnim zdravstvenim ustanovama izvrgnulo se, naime, u golu i nekontroliranu trku za dodatnom zaradom pri čemu, jasno, stradaju javno zdravstvo i njegovi pacijenti. Na temelju podataka koje su dobili, Jutarnji procjenjuje da postotak bolničkog kadra koji radi i kod privatnog poslodavca ubrzano ide prema 50 posto. Oko polovice tih gaža obavlja se na temelju dozvole koju daje ravnatelj bolnice i uredno registriranih ugovora, a preostala polovica na crno, s honorarom na ruke.
Šefovi u bolnicama imaju i privatne klinike
Dakle, već danas bar 1500 liječnika koji primaju plaću u javnim bolnicama trči popodne u privatne ordinacije pri čemu nije posve rijedak slučaj da iz bolnica pritom nestaje potrošni materijal kupljen javnim novcem, da se na teret bolnice obavljaju laboratorijske pretrage za privatne pacijente te da s ponekad na ‘posudbu’ neovlašteno odnesu čak i uređaji.
Povrh toga je na mnogo mjesta primijećeno da dio liječnika s dodatnim privatnim aranžmanima nestaje iz bolnica prije završetka radnog vremena, a one koji uz rad u javnoj bolnici još i predaju na medicinskim fakultetima pogotovo se ne može uhvatiti ni za glavu ni za rep jer dobar dio njih kaže u bolnici da imaju obaveze sa studentima, a zapravo odlaze na fuševe k privatnicima.
A vrhunac cinizma ovog sustava je činjenica da šefovi raznih bolničkih odjela na sebe ili na ženu otvaraju i vlastite klinike unutar iste specijalizacije pa vuku pacijente k sebi, a svoje doktore popodne zapošljavaju u fušu.
Ovce i novce
Upravo taj drastični sukob interesa, koji je već poprimio glomazne razmjere, dovodi do ovih paklenih lista čekanja koje će našeg zlosretnog pacijenta s početka teksta koštati ili dvije godine čekanja na pomoć koja mu je potrebna, ili iks tisuća eura za tretman u privatnoj klinici.
Kad su naše zdravstvene vlasti puštale ovakva rješenja u promet, uvijek se tumačilo da je mogućnost dodatnog rada liječnika u privatnom sektoru jako dobra stvar jer im osigurava puno veće prihode nego što ih javno zdravstvo može dati. Sada, međutim – nakon što su se ta rješenja debelo zakorijenila – posve je jasno i nedvojbeno da bi za zdravstveni budžet bilo značajno jeftinije dobro povećati plaće bolničkim liječnicima nego li trpjeti posljedice ovog kaosa.
Pritom treba naglasiti da bi bilo glupo imati išta protiv privatnog zdravstva – ordinacija, klinika, bolnica i lječilišta. Ali neka ih sa svojim kapitalom otvaraju poduzetni liječnici izvan javnog sektora. A kolege koji žele kod njih raditi, neka daju otkaz u bolnicama i prijeđu k njima. Jer ovo ‘ovce i novce’ ne ide. A košta društvo stoput više. Samo kome da to kažu svi ti bolesni ljudi koji više ne znaju ni gdje im je glava, a ni gdje je novčanik iz koga bi trebali financirati devijacije ovog sustava? Kujundžiću?