Da se Europska unija nije iskazala solidarnošću, pogotovo u početku krize s koronavirusom, notorna je činjenica. Isto tako je činjenica i da bi teza o tome da nema nikakve pomoći EU zemljama članicama bila potpuno pogrešna.
Paradoks suverenizma
Da, dobro ste pročitali, logički je neodrživo, ali istovremeno i beskrajno zabavno – hrvatski suverenist koji žudi za krajem EU se poziva na svijetli primjer SAD-a koje su – jedinstvena država. Suverenost Hrvatske, koja je osebujnom zastupniku navodno najbliža srcu neusporediva je veća od suverenosti jedne Floride ili bilo koje druge američke države.
No, nije Zekanovićev i šire, suverenistički problem na ovim prostorima samo stvar logike i bježanja od elementarnih činjenica. Problem je u netrpeljivosti. Prekjučer su to bili Srbi i Muslimani, jučer homoseksualci i migranti, danas Bruxelles i Strasbourg – a cijelo vrijeme, zapravo – drugi. Kako god ih definirali.
Kuš, mudraci
Recimo, Vesna Pusić, koja je danas u Saboru Zekanoviću dobacila kako je EU odobrila više od milijardu eura potpora samo Hrvatskoj za borbu protiv posljedica pandemije. Pusić je već desetljećima suverenistima, državotvorcima i kako li se sve već nije nazivala ta ekipa u parlamentu irtirajuće žareći trn u peti. Te često barata činjenicama, te ne koristi kočnice, te je – žensko. “Prasuverenist” Anto Kovačević jednom joj je za saborskom govornicom poručio da “nije za mudraca, nego za madraca”.
Zekanović ipak živi u doba mobilnog komuniciranja, SMS-a i praktične proze. Nema, sinko, u modernom suverenizmu 21. stoljeća mjesta za pjesničke Kovačevićeve figure. Dovoljno je bilo jednostavno: “Kuš!”. Dovoljno da bude jasno da je ista mržnja i dalje sasvim postojana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zekanović je danas svojim 'Kuš!' dokazao da je problem suverenizma na ovim prostorima uvijek isti - netrpeljivost
Ponosni hrvatski suverenist danas je bezobrazno odbrusio Vesni Pusić
Prekjučer su to bili Srbi i Muslimani, jučer homoseksualci i migranti, danas Bruxelles i Strasbourg - a cijelo vrijeme, zapravo - drugi. Kako god ih definirali.
Da se Europska unija nije iskazala solidarnošću, pogotovo u početku krize s koronavirusom, notorna je činjenica. Isto tako je činjenica i da bi teza o tome da nema nikakve pomoći EU zemljama članicama bila potpuno pogrešna.
Toliko o faktima, vrijeme je da se malo popriča o Hrvoju Zekanoviću. Ponosni hrvatski suverenist i član istoimene stranke danas je u Saboru konstatirao kako se zbog nedostatka solidarnosti i pomoći u krizi Europska unija pokazala kao propali projekt. Izvadio je iz džepa i pozitivan primjer – Sjedinjene Američke Države koje su izdvojile značajna sredstva za članice svoje federacije.
Paradoks suverenizma
Da, dobro ste pročitali, logički je neodrživo, ali istovremeno i beskrajno zabavno – hrvatski suverenist koji žudi za krajem EU se poziva na svijetli primjer SAD-a koje su – jedinstvena država. Suverenost Hrvatske, koja je osebujnom zastupniku navodno najbliža srcu neusporediva je veća od suverenosti jedne Floride ili bilo koje druge američke države.
No, nije Zekanovićev i šire, suverenistički problem na ovim prostorima samo stvar logike i bježanja od elementarnih činjenica. Problem je u netrpeljivosti. Prekjučer su to bili Srbi i Muslimani, jučer homoseksualci i migranti, danas Bruxelles i Strasbourg – a cijelo vrijeme, zapravo – drugi. Kako god ih definirali.
Kuš, mudraci
Recimo, Vesna Pusić, koja je danas u Saboru Zekanoviću dobacila kako je EU odobrila više od milijardu eura potpora samo Hrvatskoj za borbu protiv posljedica pandemije. Pusić je već desetljećima suverenistima, državotvorcima i kako li se sve već nije nazivala ta ekipa u parlamentu irtirajuće žareći trn u peti. Te često barata činjenicama, te ne koristi kočnice, te je – žensko. “Prasuverenist” Anto Kovačević jednom joj je za saborskom govornicom poručio da “nije za mudraca, nego za madraca”.
Zekanović ipak živi u doba mobilnog komuniciranja, SMS-a i praktične proze. Nema, sinko, u modernom suverenizmu 21. stoljeća mjesta za pjesničke Kovačevićeve figure. Dovoljno je bilo jednostavno: “Kuš!”. Dovoljno da bude jasno da je ista mržnja i dalje sasvim postojana.