Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Zezanje na račun predsjednice naprosto nije seksizam

Kalkulacije, prevrtljivost, prijetvornost, laganje i populizam nemaju spol

Je li netko zapazio da su "kao žene" ikad bile kritizirane ili ismijavane Dubravka Šuica, Anka Mrak Taritaš, Dalija Orešković, Martina Dalić, Marijana Puljak i druge naše političarke. Nije. Zato što one za taj rakurs nikad nisu dale povoda. Predsjednica, dakle, može biti mirna, ništa se njoj ne događa zato što je žena. Nego jer svoj posao radi kako ga radi.

Nakon što je Kolinda Grabar Kitarović u Krapini izvela novu cirkusku točku u kojoj je, među ostalim, ustvrdila da se za vrijeme bivše države nije smjelo reći “Hrvatsko zagorje”, niti kajkati, niti je bilo dopušteno izvoditi novokomponiranu kajkavsku popevku “Pod brajde” skladanu, međutim, tek 1999. godine, predsjedničina vjerna sljedba s društvenih mreža skočila je na tastature.

Ne osvrćući se, kao da ih nema, na te prigodničarske prijesne budalaštine koje je poispaljivala šefica države, zaštitnici njezinog značaja i integriteta navalili su se zgražati što ju se u javnosti vrijeđa i ismijava “kao ženu”.

Koliko smo u banani?

Nije poznato jesu li se u ovu obrambenu akciju već uključili i internetski trolovi mobilizirani za izbore pod lažnim imenima, no fokus fokusa je to da je predsjednica nevina žrtva otrovnog seksizma. Drugim riječima: da Kolinda nije ženskog roda, ne bi je se (evo opet!) ovako napadalo i ironiziralo. Ne bi bila ovako izložena poruzi da je muškarac. Po njoj se udara samo zašto što je žena.

A kako se i sama predsjednica svojedobno požalila da se o njoj piše “seksistički”, pokazujući tako da među pojmove koje ona ne razumije treba ubrojiti još i taj, vrijeme je da se stvar napokon jasno i razgovijetno raščisti. Jer ako bi se doista, isključivo zato što nosi suknju, naširoko pravila karikatura čak i od top političarke – koja je, gle odmah kontradikcije, kao žena ipak izabrana na neposrednim izborima – onda bi to značilo da je ovo društvo stvarno u civilizacijskoj banani.

Neusporedive stvari

No, banana ili ne, svakako je dosta preuzetno utrpavati podsmijehe na račun gospođe Kolinde ravno u isti koš s patnjama žrtava njenog intimusa Damira Škare, HDZ-ovog župana Tomaševića i te gomile anonimnih žena za koje se zauzela skupina Spasi me Jelene Veljače. One su, naime, uistinu postradale od nasilnog patrijarhata koji ženama u velikoj mjeri i dalje zagorčava život. Ali Kolinda je sasvim druga priča, potpuno neusporediva. Budući da je izvor svojih neugodnosti isključivo ona sama.

Dva su tu aspekta važna. Prvi je da aktualna predsjednica ima neobičnu narav koja je nagoni da pred općom publikom izgovara hrpetine a) najočiglednijih neistina i b) stavova koji pokazuju koliko je pogubljena u prostoru i vremenu.

Čak je, recimo, i mene, kao i mnoge druge građane i građanke, jednom natjerala da ostavim sve i krenem u potragu za požutjelim dokumentima moga oca i svojim indeksima iz sedamdesetih godina na kojima piše Hrvat/Hrvatica i da to smjesta nalijepim na internet. Poslije mi je bilo krivo što sam se dala isprovocirati tom njenom ludošću kako nitko ovdje nije smio reći da je Hrvat. Šteta što nemamo njene dokumente iz tih godina. Možda ona nije smjela, mi jesmo.

Nije se smjelo reći Hrvatsko zagorje?

Pitaš se što joj treba sve to i kakva je to karakterna devijacija koja je tjera na tvrdnje koje će istog momenta biti faktografski opovrgnute poput ove s Hrvatskim zagorjem koje je stajalo u svim školskim knjigama iz zemljopisa, ali i iz pravopisa, hvatali su te na ta velika i mala slova Hrvatsko zagorje, Gorski kotar, Dalmatinska zagora.

Pa zar je stvarno mislila da tu popijevku koju je egzaltirano spominjala u Krapini neće nitko nikad locirati u pravu godinu? Onda, zašto se, dovraga, ne odluči je li na strani argentinskih Pavelićevih ustaša ili na strani antifašista kojima se nedavno do poda klanjala u Poljskoj? Zašto se tako rado plete s ološem poput Škare, Mamića etc.? I zašto neprekidno presvlači stavove kao preznojene košulje?

Na ta pitanja nemamo suvisloga odgovora. No rezultat je, naravno, točno ono što Kolinda i dobiva od politički pismene publike: kritika, poruga, smijeh, zgražanje. I to nema nikakve, apsolutno nikakve veze s time što je ona žena. Nego jedino ima veze s time kako ta konkretna žena radi svoj posao.

Problem samoprezentacije

Drugo. Naša je predsjednica žena koja se u javnosti oko samoga ruba poigrava sa svojom ženskošću. U časopisu za zabavu, poput neke bivše starlete, izjavljuje da sada bolje izgleda nego kad je imala dvadeset godina. Priča o svojim dijetama, i kako su joj opet dobre haljinice iz studentskog doba, i da se nosi kako se nosi jer “na ženama voli vidjeti obline”. Napadno koketira, stiska se s nogometašima, trepće umjetnim trepavicama, globalno se proslavila kadrovima u mokroj majici.

Baš taj stil je izabrala za razliku od svih drugih političarki za koje znamo, a koje svoju pojavu prezentiraju diskretno u ispravnom uvjerenju da ozbiljna javna ili profesionalna funkcija implicira znatno više finoće i suzdržanosti nego što će je privatna osoba možda pokazati na svom rođendanu uz čašu vina. Voditeljica dnevnika zato ne smije na ekran s dubokim dekolteom. Predsjednicu uprave nekog koncerna ili banke nećeš vidjeti na sastanku u majici s bretelama. Čak ni na roditeljski sastanak nećeš otići u šorcu. Odijevanjem i ponašanjem također se šalje poruka.

Kolinda je druge fele

Okej, Kolinda je očito od druge fele. Ali onda neka se nosi s time – i ona a ni njeni fanovi – da će je se komentirati i “seksistički”. Ako svoju fizičku pojavu, a ne svoje dužnosti, stavljaš u prvi plan i na široko platno, onda si tome otvorio sva vrata. Kad pustiš kamere doma da naprave galeriju slika iz tvog ormara, kao što je jednom učinila jedna druga naša političarka, onda budi spremna da će javnost raspravljati o tvojim gaćama.

To također nema veze s tim što je netko žena, nego ima veze s poimanjem političke ili bilo koje druge društvene funkcije.

Uostalom, kad bi žene nekim bizarnim zakonom bile zaštićene od kritike i javnog komentiranja – tek bi to bila diskriminacija po spolu. Zato pilu ne treba okretati naopako. “Kao žene” nikad nisu bile kritizirane ni ismijavane Dubravka Šuica, Anka Mrak Taritaš, Dalija Orešković, Martina Dalić, Marijana Puljak i druge političarke jer za taj rakurs nikad nisu dale povoda. A kud ćeš više ruganja nego što ih se čuje na račun Bandića, Bernardića, Njonje i mnogih drugih muškaraca u politici koji opet za to jesu davali štofa.

Kalkulacije, prevrtljivost, prijetvornost, laganje i populizam nemaju spol. Kolinda s te strane može biti mirna. Ništa se njoj ne događa zato što je – žena.

Sanja Modrić
Telegram autor
63 članka Više o autoru
Više s weba