Bar nešto rasutih informacija
No od Škore smo ipak dobili bar nekoliko rasutih informacija o profilu njegovog ”pokreta” u nastajanju. Prvo, ne dolazi u obzir da bi njegov blok poslije izbora koalirao sa SDP-om i HSS-om, ali za HDZ je odgovor neodređen. Drugo, probleme u Hrvatskoj izaziva samo jedna od nacionalnih manjina koju Škoro ne imenuje, ali je potpuno jasno da je riječ o Srbima. Treće, ne sviđa mu se kako Bandić vlada u Zagrebu, ali otklanja komentar o tome smatra li Bandića korumpiranim političarom.
Četvrto, kaže da opterećenje porezima i doprinosima u Hrvatskoj treba smanjiti, te na tom tragu, zaziva ”reformu mirovinskog i zdravstvenog sustava”, a uvođenje poreza na nekretnine ne podržava. I kao peto, razočaran je što je kardinal Bozanić uime Katoličke crkve prije predsjedničkih izbora prilično jasno podržao Kolindu Grabar Kitarović jer ”politiku treba maknuti iz Crkve”.
Stvorio je velika očekivanja
Miroslav Škoro dobio je u prvom krugu predsjedničkih izbora glasove 466 tisuća građana. Od svih koji su izašli na izbore, njemu je dalo glas 24,5 posto ljudi i malo je falilo da, umjesto njega, ispadne bivša predsjednica. To je lijep kapital za dalje. U drugom krugu Škoro je nagovorio velik broj svojih birača da ponište listiće. To je zvučna zakletva na vjernost.
Prema posljednjem objavljenom ispitivanju javnog mnijenja, koje je rađeno nakon izbora za Predsjednika Republike, Škoro je trenutno trećeplasirana politička snaga sa 10,88 posto podrške. U džepu mu je više od trećine SDP-ovog rezultata koji iznosi 29 posto i točno polovina HDZ-ovog od 22 posto, a daleko je iznad svih ostalih. Prvi sljedeći je Most sa samo četiri posto. To je Škori dobar start za njegove daljnje ambicije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jasno je da je slavonski pjevač i poduzetnik kod jednog dijela građana stvorio velika očekivanja. Među njima ima HDZ-ovaca kojima ili ne odgovara zaokret HDZ-a prema centru, ili od Plenkovića nisu dobili što su očekivali pa traže novog sponzora. Ali tu su sigurno i ljudi koji do sada nisu izlazili na izbore kao i razočarani protestni birači i mladi koji žele nešto novo i u toj se potrazi lako okreću novim licima.
Heterogeno biračko tijelo traži odgovore
Da je struktura Škorine ekipe vrlo heterogena sugerira i izborna analiza koju je napravio Večernji list, a iz koje proizlazi da njegovi birači u drugom krugu nisu u značajnijoj mjeri zaokruživali Kolindu, da je dio dosta glasova dao Milanoviću, dio je križao i dopisivao, a dio je ostao doma. No sve njih ipak ujedinjuje to što su se u jednom trenutku ponadali da je Škoro taj koji može ispuniti njihove snove, ma kakvi oni bili, a očito su vrlo različiti, možda ponegdje i nepomirljivi.
Škoro, međutim, na taj zov ne odgovara, a to pokazuje i ovaj veliki intervju pun izmotavanja u kojima se paušalno poziva na interese naroda, principe, poštenje i zdrav razum, a mjestimično i evidentnih kontradikcija. Kako to, na primjer, da se Škoro baca drvljem i kamenjem na HDZ kao i na SDP, a istodobno se pazi da eventualnoj koaliciji s HDZ-om ne zalupi vratima?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bi li Škoro bio ”razočaran” Bozanićem da je podržao njega, a ne Kolindu Grabar Kitarović, ili bi onda pregrizao jezik i izostavio ove filipike o (doista štetnoj) isprepletenosti politike i Crkve? Kako uz pozive na uključivost paše prozivanje građana srpske nacionalnosti kao remetilačkog faktora u Hrvatskoj? I kako bi to Škoro rezao poreze reformom zdravstvene i umirovljeničke politike? Znači li to smanjivanje prava na liječenje iz sredstava HZZO-a? Niže penzije? Privatizaciju zdravstva? Ili što?
Gusle i tambure
Ako Škoro nastavi sa ovim svojim guslama i tamburama – ili zato što zapravo ne zna što bi ponudio za parlamentarne izbore, ili jer želi prikriti kamo ide da ne bi izgubio ništa od onoga što je već jednom dobio – bolje bi mu bilo da se nikakve politike više ne laća. Ovdje ne kvalificiram nijednu od njegovih izjava. Ali svaki politički projekt mora biti jasan, čvrst i konzekventan da bi imao šanse za uspjeh i mora se znati koje snage i kadrovi iza jamstava stoje.
Poštena profilacija uvijek odnese dio zabludjelih glasova, ali može donijeti neke nove. Uostalom, jedini način da se izbjegnu kritike i diferencijacija jest da se ne radi ništa važno. Škoro tvrdi da želi pokrenuti bitne stvari, ali pritom se pazi da ne pokaže tko je. Točno je da se njegova opcija tek stvara, ali afektiranje se na dužu stazu neće isplatiti kao što se nije isplatilo ni Mislavu Kolakušiću, ni mnogima drugima. Birači te, naprosto, s vremenom pročitaju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto se Škoro toliko izmotava? Ne zna što bi ljudima ponudio ili ne želi otkriti tko je zapravo?
Škoro tvrdi da želi pokrenuti bitne stvari, ali pritom pazi da ne pokaže tko je
Svaki politički projekt mora biti jasan, čvrst i konzekventan da bi imao šanse za uspjeh i mora se znati koje snage iza jamstava stoje
Miroslav Škoro dao je danas veliki intervju Jutarnjem listu u kome se novinar dobro nagnjavio da izvuče ijedan jasan odgovor o njegovoj platformi. I svejedno, ni kriv ni dužan, nije uspio. Na pitanje želi li ”pokret” s kojim će izaći na parlamentarne izbore fokusirati na konzervativizam, nacionalizam ili populizam, Škoro je odgovorio kako će njegov treći put biti baziran na ”zdravom razumu”, ”interesima naroda”, ”nekorumpiranim ljudima” i na odanosti ”principima”.
Kad ga se pita na koga najviše računa – suvereniste, Most, Hasanbegovića? – Škoro kaže kako mu je cilj ”ne izgubiti nikoga tko želi kvalitetno doprinijeti”. I tako dalje, pričam ti priču, u revijalnom tonu.
Bar nešto rasutih informacija
No od Škore smo ipak dobili bar nekoliko rasutih informacija o profilu njegovog ”pokreta” u nastajanju. Prvo, ne dolazi u obzir da bi njegov blok poslije izbora koalirao sa SDP-om i HSS-om, ali za HDZ je odgovor neodređen. Drugo, probleme u Hrvatskoj izaziva samo jedna od nacionalnih manjina koju Škoro ne imenuje, ali je potpuno jasno da je riječ o Srbima. Treće, ne sviđa mu se kako Bandić vlada u Zagrebu, ali otklanja komentar o tome smatra li Bandića korumpiranim političarom.
Četvrto, kaže da opterećenje porezima i doprinosima u Hrvatskoj treba smanjiti, te na tom tragu, zaziva ”reformu mirovinskog i zdravstvenog sustava”, a uvođenje poreza na nekretnine ne podržava. I kao peto, razočaran je što je kardinal Bozanić uime Katoličke crkve prije predsjedničkih izbora prilično jasno podržao Kolindu Grabar Kitarović jer ”politiku treba maknuti iz Crkve”.
Stvorio je velika očekivanja
Miroslav Škoro dobio je u prvom krugu predsjedničkih izbora glasove 466 tisuća građana. Od svih koji su izašli na izbore, njemu je dalo glas 24,5 posto ljudi i malo je falilo da, umjesto njega, ispadne bivša predsjednica. To je lijep kapital za dalje. U drugom krugu Škoro je nagovorio velik broj svojih birača da ponište listiće. To je zvučna zakletva na vjernost.
Prema posljednjem objavljenom ispitivanju javnog mnijenja, koje je rađeno nakon izbora za Predsjednika Republike, Škoro je trenutno trećeplasirana politička snaga sa 10,88 posto podrške. U džepu mu je više od trećine SDP-ovog rezultata koji iznosi 29 posto i točno polovina HDZ-ovog od 22 posto, a daleko je iznad svih ostalih. Prvi sljedeći je Most sa samo četiri posto. To je Škori dobar start za njegove daljnje ambicije.
Jasno je da je slavonski pjevač i poduzetnik kod jednog dijela građana stvorio velika očekivanja. Među njima ima HDZ-ovaca kojima ili ne odgovara zaokret HDZ-a prema centru, ili od Plenkovića nisu dobili što su očekivali pa traže novog sponzora. Ali tu su sigurno i ljudi koji do sada nisu izlazili na izbore kao i razočarani protestni birači i mladi koji žele nešto novo i u toj se potrazi lako okreću novim licima.
Heterogeno biračko tijelo traži odgovore
Da je struktura Škorine ekipe vrlo heterogena sugerira i izborna analiza koju je napravio Večernji list, a iz koje proizlazi da njegovi birači u drugom krugu nisu u značajnijoj mjeri zaokruživali Kolindu, da je dio dosta glasova dao Milanoviću, dio je križao i dopisivao, a dio je ostao doma. No sve njih ipak ujedinjuje to što su se u jednom trenutku ponadali da je Škoro taj koji može ispuniti njihove snove, ma kakvi oni bili, a očito su vrlo različiti, možda ponegdje i nepomirljivi.
Škoro, međutim, na taj zov ne odgovara, a to pokazuje i ovaj veliki intervju pun izmotavanja u kojima se paušalno poziva na interese naroda, principe, poštenje i zdrav razum, a mjestimično i evidentnih kontradikcija. Kako to, na primjer, da se Škoro baca drvljem i kamenjem na HDZ kao i na SDP, a istodobno se pazi da eventualnoj koaliciji s HDZ-om ne zalupi vratima?
Bi li Škoro bio ”razočaran” Bozanićem da je podržao njega, a ne Kolindu Grabar Kitarović, ili bi onda pregrizao jezik i izostavio ove filipike o (doista štetnoj) isprepletenosti politike i Crkve? Kako uz pozive na uključivost paše prozivanje građana srpske nacionalnosti kao remetilačkog faktora u Hrvatskoj? I kako bi to Škoro rezao poreze reformom zdravstvene i umirovljeničke politike? Znači li to smanjivanje prava na liječenje iz sredstava HZZO-a? Niže penzije? Privatizaciju zdravstva? Ili što?
Gusle i tambure
Ako Škoro nastavi sa ovim svojim guslama i tamburama – ili zato što zapravo ne zna što bi ponudio za parlamentarne izbore, ili jer želi prikriti kamo ide da ne bi izgubio ništa od onoga što je već jednom dobio – bolje bi mu bilo da se nikakve politike više ne laća. Ovdje ne kvalificiram nijednu od njegovih izjava. Ali svaki politički projekt mora biti jasan, čvrst i konzekventan da bi imao šanse za uspjeh i mora se znati koje snage i kadrovi iza jamstava stoje.
Poštena profilacija uvijek odnese dio zabludjelih glasova, ali može donijeti neke nove. Uostalom, jedini način da se izbjegnu kritike i diferencijacija jest da se ne radi ništa važno. Škoro tvrdi da želi pokrenuti bitne stvari, ali pritom se pazi da ne pokaže tko je. Točno je da se njegova opcija tek stvara, ali afektiranje se na dužu stazu neće isplatiti kao što se nije isplatilo ni Mislavu Kolakušiću, ni mnogima drugima. Birači te, naprosto, s vremenom pročitaju.