Zgrada iz Šenoine, koja je obnovljena po pravilima Grada pa je stradala u potresu, pokazuje kakav kaos vlada

Sutra će biti točno mjesec dana od potresa, a građani i dalje ne znaju kako ispravno postupati rješavajući svoje situacije

Prije samo pet mjeseci, vlasnici su svojim sredstvima obnovili objekt u Šenoinoj uz subvenciju Grada. Ugovor je morao biti sklopljen striktno po špranci Grada, s njihovim projektnim uvjetima, njihovim troškovnicima i izvođačima. To je uvjet za sufinaciranje iz gradskog fonda. Posao nije uključivao učvršćivanje dimnjaka na zgradi staroj 120 godina. No bilo je: uzmi ili ostavi. Lijepa ucjena, nema što. A onda im je u potresu pao dimnjak i razvalio krovište.

Dok Vlada sporovozno promišlja o zakonu o obnovi Zagreba i okolice poslije potresa, a gradonačelnik Bandić velikodušno nudi na poklon postradalima građevinski materijal koji je za novac iz donacija kupio, ma zamisli, baš od člana svoje stranke – mnogi su Zagrepčani silom prilika uzeli stvari u svoje ruke. Neki od njih kažu mi da zapravo ni od države ni od grada ne očekuju ništa jer za optimizam, na žalost, nemaju nikakvu podlogu.

Sutra će biti točno mjesec dana od potresa, a vlastima nije palo na pamet čak ni to da objave kakav servisni priručnik koji bi vlasnike porušenih objekata uputio kako će i kojim redom ispravno postupati rješavajući svoje situacije.

Zašto nema uputa?

Tako je ispalo da su za ljude potpuno prepuštene same sebi jedini izvor informacija Facebook grupe u koje se Zagrepčani učlanjuju kako bi barem razmjenjivali pojedinačno i nasumce prikupljena saznanja s kojekakvih adresa. No ona su fragmentarna i zato često vrlo upitne vrijednosti budući da pojedinačne informacije dolaze od statičara, konzervatora, dimnjačara, strojara i drugih, a zajednički sustav preporuka, ujednačen u nadležnim instancama, niti postoji, niti je na vidiku.

Svakako, jedan od najvećih problema su stari i većinom disfunkcionalni dimnjaci koji su u potresu popadali i razrušili krovove, a s kojima nitko ne zna što točno učiniti jer o tome nema cjelovite službene instrukcije. Riječ je najvećim dijelom o samostojećim dimnjacima koji se nisu povlačili uz ili unutar nosivih zidova nego su podizani kao posebna nadogradnja i zato su bili fatalni.

Lijepa ucjena, nema što

Portal Energetica.net objavio je procjenu koja kaže da je na području potresa stradalo oko 10.000 dimnjaka koje treba integralno obnoviti i staviti u funkciju. No kako i po kojem standardu, to je još uvijek totalna nepoznanica jer se oko toga prvo moraju dogovoriti razne struke.

O tome smo razgovarali s dr. Ivicom Džebom, redovnim profesorom na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, koji je i sam vlasnik stana od 100 kvadrata u jednoj od devastiranih zgrada u Šenoinoj ulici. Gospodin Džeba i ostalih sedam obitelji u njegovoj zgradi imali su poseban peh. Krov i fasadu zgrade obnovili su svojim sredstvima i uz subvenciju Grada prije samo pet mjeseci.

A sada im je u potresu pao jedan od šest dimnjaka i napravio ogromnu rupu u krovu. Kaže da je obnavljanje išlo striktno po pravilima Grada, s njihovim projektnim uvjetima, njihovim izvođačima i troškovnicima, jer bez toga nema sufinaciranja iz gradskog fonda. Posao nije uključivao učvršćivanje dimnjaka na zgradi staroj 120 godina nego samo kozmetiku. No bilo je: uzmi ili ostavi. Svaki prigovor unaprijed je stavljen ad acta. Lijepa ucjena, nema što.

Kako treba izgledati dimnjak

Udio profesora Džebe i supruge bio je velikih 57.000 kuna, a i svi drugi vlasnici sudjelovali su u cijeni radova prema svojim kvadraturama. Cijene je diktirao Grad i tu nije bilo rasprave.

Nakon potresa ponovno su platili popravak krova, suočivši se, kaže, s nevjerojatnim lešinarenjem koje je odjednom povećalo cijene građevinskih radova i za tri puta. Ali što s dimnjacima koji su svi popucali? Propisi kažu da se moraju ugraditi dimnjačke cijevi. No moraju li izgledati kao prije? I kako ih sada i konstrukcijski ojačati da se havarija ne bi ponovila?

Nakon što su mnogi vlasnici zgrada već iz džepa platili sanaciju svojih dimnjaka jer nisu mogli unedogled čekati grijanje i toplu vodu, a rečeno im je ili su načuli da izgledom moraju biti vraćeni u prijašnje stanje, Ivica Džeba poslao je mail Ministarstvu kulture.

Lim umjesto cigle

Odgovorili su mu da razrušene dimnjake ipak nije potrebno oblagati ciglom kao nekad. Dovoljno je ”novo izvedene dimnjačke cijevi obuhvatiti maskirnom konstrukcijom koja svojim izgledom i dimenzijama odgovara originalnom dimnjaku”. One dimnjake koji su ostali stajati treba ”protupotresno ojačati prema tehničkom rješenju ovlaštene osobe”. Pojašnjenje je potpisao arhitekt Tomislav Petrinec, glavni konzervator za nepokretnu kulturnu baštinu Ministarstva kulture.

Stručnjaci objašnjavaju da su dimnjačke maske o kojima je ovdje riječ izrađene od lima i na vanjskoj strani imaju dekoraciju koja imitira ciglu tako da s ulice izgleda kao da je dimnjak obzidan.

Da su svi Zagrepčani u centru imali na raspolaganju ovakvu jednostavnu uputu, kakvu je na svoje traženje dobio profesor Džeba, svaka bi nedoumica bila unaprijed otklonjena. A koliko je još takvih stvari zbog kojih ljudi lutaju kao guske u magli?

Pa dajte barem upute postradalima. Dajte ih na jednom mjestu. Kompletne. Za sve postupke i korake u obnovi. To je minimum koji je vlast bila dužna osigurati građanima za poreze koje im uzima i za prirez koji u Zagrebu iznosi kraljevskih 18 posto.

Sanja Modrić
Telegram autor
256 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program