Bio je Svjetski dan slobode medija, 3. svibnja 2014. godine. Na skupštini braniteljske organizacije HDZ-a “Gojko Šušak”, tadašnji šef stranke Tomislav Karamarko izgovorio je svoje poznate programatske rečenice: “Svatko u svojoj sobi, dvorištu i kući može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne. Morat će poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, Domovinski rat, naši branitelji i poginuli, te politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška”.
Prođe otad više od pet godina, a pokušaji zatvaranja slobode govora u vlastita četiri zida (plus dvorište) i dalje su malo nezgodni za zakonodavnu formalizaciju u zemlji Europske unije. Što ne znači da se u praksi stvar ne može malo – pogurati. I to sa sve službenijih adresa.
Omalovažavanje i pobjede i branitelja
Mirando Mrsić, saborski zastupnik Demokrata, stranke koju je osnovao nakon napuštanja SDP-a, već je u dva navrata iz Vlade dobio karamarkovske demarše jer se usudio javno govoriti o povlaštenim mirovinama.
Ovog tjedna je, tako, Ministarstvo branitelja Mrsićevu inicijativu za izdvajanjem povlaštenih mirovina iz mirovinskog sustava “spržilo” na ovaj način: “Ovo nije prvi put da Mirando Mrsić izlazi sa sličnim tezama koje omalovažavaju ulogu hrvatskih branitelja i značaja hrvatske pobjede u Domovinskom ratu te nam je zaključiti da svjesno potiče netrpeljivost prema hrvatskim braniteljima što je nedopustivo i za svaku je osudu”. Još jednom, “omalovažavanje uloge hrvatskih branitelja i značaja hrvatske pobjede u Domovinskom ratu”, “poticanje netrpeljivosti prema hrvatskim braniteljima”.
Dobro je i prošao. Jer, kad je sličnu inicijativu iznio prije četiri mjeseca, Ministarstvo branitelja je ocijenilo da se radi o uznemiravanju javnosti, a posebice braniteljske populacije, “što je opasan i protuzakonit presedan koji u dobrom dijelu podliježe i kaznenom progonu”. Zanimljivo, na tadašnja konkretna pitanja Telegrama o kaznenom djelu koje spominju do danas nismo dobili odgovore.
Ništa narodno, samo granice
“Suptilni” pokušaj pomicanja slobode prema granicama vlastitog stana (ili, hajde, ulazu u vlastito dvorište) pokazao se ovih dana i na primjeru manifestacije koja se reklamira pod motom “Pomakni granice svoje zabave”. Na zagrebačkom Rujanfestu, naime, treba gostovati uz Momčila Bajagića Bajagu i Željka Joksimovića i nekoliko srpskih folk pjevačica i pjevača. Tržište, jebi ga, hoće narodno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
E, ali gradska HVIDRA ne priznaje tržište, a o slobodi slušanja glazbe izvan svoja četiri zida da se ne govori. Pogotovo ih je zasmetala riječ “granice”, jer ih je, vele, podsjetila na devedesete kad su se oni borili da se granice (taj put državne) – ne pomiču. A sad bi se, eto, kako kažu, “gnjusnim odabirom izvođača” pomicalo “naše kulturološke granice”.
Ova veteranska organizacija stoga je pozvala sugrađane na bojkot Rujanfesta, a mjerodavne na “zabranu nastupa pjevačima koji su za vrijeme velikosrpske agresije pjevali četničke pjesme i iskazivali potporu velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku”. Iako je lista izvođača poznata, nisu naveli na koje pjevače misle. Nije valjda da je takva konkretnost previše – utuživa?
Opet Pupovac
HVIDRA nije samo obična braniteljska udruga. Radi se o parapolitičkoj udruzi, isprepletenoj s HDZ-om. Njen predsjednik Josip Đakić, uostalom, HDZ-ov je saborski zastupnik. Stoga je daleko jače od snoviđenja o “kulturološkim granicama” u zemlji u kojoj djeca odrastaju uz cajke, odjeknuo zahtjev te udruge da HDZ raskine koaliciju sa SDSS-om. Priopćenje s tim zahtjevom potpisao je upravo Đakić.
Članak se nastavlja ispod oglasa
SDSS-u se na teret stavlja da je predsjednik te stranke Milorad Pupovac u javnosti (dakle, očito izvan vlastitog dvorišta ili stana) kazivao kako Hrvatska “postaje čimbenik nestabilnosti na prostoru bivše Jugoslavije jer se u njoj promovira nesnošljivost prema drugim narodima i pokušava rehabilitirati ustaštvo, u čemu važnu ulogu imaju pojedini pripadnici Katoličke crkve, neke političke stranke i braniteljske udruge”. Pupovac je prisnažio i kako ne bi želio da “ova zemlja doživi isto iskustvo koje je doživio jedan pokušaj u 20. stoljeću da se stvori hrvatska država, a koji je kolabirao i doživio sramotan kraj jer je bio temeljen na mržnji i nasilju prema Srbima”.
Zabranitelji
Na Pupovčeve izjave, potaknute huliganskim napadom na ljude koji su u Uzdolju gledali utakmicu Crvene Zvezde, ali i sve većim brojem zabilježenih napada na Srbe, reagiralo je “pola politike”. Čak je i predsjednica Republike, Kolinda Grabar-Kitarović, koja nikako da jasno osudi napade u Uzdolju, konstatirala kako su Pupovčeve izjave bezobrazne i vrlo neodgovorne, a predsjednički kandidat Miroslav Škoro se – kod Velimira Bujanca -igrao s idejom zabrane djelovanja SDSS-u.
Činjenično, Pupovac nije rekao ama baš ništa pogrešno, osim što je mogao pripomenuti da na prostoru bivše Jugoslavije ima i većih faktora nestabilnosti od Hrvatske i njenih “dvostrukih konotacija” ustaških pozdrava i svih relativizacija zbivanja iz Drugog svjetskog rata kojih smo se nagledali posljednjih godina. No, čini se da je baš njegov primjer najjasnija ilustracija toga koliko je, zapravo, puzeći napredovala implementacija Karamarkovih čuvenih rečenica sa Svjetskog dana slobode medija 2014. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Huk hajke
HVIDRA je, naime, u priopćenju o Pupovcu osim raskida koalicije, zatražila i “reakciju od strane nadležnih institucija radi utvrđivanja elemenata kaznene odgovornosti imenovanog, posebice radi počinjenja kaznenog djela povrede ugleda RH”, a po društvenim mrežama se već dijele i popunjeni obrasci kaznene prijave protiv predsjednika SDSS-a.
A ako i ne uspije s prozivanjem “nadležnih institucija” radi političke ocjene, pjesme ili prijedloga zakona, za utjerivanje “poštivanja vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, Domovinski rat, naši branitelji i poginuli, te politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška” uvijek ostaje stara, dobra hajka. Čiji je huk u zemlji članici Europske unije protokom vremena sve jači i zloslutniji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Znate onu Karamarkovu rečenicu o slobodi govora u svoja četiri zida? Izgleda da je sve više živimo
Ako je malo nezgodno slobodu govora suziti zakonom uvijek ostaje stara, dobra hajka. Čiji je huk u Hrvatskoj sve jači.
HVIDRA nije samo obična braniteljska udruga. Radi se o parapolitičkoj udruzi, isprepletenoj s HDZ-om. Njen predsjednik Josip Đakić, uostalom, HDZ-ov je saborski zastupnik. Stoga je daleko jače od snoviđenja o “kulturološkim granicama” u zemlji u kojoj djeca odrastaju uz cajke, odjeknuo zahtjev te udruge da HDZ raskine koaliciju sa SDSS-om. Priopćenje s tim zahtjevom potpisao je upravo Đakić.
Bio je Svjetski dan slobode medija, 3. svibnja 2014. godine. Na skupštini braniteljske organizacije HDZ-a “Gojko Šušak”, tadašnji šef stranke Tomislav Karamarko izgovorio je svoje poznate programatske rečenice: “Svatko u svojoj sobi, dvorištu i kući može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne. Morat će poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, Domovinski rat, naši branitelji i poginuli, te politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška”.
Prođe otad više od pet godina, a pokušaji zatvaranja slobode govora u vlastita četiri zida (plus dvorište) i dalje su malo nezgodni za zakonodavnu formalizaciju u zemlji Europske unije. Što ne znači da se u praksi stvar ne može malo – pogurati. I to sa sve službenijih adresa.
Omalovažavanje i pobjede i branitelja
Mirando Mrsić, saborski zastupnik Demokrata, stranke koju je osnovao nakon napuštanja SDP-a, već je u dva navrata iz Vlade dobio karamarkovske demarše jer se usudio javno govoriti o povlaštenim mirovinama.
Ovog tjedna je, tako, Ministarstvo branitelja Mrsićevu inicijativu za izdvajanjem povlaštenih mirovina iz mirovinskog sustava “spržilo” na ovaj način: “Ovo nije prvi put da Mirando Mrsić izlazi sa sličnim tezama koje omalovažavaju ulogu hrvatskih branitelja i značaja hrvatske pobjede u Domovinskom ratu te nam je zaključiti da svjesno potiče netrpeljivost prema hrvatskim braniteljima što je nedopustivo i za svaku je osudu”. Još jednom, “omalovažavanje uloge hrvatskih branitelja i značaja hrvatske pobjede u Domovinskom ratu”, “poticanje netrpeljivosti prema hrvatskim braniteljima”.
Dobro je i prošao. Jer, kad je sličnu inicijativu iznio prije četiri mjeseca, Ministarstvo branitelja je ocijenilo da se radi o uznemiravanju javnosti, a posebice braniteljske populacije, “što je opasan i protuzakonit presedan koji u dobrom dijelu podliježe i kaznenom progonu”. Zanimljivo, na tadašnja konkretna pitanja Telegrama o kaznenom djelu koje spominju do danas nismo dobili odgovore.
Ništa narodno, samo granice
“Suptilni” pokušaj pomicanja slobode prema granicama vlastitog stana (ili, hajde, ulazu u vlastito dvorište) pokazao se ovih dana i na primjeru manifestacije koja se reklamira pod motom “Pomakni granice svoje zabave”. Na zagrebačkom Rujanfestu, naime, treba gostovati uz Momčila Bajagića Bajagu i Željka Joksimovića i nekoliko srpskih folk pjevačica i pjevača. Tržište, jebi ga, hoće narodno.
E, ali gradska HVIDRA ne priznaje tržište, a o slobodi slušanja glazbe izvan svoja četiri zida da se ne govori. Pogotovo ih je zasmetala riječ “granice”, jer ih je, vele, podsjetila na devedesete kad su se oni borili da se granice (taj put državne) – ne pomiču. A sad bi se, eto, kako kažu, “gnjusnim odabirom izvođača” pomicalo “naše kulturološke granice”.
Ova veteranska organizacija stoga je pozvala sugrađane na bojkot Rujanfesta, a mjerodavne na “zabranu nastupa pjevačima koji su za vrijeme velikosrpske agresije pjevali četničke pjesme i iskazivali potporu velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku”. Iako je lista izvođača poznata, nisu naveli na koje pjevače misle. Nije valjda da je takva konkretnost previše – utuživa?
Opet Pupovac
HVIDRA nije samo obična braniteljska udruga. Radi se o parapolitičkoj udruzi, isprepletenoj s HDZ-om. Njen predsjednik Josip Đakić, uostalom, HDZ-ov je saborski zastupnik. Stoga je daleko jače od snoviđenja o “kulturološkim granicama” u zemlji u kojoj djeca odrastaju uz cajke, odjeknuo zahtjev te udruge da HDZ raskine koaliciju sa SDSS-om. Priopćenje s tim zahtjevom potpisao je upravo Đakić.
SDSS-u se na teret stavlja da je predsjednik te stranke Milorad Pupovac u javnosti (dakle, očito izvan vlastitog dvorišta ili stana) kazivao kako Hrvatska “postaje čimbenik nestabilnosti na prostoru bivše Jugoslavije jer se u njoj promovira nesnošljivost prema drugim narodima i pokušava rehabilitirati ustaštvo, u čemu važnu ulogu imaju pojedini pripadnici Katoličke crkve, neke političke stranke i braniteljske udruge”. Pupovac je prisnažio i kako ne bi želio da “ova zemlja doživi isto iskustvo koje je doživio jedan pokušaj u 20. stoljeću da se stvori hrvatska država, a koji je kolabirao i doživio sramotan kraj jer je bio temeljen na mržnji i nasilju prema Srbima”.
Zabranitelji
Na Pupovčeve izjave, potaknute huliganskim napadom na ljude koji su u Uzdolju gledali utakmicu Crvene Zvezde, ali i sve većim brojem zabilježenih napada na Srbe, reagiralo je “pola politike”. Čak je i predsjednica Republike, Kolinda Grabar-Kitarović, koja nikako da jasno osudi napade u Uzdolju, konstatirala kako su Pupovčeve izjave bezobrazne i vrlo neodgovorne, a predsjednički kandidat Miroslav Škoro se – kod Velimira Bujanca -igrao s idejom zabrane djelovanja SDSS-u.
Činjenično, Pupovac nije rekao ama baš ništa pogrešno, osim što je mogao pripomenuti da na prostoru bivše Jugoslavije ima i većih faktora nestabilnosti od Hrvatske i njenih “dvostrukih konotacija” ustaških pozdrava i svih relativizacija zbivanja iz Drugog svjetskog rata kojih smo se nagledali posljednjih godina. No, čini se da je baš njegov primjer najjasnija ilustracija toga koliko je, zapravo, puzeći napredovala implementacija Karamarkovih čuvenih rečenica sa Svjetskog dana slobode medija 2014. godine.
Huk hajke
HVIDRA je, naime, u priopćenju o Pupovcu osim raskida koalicije, zatražila i “reakciju od strane nadležnih institucija radi utvrđivanja elemenata kaznene odgovornosti imenovanog, posebice radi počinjenja kaznenog djela povrede ugleda RH”, a po društvenim mrežama se već dijele i popunjeni obrasci kaznene prijave protiv predsjednika SDSS-a.
A ako i ne uspije s prozivanjem “nadležnih institucija” radi političke ocjene, pjesme ili prijedloga zakona, za utjerivanje “poštivanja vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, Domovinski rat, naši branitelji i poginuli, te politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška” uvijek ostaje stara, dobra hajka. Čiji je huk u zemlji članici Europske unije protokom vremena sve jači i zloslutniji.