Zanimljivo je kako je jedna slika s relativno redovnog druženja političara zapalila javnost. Večera Zorana Milanovića u društvu dijela SDP-ovaca izazvala je pravu buru nagađanja o tome znači li to porečko okupljanje ulazak bivšeg premijera u predsjedničku utrku i grozničavo računanje o tome što bi to značilo na izborima krajem godine.
Stvar je, međutim, daleko manje klikabilna nego što ju se prikazuje. Nije se, naime, dogodilo ništa novo. Milanović i dalje ne želi reći kakvi su mu planovi oko eventualne revitalizacije političke karijere, kako javnosti, tako ni drugarima za stolom, pa tako ne želi ni demantirati ili potvrditi ulazak u ring s Kolindom Grabar-Kitarović. Jasno, Milanoviću taj hype oko njegovog političkog povratka itekako odgovara. Da nije tako, cijelu priču bi razriješio jednom vrlo jednostavnom rečenicom: “Ne vraćam se u politiku”. Ili, barem: “Ne želim se kandidirati na predsjedničkim izborima”.
Tri imena i tri prezimena
Milanović, međutim, šuti. Pokazuje li ta šutnja da jednostavno uživa u šušuru koji se stvara oko njegovog mogućeg povratka, ili izazivanje medijskih nagađanja o njegovoj budućnosti ima taktičke i strateške benefite, e to zasad ne znamo. Znamo, međutim, da ishod prvog kruga predsjedničkih izbora, s Milanovićem ili bez njega, može izazvati nezapamćenu dramu za hrvatske birače u drugom krugu.
Jer, uopće nije isključeno da tamo negdje krajem godine (ili početkom iduće, što je ipak manje vjerojatno jer će Hrvatska u prvoj polovici 2020. godine predsjedati Europskom unijom) na listiću za drugi krug izbora glasačima budu ponuđena tri imena i tri prezimena. Kolinda Grabar-Kitarović protiv Ivana Vilibora Sinčića.
Neki će ovaj scenarij nazvati scenarijem sudnjeg dana. Mandat (prvi?) predsjednice Republike će opisivati kao potpuni promašaj i temeljitu blamažu. Izazivača, pak, kao neozbiljnog populista opasnih namjera.
Obožavatelji se mole za ovakav rasplet
Doista, kako glasati u izboru između bižuterijskog populizma “najdraže navijačice” i anarhopopulizma s metalnim vonjem autoritarnosti kakav za sobom vuče stranka koju predvodi Sinčić? Obožavatelji Živog zida i Kolinde Grabar-Kitarović vjerojatno se mole za upravo ovakav rasplet.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predsjednici bi Sinčić vjerojatno bio najmanje opasan protivnik u drugom krugu, jer bi se moglo dogoditi da dobije gro glasova građanskog centra i dio glasova ljevice, koje politika i retorika Živog zida u isto vrijeme i plaši i izluđuje. Pristalice Siničića, Pernara, Bunjca i ostalih “prvoboraca” borbe protiv sistema, Europske unije i NATO saveza, pak, računaju da bi pod njihovu zastavu stali svi oni koji su nezadovoljni novom sezonom distopijske serije “Hrvatska u šaci HDZ-a” i, općenito, fanovi priče o Zloj Eliti koja se urotila protiv Nas.
Što ako će svaka grupacija imati kandidata?
Trenutno anketno stanje je takvo da je prilično izvjesno da će drugog kruga biti. S 38 anketnih postotaka, koliko ima Grabar-Kitarović, jako je teško vinuti se do pedeset posto plus jedan glas i tako pobijediti već u prvom krugu. Također, Sinčićevo četvrto mjesto i slabunjavih 7,9 posto nije baš preblizu drugog kruga. Ali, ispred njega su Milanović (17,6) i Dalija Orešković (12) – za koje u ovom trenutku nitko ne zna hoće li se uopće kandidirati.
Scenariju sudnjeg dana na ruku bi išlo što više kandidata ljevice i lijevog centra. Jer, kad bi se gro stranaka s tog dijela političkog spektra, primjerice, SDP, Amsterdamska koalicija i Start Dalije Orešković ujedinio oko jednog kandidata, Sinčićeve šanse za drugi krug bile bi zanemarive. No, što ako će svaka od tri spomenute grupacije imati svog kandidata?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa onda još, primjerice, Pametno, HSLS, HNS. Pa desnije, Most, Nezavisni za Hrvatsku, Hrast. Pa još par nezavisnih avanturista. E onda 7,9 posto glasova živozidaških vjernika za Ivana Vilibora Sinčića itekako imaju težinu i perspektivu. A scenarij “sudnjeg dana” postaje opipljivo stvaran.
Znate što? Drugi krug sa Sinčićem i Grabar-Kitarović uopće nije tako nerealan scenarij
Drugi krug je izgledan, a Sinčić teško može ući u njega ujedini li se lijevi centar iza jednog kandidata. Ali...
Uopće nije isključeno da tamo negdje krajem godine na listiću za drugi krug predsjedničkih izbora glasačima budu ponuđena tri imena i tri prezimena. Kolinda Grabar-Kitarović protiv Ivana Vilibora Sinčića. Neki će ovaj scenarij nazvati scenarijem sudnjeg dana. Mandat (prvi?) predsjednice Republike će opisivati kao potpuni promašaj i temeljitu blamažu. Izazivača, pak, kao neozbiljnog populista opasnih namjera. Doista, kako glasati u izboru između bižuterijskog populizma “najdraže navijačice” i anarhopopulizma s metalnim vonjem autoritarnosti kakav za sobom vuče stranka koju predvodi Sinčić?
Zanimljivo je kako je jedna slika s relativno redovnog druženja političara zapalila javnost. Večera Zorana Milanovića u društvu dijela SDP-ovaca izazvala je pravu buru nagađanja o tome znači li to porečko okupljanje ulazak bivšeg premijera u predsjedničku utrku i grozničavo računanje o tome što bi to značilo na izborima krajem godine.
Stvar je, međutim, daleko manje klikabilna nego što ju se prikazuje. Nije se, naime, dogodilo ništa novo. Milanović i dalje ne želi reći kakvi su mu planovi oko eventualne revitalizacije političke karijere, kako javnosti, tako ni drugarima za stolom, pa tako ne želi ni demantirati ili potvrditi ulazak u ring s Kolindom Grabar-Kitarović. Jasno, Milanoviću taj hype oko njegovog političkog povratka itekako odgovara. Da nije tako, cijelu priču bi razriješio jednom vrlo jednostavnom rečenicom: “Ne vraćam se u politiku”. Ili, barem: “Ne želim se kandidirati na predsjedničkim izborima”.
Tri imena i tri prezimena
Milanović, međutim, šuti. Pokazuje li ta šutnja da jednostavno uživa u šušuru koji se stvara oko njegovog mogućeg povratka, ili izazivanje medijskih nagađanja o njegovoj budućnosti ima taktičke i strateške benefite, e to zasad ne znamo. Znamo, međutim, da ishod prvog kruga predsjedničkih izbora, s Milanovićem ili bez njega, može izazvati nezapamćenu dramu za hrvatske birače u drugom krugu.
Jer, uopće nije isključeno da tamo negdje krajem godine (ili početkom iduće, što je ipak manje vjerojatno jer će Hrvatska u prvoj polovici 2020. godine predsjedati Europskom unijom) na listiću za drugi krug izbora glasačima budu ponuđena tri imena i tri prezimena. Kolinda Grabar-Kitarović protiv Ivana Vilibora Sinčića.
Neki će ovaj scenarij nazvati scenarijem sudnjeg dana. Mandat (prvi?) predsjednice Republike će opisivati kao potpuni promašaj i temeljitu blamažu. Izazivača, pak, kao neozbiljnog populista opasnih namjera.
Obožavatelji se mole za ovakav rasplet
Doista, kako glasati u izboru između bižuterijskog populizma “najdraže navijačice” i anarhopopulizma s metalnim vonjem autoritarnosti kakav za sobom vuče stranka koju predvodi Sinčić? Obožavatelji Živog zida i Kolinde Grabar-Kitarović vjerojatno se mole za upravo ovakav rasplet.
Predsjednici bi Sinčić vjerojatno bio najmanje opasan protivnik u drugom krugu, jer bi se moglo dogoditi da dobije gro glasova građanskog centra i dio glasova ljevice, koje politika i retorika Živog zida u isto vrijeme i plaši i izluđuje. Pristalice Siničića, Pernara, Bunjca i ostalih “prvoboraca” borbe protiv sistema, Europske unije i NATO saveza, pak, računaju da bi pod njihovu zastavu stali svi oni koji su nezadovoljni novom sezonom distopijske serije “Hrvatska u šaci HDZ-a” i, općenito, fanovi priče o Zloj Eliti koja se urotila protiv Nas.
Što ako će svaka grupacija imati kandidata?
Trenutno anketno stanje je takvo da je prilično izvjesno da će drugog kruga biti. S 38 anketnih postotaka, koliko ima Grabar-Kitarović, jako je teško vinuti se do pedeset posto plus jedan glas i tako pobijediti već u prvom krugu. Također, Sinčićevo četvrto mjesto i slabunjavih 7,9 posto nije baš preblizu drugog kruga. Ali, ispred njega su Milanović (17,6) i Dalija Orešković (12) – za koje u ovom trenutku nitko ne zna hoće li se uopće kandidirati.
Scenariju sudnjeg dana na ruku bi išlo što više kandidata ljevice i lijevog centra. Jer, kad bi se gro stranaka s tog dijela političkog spektra, primjerice, SDP, Amsterdamska koalicija i Start Dalije Orešković ujedinio oko jednog kandidata, Sinčićeve šanse za drugi krug bile bi zanemarive. No, što ako će svaka od tri spomenute grupacije imati svog kandidata?
Pa onda još, primjerice, Pametno, HSLS, HNS. Pa desnije, Most, Nezavisni za Hrvatsku, Hrast. Pa još par nezavisnih avanturista. E onda 7,9 posto glasova živozidaških vjernika za Ivana Vilibora Sinčića itekako imaju težinu i perspektivu. A scenarij “sudnjeg dana” postaje opipljivo stvaran.