Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Zrinka Paladino genijalno jednostavno objašnjava: U čemu je zapravo stvar s Bandićevim GUP-om

Telegramova kolumnistica rasvjetljava osnovne pojmove komplicirane drame koja je ovih dana jedna od glavnih tema

Zavod za prostorno uređenje u našem glavnom gradu ne vodi arhitekt urbanist, već mu je ravnatelj - pravnik, gospodin Ivica Rovis. On, kao ”stručnjak” meritoran da unaprijedi naše gradske prostore, nastupa krajnje samouvjereno

Po učestalim te pomalo i unezvijerenim upitima kojima sam posljednjih mjeseci i dana obasuta, današnjom kratkom kolumnom probat ću odgovoriti na neke od njih. Kako su upitnici virili i iz očiju mojih najbližih, roditelja, rodbine i prijatelja, premda nije predmetom moje uže specijalnosti, red je, ako zbog nikog drugog, radi njih, rasvijetliti par osnovnih pojmova vezanih uz prostorno planiranje u Hrvata.

Posebno Zagrepčana, koji jadni, kakve god starosne dobi bili, ni sanjali nisu da će im jedna kratica tako dugo ispunjati uši dok im naposljetku ne počne nanositi i duševnu bol. Riječ je, naravno, o GUP-u, kratici za Generalni urbanistički plan. Kako bismo olakšali osjećaj izgubljenosti i eventualne intelektualne potkapacitiranosti u pojedinaca koji su se izgubili u pokušajima njegova iščitavanja, naglasimo odmah na početku da ne postoji zagrebački intelektualac/alka ili stručnjak/inja koji su se u njem otprve dobro snašli. Niti od druge. Niti od…

Zavod za prostorno uređenje kod nas ne vodi urbanist nego – pravnik

Pa krenimo otpočetka ili kako to u Hrvatskoj počesto biva, zapravo odostraga. “P” – plan, ne treba dodatnih pojašnjenja – plan je rezultat planiranja i u pravilu ga povezujemo s pozitivnim. Kad imamo plan, imamo i osjećaj da su stvari pod kontrolom i da će se naše akcije kretati u ispravnom smjeru. Ukoliko plan planiraju stručnjaci, pogrešaka, barem kobnih, ne bi smjelo biti. Tako bi GUP trebali izrađivati, za njega odgovarati stručnjaci, arhitekti-urbanisti sa znanjem i iskustvom.

U Zagrebu GUP izrađuje Zavod za prostorno uređenje, proceduru mu provodi Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj grada, a donosi ga Gradska skupština. Spomenuti Zavod za prostorno uređenje u našem glavnom gradu, međutim, ne vodi arhitekt urbanist, već mu je ravnatelj – pravnik. Gospodin Ivica Rovis. On, kao ”stručnjak” meritoran da unaprijedi naše gradske prostore, nastupa krajnje samouvjereno pa ne gubimo vrijeme na takvog izuzetnog pojedinca te prijeđimo na sljedeći segment kratice.

“U” – od urbanistički. Kako se može iščitati i na najobičnijoj Wikipediji, urbanizam je znanstvena disciplina i djelatnost koja se bavi proučavanjem, uređivanjem gradova i planiranjem njihova razvoja. Kroz urbanističko planiranje, naravno. U Hrvatskoj je ta znanstvena disciplina, nažalost zahvaljujući ponajprije iskusnim znalcima, posljednjih desetljeća razarana i poništavana te smo danas tu gdje jesmo. Gradovi nam izgledaju kako izgledaju, većina počinje nalikovati na, pokušajmo ne uvrijediti nikog, kaotične, unakažene prostorne tvorbe koje kao da crvi izjedaju. Tu i tamo, rijetko, nikne poneko dobro arhitektonsko ostvarenje koje odmah uguši okolišna zapuštenost i unazađenost, kao rezultat nepostojanja urbanizma, o kom su nekada u nas skrbili brojni urbanistički instituti, zavodi i uredi.

Odrednice po kojima se kroje svi dijelovi naših gradova

Kratica “G” od generalni – glavni ili okvirni, upućuje na važnost tog našeg plana, najkvalitetnijim rješenjem kojeg bi se trebali dičiti svi naši gradovi. Važno je naglasiti da je on provedbeni i ”nad njim” je plan višeg reda – Prostorni plan grada Zagreba (PPGZ), kojim bi se trebalo određivati ono najvrjednije, strateški razvoj naših prostora, koji su kao vrijednost štićeni i Ustavom Republike Hrvatske. Upropaste li vlastite prostore, države su upropastile same sebe i svoju budućnost, a mi smo na najboljem putu da u tome i uspijemo.

GUP-om se pak ukazuje na provedbene mjere u gradskim prostorima i po njegovim se odrednicama kroje i uređuju naši gradovi u svim njihovim dijelovima. Njime se određuju smjernice u korištenju i namjeni prostora, mreže gospodarskih i društvenih djelatnosti, prometne i komunalne infrastrukturne mreže te uvjeti za korištenje, uređenje i zaštitu svih prostora, od stambenih do pojedinačno zaštićenih.

Amandmani bi trebali ispravljati slučajno nastale pogreške

Uvjetuju se njime i izrade UPU-a, ničeg prostog što bi čitatelju na prvu moglo pasti napamet, već Urbanističkih planova uređenja ili drugog sličnog čime se detaljnije “kroje” pojedini dijelovi našeg grada. Konačni prijedlog GUP-a se po javnoj raspravi izglasava u Gradskoj skupštini i ako je baš opravdano nužno može podlijegati određenim manjim izmjenama.

No zagrebački GUP kose tolike Odluke o donošenju odluka o izmjenama i dopunama da više nitko normalan ne može pohvatati konce njegova izvornika. Na snazi nam je GUP iz 2007., mijenjan i dopunjavan previše puta, a u posljednje vrijeme krojen i amandmanima. Amandmani, međutim, ne podliježu javnoj raspravi i njima se GUP-ovi ne mogu mijenjati. Amandmani bi trebali predstavljati instrument za ispravljanje grešaka nastalih nekim previdom ili sličnim, poput primjerice onih koje nastanu čistim daktilografskim omaškama u tekstualnom dijelu GUP-a. Jer GUP-ove grade tekstualni i kartografski dijelovi, na kojima je pak ucrtano sve ono što tekst pojašnjava. Ili u slučaju zagrebačkog GUP-a ne pojašnjava, već komplicira, zbunjuje i dovodi u dvojbe.

Ako zakoni nisu jasni, vlasti ih mogu iščitavati kako žele

”Nenamjerne” dvojnosti u iščitavanju dovode nas do ključnog dijela kojim je Zagreb naposljetku nebrojenim prenamjenama, poput i onih iz prošlotjednih pokušaja amandmanskih prenamjena zelenih u građevinske površine, uništen. Ukoliko zakoni i propisi, a GUP u prostornom planiranju ima snagu zakona, nisu jasni i smisleni, otvara se prostor domaćim poglavarskim ”veseljacima” da ga iščitavaju kako im drago.

Da prema određenim investitorima u trenutku izdavanja dozvola imaju – jednu, a prema drugima – drugu politiku, da ucjenjuju, uništavaju i prostore i imovinu pa i živote. Kako im dođe. U zemlji u kojoj pravosuđe ne funkcionira, sankcija nema, pa se kroz duža vremenska razdoblja moćne gomilice toliko raspojasaju da počnu raditi ono što hoće i kada to hoće. Pravdajući, naravno, sve administrativnim floskulama i zakonskim propisima.

Kada je sesvetski investitor poželio graditi usred šume

Objasnimo problem amandmana i na jednom, stanovanjem mi bliskom primjeru koji sad ponovno, nažalost, postaje aktualan. Park šumu Cmrok (Tuškanac-Dubravkin put- Cmrok) pod istoimenom istočnom prometnicom podržava padina šume Orlovac nad ksaverskom ulicom Podgaj. Kako su to ljudi nekad običavali, tu su padinu zbog opasnosti od otklizavanja zemlje davno pošumili i ona je čuvala kuće na zapadnoj strani Podgaja od otklizavanja zemlje.

Sve je bilo u redu dok se poveće gusto pošumljeno zemljište šume Orlovac ”greškom” u katastru nije preimenovalo u ”pašnjak” i, mada je tadašnjim GUP-om izričito bilo naglašeno da na mjestima šuma gradnja nije dozvoljena, ”pašnjak” je poslužio da se šumarska inspekcija na istom ogradi kao nenadležna i da se jednom sesvetskom investitoru odobri gradnja na tom pošumljenom području. Bio je to trenutak za hitno amandmansko ispravljanje evidentne greške u GUP-u i osiguravanje očuvanja tog vrijednog ozelenjenog prostora prenamjenom u ”Z” – zeleno kojem je neupitno pripadalo, no ta se šuma kroz nekoliko godina po brojnim investitorskim akcijama piljenja i vađenja panjeva šumskih stabala i pretvorila u pašnjak.

Prestrmom pašnjaku nedostajale su jedino ovce, ne one koje prema mišljenju gradonačelnika i njegovog tima nastanjuju ovaj grad, već one prave od kojih dobivamo vunu. S vremenom je nad tom strminom izgrađeno par betonskih grdosija koje su nelogičnim formama parobroda s konzolnim provama zaplovili nad Ksaverom. Problem je što bi se uskoro u Ksaver mogli i usidriti jer se klizište pod njima pred koji mjesec aktiviralo i počelo “stiskati” niže stambene zgrade u Podgaju. Nadajmo se najboljem, no naglasimo da su amandmani, kojima se naš gradonačelnik i njegovi ljudi tako vole igrati na štetu javnih i zelenih površina, mogli i trebali služiti za sprječavanje situacija poput ove, a ne za daljnje upropaštavanje zagrebačkih prostora.

Zagrebačkom bi planu bolje odgovarao naziv GLUP, nego GUP

Kao dugogodišnja konzervatorica u zagrebačkom Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode i samo kroz GUP-ovski segment konzervatorske podloge, kojom se štite kulturna dobra na području grada, osvjedočila sam se koliko je GUP teško iščitati i shvatiti. Kako bi ga onda mogli shvatiti nestručni ljudi koji ga često također trebaju pročitati? Nikako. Ili bolje reći svakako, kako to čini i gradonačelnik koji misli da može što hoće. No, ne može niti on što hoće. Niti smije bezbrojnim amandmanima, kojima odreda utječe na prostor, mijenjati GUP. Za takve je izmjene potrebno proći zakonitu proceduru koja uključuje javnu raspravu.

Stoga, zaključimo, zagrebačkom bi generalnom urbanističkom planu bolje odgovarao naziv G(L)UP, nego GUP, jer lukavstvo i lopovluk koji on, ovakav kakav je omogućuje, narod koji ga opravdano ne razumije predstavlja glupim. A narod nije glup, već zasićen i uspavan poput Trnoružice. No, vrijeme mu je za buđenje.

Zagrebu treba novi GUP, ali prije svega i jedan strateški dokument kojim bi se dugoročno planirao razvoj grada. Novi GUP bi trebao biti toliko promišljeno i detaljno istkan da nitko, pa ni trenutna vlast, ne bi imala prostora za manipulaciju njime. Trebalo bi ga bazirati na osnovicama dugoročnog promišljanja razvoja grada te temeljiti na strateškim odrednicama prostornog plana višeg reda kojeg bi također valjalo ozbiljnije doraditi jer je i on površan, plitak. To se čini nemogućom misijom, no zapravo i nije tako. I samo nekoliko udruženih stručnih, pametnih i poštenih glava u stanju je učiniti čuda. A čuda nam zapravo i trebaju.

‘Otiđite u ljekarnu po tablete i recite da sam vas poslao ja, arhitekt’

I za sam kraj kolumne citiram kolegu i prijatelja, arhitekta Nikšu Božića, te prenosim njegov sjajni recentni osvrt s Facebooka. Citiranje zaslužuju i autor i osvrt, koji precizno ukazuje na to što nas je, jadne, snašlo:

“Prostorno planiranje, osim što je vrlo složena djelatnost, je i jako normirana disciplina. Zakonom je propisana svaka faza izrade plana. Pravilnicima je propisana i debljina svake crte i ton svake površine. I onda kada konačni plan dođe na predstavničko tijelo političari počnu crtati.
Tu je i jedan od brojnih amandmana na zagrebački GUP. Ucrtan je flomasterom na kopiji plana. Potpisala ga je prof.dr.sc. Ana Stavljenić-Rukavina. U pisanom dijelu se tvrdi da predviđena namjena za izgradnju javnih i društvenih sadržaja na ovolikom prostoru nije potrebna (Dimenzioniranje javnih sadržaja u prostoru inače je nešto što svi stručnjaci za dijabetes, endokrinologiju i metaboličke bolesti imaju u malom prstu).

Činjenica da se o ovako nečemu uopće ozbiljno raspravlja, govori u kakvoj ludnici živimo. Vidim, puno je uzrujanih. Svima kojima trebaju tablete za smirenje mogu potpisati recept. Zapravo, samo otiđite do prve ljekarne i kažite farmaceutkinji da vas je poslao Nikša Božić, ovl.arh.urb., broj ovlaštenja AU-4. Neka vam daju duplu dozu. Trebat će vam ako ćete ovo pratiti”.

dr. sc. Zrinka Paladino
Telegram autor
42 članka Više o autoru
Više s weba