Zrinka Paladino: Rovinj i arhitekti koji stoje iza njegovih suvremenih hotela dokaz su da se može bolje

Rovinj na projektantskoj karti svijeta

Ovu kolumnu stoga posvećujemo jednom velikom hrvatskom arhitektonskom studiju, i njegovim brojnim suradnicima, naravno, koji je, angažiran od uspješnog rovinjskog investitora, ostvarenjima uspio Rovinj svrstati na projektantsku kartu svijeta i po mudrim smjernicama investitora obilježiti jedan od njegovih najljepših dijelova. Na pisanje me definitivno potakla činjenica koja se definira pogledom na neke rijetke hrvatske situacije, a koje predstavljaju snagu, potencijal i kvalitetu hrvatske pameti i hrvatskih ljudi.

Nitko ne poriče kvalitete i doprinose drugih, no da bismo bili u stanju prepoznati najkvalitetnije smjernice i nositelje svojih puteva u budućnosti, dužni smo priznati i cijeniti i vlastite vrijednosti. Posebno one koje opstaju i u najtežim vremenima, a ona su upravo baš takva.

Studenti koji su osnovali 3LHD

Osnovan 1994. godine od strane četiriju studenata arhitekture, studio 3LHD gotovo da i ne treba posebno predstavljati jer čini višedesetljetnu konstantu i u našem društvu kojem, nažalost, arhitektura i kultura općenito već dulje vrijeme ne predstavljaju naročitu zanimljivost. No timsko je arhitektonsko djelovanje ”3 Lijevaka i Hard Diska”, diplomiranih arhitekata zagrebačkog Sveučilišta, Saše Begovića (1967., Bjelovar), Marka Dabrovića (Dubrovnik, 1969.), Tanje Grozdanić Begović (Zagreb, 1968.) i Silvija Novaka (Rijeka, 1971.), iznimka po više točaka.

Od 2016. godine prošireni i na partnerstvo s arhitekticom Paulom Kukuljicom (1976., Oakville) i danas približeni brojci od pedeset zaposlenika recentno preseljenih u sjajno preuređen prostor negdašnjeg kina na Kvaternikovu trgu, 3LHD predstavlja gotovo neizostavnu stavku u suvremenim, i ne samo hrvatskim, arhitektonskim kretanjima.

U zemlji u kojoj se pri kompleksnijim i zahtjevnijim projektantskim zadacima, koje bi iz kvalitetnih projekata trebalo pretvoriti i u uspješne realizacije, sučeljavamo s činjenicom opstojnosti tek par arhitektonskih ureda većih od desetak-petnaest zaposlenika, 3LHD predstavlja posebnu iznimku. Broj pratećih nagrada, izložbi i publikacija vezanih uz njihovo djelovanje govori dovoljno i stavka je kojoj, i unutar tvrdokorno ukorijenjene sujete hrvatske arhitektonske struke, teško netko može štogod prigovoriti.

Hotelijersko poduzeće koje im je to omogućilo

No, prije kratkog opisa jednog od većih segmenata njihova djelovanja u Rovinju, vezanog uz turističku zonu Monte Mulini, posvetimo par riječi i jednom hrvatskom dioničkom društvu, bez kojeg bi i 3LHD-u i Hrvatskoj bilo znatno teže no što im danas je. Prema dostupnim podacima, Maistra d.d. vodeće je hotelijersko poduzeće u Hrvatskoj i kao dio koncerna Adris Grupe upravlja s deset hotela, osam turističkih naselja i šest kampova u Rovinju i Vrsaru, ukupnog kapaciteta većeg od 35.000 kreveta.

Njezinih tri i pol milijuna ostvarenih prošlogodišnjih noćenja predstavlja više od četiri posto ukupno ostvarenih noćenja u Hrvatskoj i gotovo četrnaest posto ostvarenih noćenja u Istri i rezultanta su dugogodišnjeg investicijskog ciklusa vrijednog četiri milijarde kuna. Maistrini hoteli predstavljaju vrh hrvatske turističke ponude, koja se diči i hotelima s pet zvjezdica Monte Mulini i Lone, obnovom šetališta, plaže Mulini Beach i uvale Lone te najstarijeg rovinjskog hotela Adriatic.

Rijetko uspješna revitalizacija

Ako bismo se iole ozbiljnije posvetili Hotelu Adriatic na Obali Pina Budicina, čitavu bismo kolumnu posvetili nabrajanju dijelova sjajnog umjetničkog tima iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, Italije, Njemačke i Francuske, koji je sudjelovao u ostvarenju rijetko uspješne revitalizacije i obnove u zaštićenoj starogradskoj jezgri Rovinja. Projektiran 2014. te dovršen 2015. godine od strane užeg tima, koji su uz partnere 3LHD-a činili i Zorislav Petrić te Dijana Vandekar sa suradnicima, interijerski je osmišljen po zamisli Studija Franić Šekoranja, dok je kustoski koncept pokrila Vanja Žanko.

Mnoge ćemo nepravedno izostaviti, no valja napisati da je u tom umjetničkom pothvatu, 2015. godine nagrađenom Rexpo Adriatic 2015 Best New Hotel Award nagradom, za umjetnički management bila zadužena Ana Cvitan, za vizualni identitet i grafički dizajn Lana Cavar, Marino Krstačić-Furić i Ana Tomić, za dizajn uniformi osoblja Studio I-GLE, a za arhitektonsko osvjetljenje tvrtka Skira. Vanjštinom očuvanih povijesnih vrijednosti te umješno izbalansiranim eklektičnim interijerom, kojim dominiraju sjajna umjetnička djela vodećih umjetnika, hotel Adriatic predstavlja prepoznatljivu i jedinstvenu vrijednost koju znalci otprve prepoznaju.

Važno apartmansko naselje Amarin

Ne možemo, premda je dislociranije od prostora kojim se bavimo današnjom kolumnom, ne spomenuti i 3LHD-ovo apartmansko naselje Amarin za Maistru u rovinjskoj turističkoj zoni Monsena-Valdaliso, projektirano i ostvareno 2012.-2013. godine. Novih je 190 apartmana u gustoj vegetaciji s novim pješačkim komunikacijskim pravcima, kojima se veliki obuhvat razlomio u manje nepravilne čestice, nastavljeno na postojeće smještajne kapacitete, no suvremeni je koncept naselja, uz ugodne interijere apartmana, osigurao i kvalitetnu intimu pripadajućih im vanjskih prostora.

Modularno osmišljene smještajne jedinice prostorno se umnažaju i grupiraju u blokove različitih boja pročelja te se u ugodne ozelenjene mikroambijente spajaju principom slobodnih prostora i atrija. Uz projektni 3LHD-ov četrnaesteročlani tim te projekt konstrukcije Branka Galića iz Radionice statike, vizualni identitet građevine te prateći dizajn u prostoru riješili su Lana Cavar i Luka Predragović.

Za ilustracije unutarnjeg uređenja i signalizaciju naselja angažirana je istaknuta hrvatska ilustratorica OKO, dok je projekt krajobraznog uređenja dojmljivo riješila Katja Sošić iz Studija Kappo. Apartmani su i interijerski opremljeni hrvatskim proizvodima, poput Kvadrine sofe Revolve, koju potpisuju Numen/ForUse + Bratović&Borovnjak ili Grupine ILI_ILI lampe. Nužno je navoditi takve podatke jer ukazuju kako se može i kako bi se moglo i puno više u zemlji koja je zanemarila i uništila vlastitu industrijsku proizvodnju koja joj je trebala osiguravati prosperitet.

Brojna rovinjska ostvarenja studija 3LHD

Maistrinom nezaobilaznom obiteljskom hotelu Amarin, ostvarenom 2016. godine od sjajnih arhitekata Lee Pelivan i Tome Plejića iz projektnog biroa STUDIO UP svakako se treba posvetiti posebnom kolumnom, no današnju ćemo zaključiti posljednjom realizacijom studija 3LHD, recentno dovršenim Grand Park Hotelom Rovinj s ACI-jevom marinom u njegovu podnožju, ”točkom na i” luksuznog turističkog rovinjskog sklopa.

Prije Grand Parka, međutim, dogodile su se u njegovu susjedstvu mnoge lijepe stvari o kojima vrijedi pisati, a kako bi se opsežnim Maistrinim investicijama ispunile brojne kolumne, današnjom se osvrćemo samo na neka rovinjska ostvarenja studija 3LHD, upotpunjena lijepom galerijom slika. Prvi veliki projekt, začet još 2006. godine, predstavlja uspješan i već naveliko priznat hotel Lone, koji je Studiju 3LHD osigurao i angažmane izvan granica naše male domovine.

Tko god se pitao, a takvih je mnogo, otkud mu naziv, iznenađujuće jednostavan odgovor pronalazi u istoimenoj rovinskoj uvali Lone podno divnog pošumljenog brežuljka Monte Mulini, po kojem je pak dodijeljeno ime nešto zapadnijem susjednom hotelu. Otvoren početkom 2009. godine, a projektiran od poznatog arhitektonskog studija Wimberly Allison Tong & Goo, hotel Monte Mulini u članstvu je i prestižne svjetske hotelijerske organizacije The Leading Hotels of the World i prvi je u Hrvatskoj kategoriziran boutique-hotelom s pet zvjezdica.

Ostvarenje moćne gomilice mlađih umjetnika

Hotel Eden velikih hrvatskih arhitekata Ive Bartolića i Miroslava Begovića iz 1970. godine istočnim je pak susjedom hotela Lone, ostvarenog u divno preglednom i okolnom šumom zaštićenom ozelenjenom ambijentu. Od 2006. do 2010. godine na nadmorskoj visini od nepunih tridesetak metara i u obuhvatu od 22157 m² nad ”Y” tlocrtnom površinom ostvarena je građevina bruto površine 29476 m². Projektni su tim hotela Lone uz četiri partnera upotpunili i Ljiljana Đorđević, Ines Vlahović Mazinjanin, Željko Mohorović, Krunoslav Szoersen, Nives Krsnik Rister, Dijana Vandekar, Tomislav Soldo i Ana Deg s brojnim suradnicima.

Uz Studio 3LHD za interijer i namještaj zadužena je Grupa Numen/For Use, za dizajn i odabir tekstilnih predmeta I-GLE, a za umjetničke instalacije Ivana Franke, Silvio Vujičić te Martina Vrdoljak Ranilović i Nataša Mihaljčišin iz Studija I-GLE. Upečatljivi je vizualni identitet građevine osmislila agencija Bruketa&Žinić, a projekt krajobraznog uređenja Lido Sošić iz Studija Kappo. Najpubliciraniji suvremeni hrvatski hotel izlagan i na brojnim izložbama u zemlji i izvan njezinih granica nagrađen je i brojnim nagradama, među kojima su značajnije Nagrada Viktor Kovačić Udruženja hrvatskih arhitekata iz 2011. godine te Nagrada Oris, Nagrada 47. zagrebačkog salona arhitekture, nagrada The Sleeper Magazina za najbolji novoizgrađeni hotel i International Hotel Award za najbolji kongresni hotel iz 2012. godine.

U oblikovanju dojmljive građevine prepoznatljivih trakastih pročelja, kojima po vertikali dominiraju smjene horizontalno kontinuiranih betonskih ograda i zatamnjenih uvučenijih terasa pred ostakljenim pročeljima, prevladava pročišćenost koje nas uistinu asocira na jednostavnost brodskih paluba. Prozračan i obilno osvijetljen interijer, kojim dominira golem slobodan središnji prostor s otvorenim galerijama, jednako je dojmljiv te s pratećim umjetničkim instalacijama i detaljima navodi na jasan zaključak kako je moćna ”gomilica” mlađih hrvatskih umjetnika ostvarila sjajno sintezno ostvarenje, čija vrijednost s vremenom ne blijedi, već raste.

Projektiranje hotela Lone i plaže Mulini

Već 2011. godine u blizini hotela usljedilo je i projektiranje sklopa vanjskih bazena hotela Lone ostvarenih 2013. godine u obuhvatu od 4675 m² istoimene uvale u zoni Monte Mulini. Uz četrnaesteročlani projektni tim, projekt konstrukcije izradio je Prokon, fiziku zgrade gotovo neizostavni AKFZ studio arhitekta Matea Biluša, projekt svjetlotehnike Skira, dok je projekt uređenja krajobraza riješio Studio Kappo. Četiri bazena sa sunčalištem, ljetnom pozornicom, restoranom i pratećim sadržajima slijede nagib postojećeg prirodnog terena, skladno se otvaraju prema uvali Lone i upotpunjuju sliku lijepih hotelskih sadržaja u neposrednoj blizini.

Plaža Mulini u nastavku javne gradske šetnice prema park šumi Punta Corrente ili Zlatnom rtu, a podno divno ozelenjenih površina oko hotela Monte Mulini, hotela Lone i Eden, projektirana je i ostvarena u obuhvatu od 13515 m² od 2012. do 2014. godine. Osmišljena u dva dijela, prvim, izloženijim moru i vjetru od ACI marine do plažnog sklopa, koji izlomljenim sunčališnim plohama u bijelom betonu i prirodnom kamenu prati prirodnu topografiju terena i drugim pak dijelom u zaštićenijoj uvali Lone obilježenim šljunčanom plažom i bujnom vegetacijom.

Središnja je paviljonska plažna građevina Mulini Beach upotpunjena opsežnim pratećim sadržajima s lebdećom čelišnom pergolom raspona 30 metara te opremljena infrastrukturom i za manje koncerte i zabave. Projektni su tim 3LHD-a uz četvoro partnera činili i Nevena Kuzmanić, Tin Kavurić, Sanja Jasika Lovrić sa suradnicima te Ivan Palijan kao projektant konstrukcije i Mateo Biluš, projektant fizike zgrade i pratećih detalja.

Za projekt je podvodnih građevina bio zadužen Strabag-hidroinženjering, dok je lijepi krajobrazni projekt izradio Luka Brnić iz Vrtnog dizajna. Višestruko publicirano ostvarenje 2015. godine nagrađeno je graditeljskim nagradama CEMEX building award i CEMEX Hrvatska, a 2016. mu je dodijeljeno i Posebno priznanje ARTUR Društva arhitekata Zagreb.

Grand Park Hotel Rovinj i pokoji problematični detalj

I naposljetku, Grand Park Hotel Rovinj u Smareglijevoj ulici projektiran je za Maistru od 2015. do 2018., a građen od 2017. do proljeća 2019. godine kada je hotel svečano i otvoren. Trideseteročlani projektni tim 3LHD-a sa suradnicima je na obuhvatu od 35361 m² ostvario tlocrt od 15497 m² s bruto površinom od 46813 m², dok je projekt interijera izradio talijanski studio Lissoni Architettura.

Vezano uz rješenje nekih dijelova interijera, ne može se ne spomenuti problematiku predugih hodničkih koridora čiji tamnoplavo-smeđi kolorit ne pomaže u rješavanju povremenog osjećaja klaustrofobije, a i o kombinacijama bi se, skandinavskih, betonskih ili pak bambus pokretnih dijelova mobilijara, dalo raspravljati. No uglavnom su to samo pitanja problematičnih detalja s kojima se itakako može i drugačije izaći na kraj.

Uz projekt konstrukcije Ivana Palijana i brojne prateće projekte koji su osigurali kvalitetno rješenje golemog sklopa, neizostavno treba spomenuti sjajna rješenja pratećeg krajobraznog uređenja građevine i njezina neposrednog okoliša Nataše Tiška Vrsalović iz Dionaea vrtova te uređenja šire zone prema projektu Katje Sošić iz Studija Kappo, bez kojih hotel ne bi sjao punim sjajem.

Ne postoji čarobnija pozicija

Položen podno pošumljene padine uz obalu, gradsku šetnicu i marinu, golemi, no vizualno skladno uklopljeni hotel predstavlja arhitektonski portal prema turističkim sadržajima zone Monte Mulini o kojim smo danas pisali. Kaskadno položen i obilno ostakljen, što bi u pogledu insolacije moglo biti i njegovom najosjetljivijom točkom, Grand Park se, kako mu i ime kazuje, autohtonim primorskim biljem obilno ozelenjenih terasa i očuvanim uzraslim borovima koji probijaju njegovu konstrukciju, predstavlja najljepšim rovinjskim vidikovcem.

Ne postoji čarobnija pozicija za uzdisanje nad starim gradom, Sv. Eufemijom, otokom Sv. Katarine i zalascima sunca. Ostakljeni ulazni prostor na najvišoj koti daruje nevjerojatne vizure, dok se tlocrtno izmaknuti katovi postupno spuštaju do gradske šetnice otvarajući prostor vrtovima terasa, vodenim površinama, bazenima i sunčalištima, a kongresna dvorana uokviruje pogled na poluotok kroz trenutno najveće prozorsko staklo u Europi.

Otvoreni prostor uz najnižu šetališnu kotu postaje novim prostorom javnog okupljanja, druženja, igre ili odmora, nadopunjenim ugodnim ugostiteljskim i trgovačkim sadržajima hotela. Atraktivne vodene površine, odabir materijala i tekstura opločenja te pratećih detalja s promišljeno odabranim zelenilom uokviruju dojmljiv ambijent podnožja hotela i nadgrađa ACI-jeve marine pod njim na Šetalištu Vijeća Europe.

Dostojanstveno sučeljavanje s baštinjenim vrijednostima

Projekt 3LHD-a za kopneni dio marine, koji je uključio oblikovanje i izgradnju nove građevine nautičara te uređenje kolno-pješačkih i zelenih površina, recentno je ostvaren u suradnji s tvrtkom Obala, koja je projektirala morski dio marine. Na projektu obuhvata 16147 m² s tlocrtnom povšinom od 4307 m² od 2014. do 2016. godine su za investitora ACI club d.d. kao i obično sudjelovali brojni suradnici, među kojima i projektant konstrukcije Branko Galić iz Radionice statike te Kaja Šprljan Bušić i Ines Hrdalo iz Kreativnih krajobraza, zadužene za projekt uređenja krajobraza.

Zadovoljavajući uvjete kategorizacije od 5 sidara marina se oblikovanjem građevine, interijera te prateće opreme i vanjskih prostora vrijednosno uklapa u širu prostornu priču i u interakciji je s korisnicima javnih gradskih i turističkih sadržaja, prolaznicima na šetnici ili gostima hotela Park. Ostakljenim pročeljem ugrađena u podnožje šetnice te vidljiva isključivo na obalnoj razini, marina se ostakljenim restoranom i kafićem s organiziranim sjedenjem, zelenim otocima i vrijednim detaljima na krovu spaja sa sadržajima gradske šetnice i postaje njihovim sastavnim dijelom.

Zaključiti se mora da se arhitektonski studio 3LHD i Rovinj već godinama vole javno. Neskriveno, kako svaka iskrena ljubav i zaslužuje. A Rovinj uz svoju zaštitnicu svetu Eufemiju svakako uživa i naklonost svetog Ante čiji mu je jedan imenjak južnijeg podrijetla posvetio gotovo čitav život i svojim samozatajnim djelovanjem i sposobnim partnerima i suradnicima, pomogavši jednom predivnom gradu da naglasi i očuva dio svoje ljepote, učinio gotovo nemoguće. Rijetko se gdje u Hrvatskoj suvremeno vrijednošću može dostojanstveno sučeliti s baštinjenim vrijednostima, no noviji nam rovinjski urbanizam i turistička arhitektura ukazuju kako je moglo, odnosno, kako je moralo, biti i drugdje. Valja se nadati jer u nadi nam je ostao jedini spas.