A. Holiga: Hajdukova murva ili kako nam ipak nisu uspjeli ubiti nogomet
Primjer Hajduka pokazuje kako se hrvatski nogomet može oporaviti
U tjednu uoči nastavka domaćeg prvenstva dvije su teme dominirale medijima.
U Maksimiru je Gospodar hrvatskog nogometa, obraćajući se javnosti iz prostorija kluba u kojemu mu je zabranjen rad, obznanio da nije više izvršni predsjednik tog kluba nego tek neformalni savjetnik. Njegovi odvjetnici održali su prodiku pravosudnim organima i medijima zbog tretmana čovjeka protiv kojeg se vode tri istrage i čini se prilično očiglednim da je iz kluba izvukao ogromne količine novca za sebe i svoju proširenu obitelj; čovjeka koji se iza kulisa sastaje, zabavlja i domunđava s nekima od najmoćnijih ljudi u zemlji, uključujući predsjednicu države i lidera najjače političke stranke; čovjeka zbog kojega se smjenjuje šef obavještajne službe. Novinarima nije bilo dopušteno postavljati pitanja.
Nogomet u drugom planu
Malo kasnije i malo dalje u Zagrebu, njegov bliski suradnik i također osumnjičenik u Operaciji Bankomat, objavio je da nacionalni nogometni savez ne namjerava poštivati zakon države u kojoj djeluje, jer se on – po njegovoj procjeni – na taj savez ne odnosi. I ovaj čovjek, kao i onaj prvi, na slobodi je samo zato jer je sud prihvatio njihovo puštanje uz jamčevinu. I nijedan od ove dvojice nije dao ostavku u savezu niti je to itko ondje od njih tražio.
Nitko nije dao ostavku u savezu niti je to itko ondje od njih tražio
Netko sa strane i neupućen možda bi primijetio da ove dvije intrige nemaju pretjerano puno veze s nogometom samim. Umjesto da se analizira prijelazni rok i šanse pojedinih momčadi u nastavku prvenstva, kod nas se najviše priča o USKOK-u, DORH-u, ministarstvu i inspekcijama. No, u Hrvatskoj smo odavno navikli na sliku nogometa kao svojevrsnog interdisciplinarnog bastarda u kojemu se na najčudnije načine isprepliću elementi – između ostaloga – visoke i niske politike, krupnog i sitnog kriminala, svih mogućih partikularnih interesa, teorija zavjere i građanskog aktivizma.
A gdje je tu sport, zavapio bi siroti Gordan Kožulj, ali istina je zapravo da nogomet – iako najočitiji primjer – nipošto nije usamljeni slučaj ovakvih devijacija. Pogledajmo samo kakvi ljudi dolaze do pozicija u Vladi i o kojim temama se u političkoj javnosti raspravlja, premda bi one u civiliziranom društvu i 21. stoljeću morale doista biti same po sebi razumljive.
U sjeni tih priča gotovo nezapaženo je prošla jedna koja također nema izravne veze s nogometom, ali možda je dugoročno značajnija od njih: u krugu splitskog Sveučilišnog kampusa posađeno je jedno drvo.
Murva ili dud u nas je već gotovo zaboravljena, ali prije stotinjak godina bilo je jedno od najrasprostranjenijih stabala u zemlji. Osobito je često bilo u dolini Neretve te na području Splita: davno prije nego što je taj grad bio ‘destinacija’, drvored murvi bio je i na samoj Rivi i tek je u međuratnom razdoblju zamijenjen palmama, jer gradskoj gospodi nije bilo zgodno gaziti po raspadnutim plodovima koji ostavljaju teško perive mrlje. Postupno su murve gurane na težačku periferiju, gdje su se od njih izrađivale bačve i dijelovi čamaca; lišće bijele murve, koja se još prije 4.000 godina u Kini uzgajala za potrebe proizvodnje svile, u Dalmaciji je upotrebljavano za ishranu živine, a plodovi u razne ljekovite svrhe prema napucima narodne medicine koji su se prenosili s koljena na koljeno.
San mnogih dječaka
Oko Starog Placa, nekadašnjeg Hajdukova doma, bilo je puno stabala murve. Dječaci su se penjali u njihove široke krošnje i iz njih promatrali utakmice, sanjareći kako će jednog dana i sami zaigrati u tom bijelom dresu, a pod murvom – posljednjom koja je ondje ostala – utemeljena je i Hajdukova nogometna škola.
“U početku sam najviše razmišljao što bi sve trebao naučiti jedan mladi igrač koji čini prve korake na zelenom polju”, piše Luka Kaliterna, prvi Hajdukov domaći trener nakon tuceta stranih, mahom čeških stručnjaka, u svojoj knjizi Moja nogometna škola.
“Došao sam do zaključka kako bi najprije trebalo početi s nogometnom abecedom, s desetak prvih poteza. A kad se dobro nauči tih deset, petnaest poteza, potrebno ih je spajati, povezivati u cjelinu… Svi osnovni potezi moraju se neprekidno ponavljati, ponavljati, što više ponavljati kako bi noga postala vješta kao i ruka. To će se postići, shvatio sam jednog dana, ako loptu vežem za konopac i objesim za stablo, na murvu. I tako se rodija moj balun na špag. Rodila se lopta koja je bila konopcem privezana za granu stabla uz Hajdukovo igralište.”
Samouki Kaliterna piše o tome kako su mu se pojedini ljudi, “a naročito neki članovi uprave”, smijali i rugali kad su vidjeli što radi, ali ga to nije smetalo u treningu mladih igrača. Od tako izvježbane dice, koja su počela ispod murve, stvorio je prvu Hajdukovu šampionsku generaciju 1927.; na njegovu učenju izrasla je sva sila najvećih domaćih trenera, kao što su bili Tomislav Ivić i Biće Mladinić, a njegove metode korištene su desetljećima kasnije. Neki od Kaliterninih postulata itekako su aktualni i danas.
Inicijativa za spašavanje
Preživjela Hajdukova murva, stara 120 godina, očuvana je brigom Ragbi kluba Nada, koji trenira na Starom Placu. Drvo je bilo u izrazito lošem stanju – trulo, puno nametnika i hranilo se samo preko kore.
A onda je Damir Šarac, novinar Slobodne Dalmacije, pokrenuo inicijativu za njeno spašavanje. Oformljen je multidisciplinarni tim stručnjaka sa zadatkom da izliječe murvu. Uspjeli su, međutim, napraviti i više od toga.
Neki će reći da je to dirljiva i romantična priča, ali bez stvarnog praktičnog značaja. I bit će u krivu, jer ona je puno više
U sanaciji je skinuto 40 posto krošnje, dodani su vitamini i supstrati za prehranu korijenja; polako i strpljivo zaliječeno je to stablo, a onda su od mladih pupova izvedene genetski identične klonske zdrave sadnice, od kojih svaka ima isti DNK kao i stara Hajdukova murva – simbol bogate tradicije kluba i dokaz njegove ustrajnosti. Prvih 105 sadnica napravljeno je povodom 105. rođendana kluba. Prva je zasađena u sveučilišnom kampusu – također simbolički, kao povezivanje s Hajdukovim studentskim korijenima, a preostalih 104 bit će zasađeno po Splitu. Nakon toga će svi moći kupiti dodatne, genetski identične klonove murve i posaditi ih gdje žele.
Jako značajno
Neki će reći da je to dirljiva i romantična priča, ali bez stvarnog praktičnog značaja. I bit će u krivu, jer ona je puno više.
U doba kad većina najvažnijih vijesti iz nogometa zapravo spada u sferu crne kronike, a razmjeri korupcije sežu duboko u institucije i neugodno podsjećaju na viđeno u TV-seriji Žica, cijeli tim ljudi u Splitu diže se oko čudesnog spašavanja jednog sasvim neuglednog i ocvalog drveta. Samo zato jer ima veze s Hajdukom i s onime što je u nogometu doista bitno. Postoji li ljepši i življi pokazatelj da ljubav i angažman onih kojima je još uvijek stalo može spasiti – ako ne svijet, a onda barem nogomet?
Jer još donedavno je Hajduk bio sasvim poput murve na Starom Placu: truo, pun nametnika, na samrti i hranio se samo preko kore. Polako i strpljivo, oživio je i danas se bliži brojci od 20.000 ‘listova’, pušta novo korijenje u zajednici. Premda mu to mnogi neće priznati dok ne vide i plodove, Hajduk je ozdravio.
Čuda su moguća
Sada je na redu nogomet u cjelini. Možda, samo možda – jednom kad se riješimo velikog dijela bolesne krošnje, a korijenju dodamo vitamine i supstrate – možda shvatimo da su čuda moguća i da ga Mamići, Vrbanovići i apologeti njihova zločinačkog režima nisu uspjeli ubiti.