Nekad je nužno odabrati stranu

Analiza Aleksandra Holige: Kako je prodan Andrija Balić ili Harry Potter i prokletstvo wunderkinda

Balićev talent nije upitan, ali ni činjenica da već dugo ne igra dobro

10.08.2015., stadion Kranjceviceva, Zagreb - MAXtv 1. HNL, 5. kolo, NK Lokomotiva - HNK Hajduk. Andrija Balic. 
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
FOTO: PIXSELL/PIXSELL

Transfer Hajdukova dragulja Andrija Balića u Udinese za tri milijuna eura, plus još eventualni bonus od milijun, oštro je podijelio navijače: od onih koji misle da je to u ovom trenutku dobar posao za klub, do dijela koji takav potez smatraju izdajom te pozivaju na smjenu sportskog direktora Vučevića i predsjednika Brbića.

I jednima i drugima korisno je znati da je posao u formi prijedloga iznesen pred Hajdukov Nadzorni odbor, gdje je prihvaćen – jednoglasno. Ovo, dakle, nije bio ishitreni potez niti rezultat nečije vizije ili nedostatka iste, nego pomno i racionalno analizirana odluka. Ako je netko ‘kriv’, krivi su svi – a je li moguće da u Nadzornom odboru, tom tijelu kojim se klub s pravom ponosi i koje su demokratski izabrali sami članovi, sjedi sve izdajnik do izdajnika? Ili su ti ljudi – međusobno sasvim različitih profila, ali s najnižim zajedničkim nazivnikom neupitne ljubavi prema Hajduku – naprosto bolje upućeni u sve aspekte odluke od prosječnog navijača?

Ipak, vratimo se malo unatrag.

Strani mediji pisali o midfield maestru

Prije nešto manje od godinu dana, u ožujku 2015., vijest mjeseca među hajdučkim pukom bio je Balićev potpis na ugovor. Zaogrnut bijelim šalom, otac Ivica dopratio ga je na poljudsku presicu; blistao je od ponosa dok je Andrija, “Oči ćaćine”, pred mikrofonima pokazivao puno više treme nego tih dana na terenu. Bilo je to doba šjor Špacine “koncentracije i preformacije”, Hajduk nije igrao dobro, ali Andrija je briljirao: u ožujku je spojio niz od pet golova u četiri utakmice, zabijao je, razigravao, pokretao…

Ivica i Andrija Balić PIXSELL/PIXSELL

I strani mediji već su brujali o novom “midfield maestru” iz Hrvatske, dečku posebne elegancije i ogromnog talenta koji vidi ono što drugi ne vide. Sa 17 i pol godina na krhkim plećima, momak iz radničke dugopoljske obitelji niknuo je kao cvijet kroz pukotinu u betonskom sivilu, privlačio svu pozornost na sebe i budio nadu u bolju Hajdukovu budućnost. Financijsku prije nego igračku: bilo je jasno da ga, ukoliko se nastavi razvijati istim tempom, klub neće moći dugo zadržati, pa su već tada spekulacije o maksimalnoj cijeni koju može postići i idealnom tajmingu za prodaju bile u punom jeku.

Realna računica, uzevši u obzir Hajdukovu slabašnu pregovaračku poziciju na tržištu s obzirom na financijsko stanje kluba, govorila je o cifri od preko pet milijuna eura – još koji milijun više ako bi igrač doista briljirao kroz dulji vremenski period. Osmeroznamenkasti iznos nije dostižan bez sudjelovanja u grupnoj fazi europskog natjecanja i pozivanja u reprezentaciju, bez obzira na talent i potencijal.

Kupuje se potencijal, ne gotov proizvod

No, ‘potencijal’ kao ključni element kad se govori o transferima igrača iz zemalja kao što je Hrvatska – jer najveći klubovi, oni koji najviše plaćaju, kupuju potencijal, a ne trenutačnu vrijednost; sirovinu, ne gotov proizvod – vrlo je lelujava i teško uhvatljiva kategorija. On u nekom trenutku dosegne svoj zenit i nakon toga je obrnuto proporcionalan s vremenom provedenim u matičnom klubu. Ako se ne prepozna idealni tajming za prodaju, prilika može ostati propuštena, jer produljeni boravak ondje uskraćuje mladom igraču priliku za optimalan razvoj, odnosno igranje s boljim suigračima. Tako to barem gledaju veliki klubovi. Postoje iznimke, ali nažalost taj trenutak u pravilu dolazi između igračeve 18. i 20. godine kad je u pitanju klub poput Hajduka.

Insajderske informacije govore o tome da je trener Burić vrlo dobro shvatio kako je Andrija projekt kluba kojemu je potreban posebni tretman. Osmišljavao mu je nove poticaje, ali nije uspijevao doprijeti do njega.

Sada znamo da je Andrija otišao za cijenu dobrano ispod one maksimalne koju je u idealnim uvjetima i kontinuiranim individualnim napretkom mogao dosegnuti. Pitanje je, međutim, je li ovih tri plus jedan milijuna realni zenit njegova tržišnog potencijala ili se možda moglo više s malo više strpljenja i drugačijeg rada struke. Drugim riječima, je li Balić naprosto “ispao” nešto manje dobar nego što je mogao postati, pa stoga cifra reflektira njegov igrački potencijal u ovom trenutku?

Po Halilovićevom obrascu

Balićev izvanserijski talent nije upitan, ali nije ni činjenica da već jako dugo ne igra dobro. Dok je trener Damir Burić uspio posložiti Hajduk tako da napokon izgleda kao momčad koja zna što želi i u kojoj svi moraju dati svoj doprinos kolektivu, Balićev visoki sjaj postao je uspomena: “mali čarobnjak”, kako mu tepaju mediji, zadnji je put oduševljavao još ljetos. U srpnju i kolovozu zabilježio je sve svoje golove (4) i asistencije (4) ove sezone; od tada se nema puno čime pohvaliti niti na planu ove bazične (u krajnjoj liniji ne toliko bitne) statistike, a niti po utjecaju na igru momčadi. Štoviše, s njim na terenu je Hajduk najčešće izgledao kao da ima igrača manje i naposljetku je Andrija ispao iz udarne postave.

Alen Halilović i Andrija Balić: I jedan i drugi su u svojoj posljednjoj sezoni u matičnom klubu ne samo stagnirali, nego i nazadovali. Hrvoje Jelavic/PIXSELL/PIXSELL

Nestrpljenje je postalo lajtmotiv njegove dosadašnje sezone u Hajduku, primjetno pri svakom koraku na terenu i izvan njega. Već smo to vidjeli, sasvim nedavno: dok je Alen Halilović svoju zadnju sezonu u Dinamo provodio uglavnom driblajući jednog suparničkog igrača i zatim se zabijajući u drugog, Balić je pokušavao svu silu rizičnih dodavanja, kao da je svakim drugim potezom želio napraviti nešto izuzetno. I jedan i drugi time su radili znatno više štete nego koristi svojoj momčadi; i jedan i drugi su u svojoj posljednjoj sezoni u matičnom klubu ne samo stagnirali, nego i nazadovali. I jedan i drugi otišli su kao 18-godišnjaci i neispunjena obećanja, znatno ispod cijene koju su realno mogli dosegnuti.

Izvan terena, otac Ivica nedvosmisleno je zagovarao i forsirao odlazak. Teško da je onaj famozni bačeni mobitel bio prijelomna točka u odnosu Balićevih i Burića, ali izvjesno je da je Andriju – kao i onomad Alena – zahvatilo ‘prokletstvo wunderkinda’.

Svjetski talent je klubovima dvosjekli mač

Za klubove koji svoju budućnost temelje na razvoju i prodaji igrača, imati svjetski talent u ekipi dvosjekli je mač. Oni ga moraju hvaliti na sva usta, zaklinjati se u njega i tetošiti ga kako bi postigao što veći ‘hype’ i što veću cijenu na tržištu; istovremeno, moraju paziti da mu sve to ne udari u glavu i da nosom ne počne parati oblake. Uz upliv agenata i zainteresiranih kupaca koji spominju milijune, kao i uz podršku obitelji koja lako i nehotično može prijeći i u negativan utjecaj, to se često pokazuje nemogućom misijom. Samo mladići koji su izuzetno jaki u glavi i koji shvaćaju da njihova budućnost daleko najviše ovisi o tome koliko su spremni raditi na sebi u tim najosjetljivijim, prijelomnim godinama, mogu iz svega toga izaći kao psihički jači i igrački bolji.

Možda je Hajdukova struka doista mogla napraviti puno više da Balić dodatno napreduje i bolje se razvije. Međutim, insajderske informacije govore o tome da je trener Burić vrlo dobro shvatio kako je Andrija projekt kluba kojemu je potreban posebni tretman. Osmišljavao mu je nove poticaje, ali nije uspijevao doprijeti do njega.

Hajduk je potvrdio rastanak od Andrije Balića
Hajduk je potvrdio rastanak od Andrije Balića Screenshot

Kad je na stol došla konkretna Udineseova ponuda, neki članovi Nadzornog odbora – ali i sam predsjednik Brbić – bili su protiv prodaje, bez obzira na pritisak Balićeva oca i lošu formu igrača. Hajduk danas stoji znatno bolje – premda je financijsko stanje još uvijek daleko od bajnog, a postoji i kredit koji se mora vraćati, klub ne bi propao bez jednog većeg transfera i mogao je sebi priuštiti da još malo pričeka. Čak i nakon što je propala prodaja Lovre Kalinića.

‘Nije ni među 18’

A onda, u iscrpnom izvješću sa turskih priprema, trener Burić dao je preporuku da se ponuda prihvati. Kao stručnjak koji je mentalitet izgradio u Bundesligi, gdje ne prolazi ništa osim maksimalnog zalaganja, pozitivnog pristupa i rada na sebi, nije više bio spreman davati dodatne kredite Hajdukovu ‘Harryju Potteru’. “On trenutno nije ni među 18”, navodno je poručio…

Sve to, naravno, ne znači da je Balić već sada ‘propali talent’. On je još uvijek vrlo mlad i nevjerojatno talentiran, ali ponekad je odlazak i suočavanje sa surovom stvarnošću u kojoj igrača više neće toliko paziti i maziti jedini način da nastavi napredovati i spasi vlastitu karijeru. Postoje još uvijek vrlo dobri izgledi da će se, s takvim potencijalom, razviti u vrhunskog igrača negdje daleko od Poljuda. I Dugopolja.

Rizično bi bilo odbiti Udinese

Balic Udinese
Talijanski prvoligaš ovako je u ponedjeljak potvrdio dogovoren posao Screenshot

Za Hajduk bi odbijanje Udinesea značilo veliki rizik, s obzirom na to da je, po trenerovom sudu, trenutno daleko od prvog sastava i baš ništa ne upućuje na to da bi mu na ljeto cijena mogla porasti. Uostalom, ona je i sada malo napumpana, o čemu govori i to da je Udinese jedini poslao ponudu – od nekadašnjeg interesa Tottenhama ili Valencije ni glasa bilo čuti nije. I ne treba se bojati eventualnih financijskih repova: za razliku od mnogih drugih talijanskih klubova, Udinese je uredni platiša, a Hajduk je osigurao i to da preko posrednika prvu ratu od milijun eura dobije odmah, a ostale će primiti u redovnom dogovorenom ritmu.

Na kraju, i sam Andrija je izjavio kako je “sazrio za odlazak iz Hajduka”. Velika je to, tektonska promjena u razmišljanju tinejdžera koji je još u ožujku prošle godine samoprijekorno govorio o tome kako najprije mora “popraviti igru prema natrag”. A igrao je tada neusporedivo bolje nego danas.