Nekad je nužno odabrati stranu

Analiza A. Holige: Dinamov proračun je napuhani balon na rubu pucanja

Nije slučajno da brojke u "izvješću" nisu prikazane u apsolutnom iznosu

09.02.2016., Zagreb - Konferencija za medije u prostorima GNK Dinamo na kojoj se medijima obratio Zdravko Mamic.
Photo: Zeljko Lukunic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Dinamo danas: beskonačna petlja u kojoj Skupština postavlja predsjednika Izvršnog odbora, koji predlaže Izvršni odbor koji postavlja upravu i koji potvrđuje Skupština, a čije članove predlaže taj isti Izvršni odbor kojeg ona potvrđuje, a predlaže ga predsjednik kojeg ona postavlja.

Pred takvim je tijelom jedne udruge građana, bizarnim čudovištem koje jede vlastiti rep, glavni direktor kluba Tomislav Svetina prije desetak dana predstavio ono što je nazvao “financijskim izvještajem za 2015. godinu”. Radilo se o listu papira A4 formata na kojemu su navedene odabrane brojke iz poslovanja kluba, uz njihovu lakonsku PR interpretaciju, tipa – što je bitno za imidž kluba i zašto smo optimisti.

Euforija medija

Mediji su redom o tome izvijestili u copy paste maniri, bez barem pokušaja analize i implikacija, a oni naklonjeniji među njima napomenuli su i to da je izvještaj prihvaćen uz frenetični pljesak skupštinara. No, što nam on otkriva o financijskom zdravlju kluba?

Amsterdamski Ajax na godišnjoj razini potroši 70-ak milijuna, ali on ima “svemirski” trening centar koji je jedan od najboljih na svijetu, globalnu mrežu skauta i još štošta o čemu u hrvatskim uvjetima ne možemo ni sanjati

Budući da “izvještaj” koji je Svetina ponudio skupštinarima i novinarima, među ostalim, uopće ne navodi ni iznos ukupnih godišnjih rashoda, prvo ćemo izračunati to. Dakle, ako su prihodi bili 247,414.533, a dobit 3,291.983 kune, onda dobivamo cifru od 244 milijuna, 122 tisuće i 550 kuna. Radi praktičnijeg baratanja i lakšeg snalaženja u toj šumi brojki, prebacit ćemo sve u milijune eura i zaokružiti na jednu decimalu: Dinamo je, dakle, u 2015. uprihodio nešto manje od 33 milijuna eura, a potrošio je oko 32,5 milijuna.

Raskošan budžet

Taj je iznos otprilike u visini godišnjih proračuna svih ostalih klubova 1. HNL zajedno. U europskim okvirima to bismo mogli usporediti s, primjerice, varšavskom Legijom (29 milijuna) – ali taj klub ima i pun stadion te neusporedivo veće prihode od televizije i sponzora. Praška Sparta plasirala se u četvrtfinale Europa lige s dvostruko manjim proračunom od Dinamova (oko 16 milijuna). Spomenimo da i u španjolskoj La Ligi ima klubova koji raspolažu s manje novca – recimo Levante ili Rayo Vallecano rade s oko 25 milijuna eura. Amsterdamski Ajax na godišnjoj razini potroši 70-ak milijuna, ali on ima “svemirski” trening centar koji je jedan od najboljih na svijetu, globalnu mrežu skauta i još štošta o čemu u hrvatskim uvjetima ne možemo ni sanjati.

Najveća stavka (60,25 posto) u rashodima kluba, otkrio je glavni direktor, bile su plaće igrača i trenera. To znači da je Dinamo potrošio oko 19,6 milijuna eura na plaće – što je znatno više nego, primjerice, kompletni godišnji proračuni Rijeke i Hajduka zajedno. Svetina, doduše, kaže da je tu uračunat i porast od 32,8 posto zbog premija za plasman u Ligu prvaka, iz čega možemo razlučiti da je prije toga platni proračun iznosio gotovo 15 milijuna eura. Već i to je predstavljalo značajni porast (otprilike 25 posto) u odnosu na razdoblje od prije dvije godine, kad se taj iznos vrtio oko 12 milijuna eura. Postoji, dakle, jasan trend rasta izdvajanja za plaće.

Dinamov “kapitalac” u 2015. bio je, dakako, Marko Rog, kojega su – navodno – u najvećem ulaznom transferu u povijesti hrvatskog nogometa RNK Splitu platili pet milijuna eura.

Pitanje koje se neminovno postavlja je – na što je onda potrošeno dodatnih 13 milijuna eura, mimo plaća? Najveći dio toga morale bi biti odštete plaćene za dovođenje pojačanja, ali njih je iz dostupnih podataka nemoguće rekonstruirati. Prema Transfermarktu, Dinamo je tijekom 2015. navodno potrošio oko 7,5 milijuna na dovođenje pojačanja, ali s tom cifrom postoje najmanje dva problema.

Prvi je da ne predstavlja nikakav službeni podatak i da se ti iznosi nipošto ne mogu uzimati zdravo za gotovo, a oni uz to ni ne uključuju sve transfere. Za neke od njih – primjerice, prelazak Borne Barišića (danas već u Lokomotivi) iz Osijeka – podatak niti ne postoji.

Rekordni Rogov transfer

Drugi problem je knjigovodstvena kompleksnost transfera, čiji se troškovi u pravilu “raspoređuju” na nekoliko godina, pa čak i u slučaju da je kompletni iznos isplaćen odjednom. Na Svetininu šalabahteru, među ostalim, stoji da je klub s 31. prosincem 2015. ispunio i sve obveze prema “drugim klubovima po osnovama transfera, kao i prema posrednicima” te da “nema dugova prema navedenima”.

Dinamov “kapitalac” u 2015. bio je, dakako, Marko Rog, kojega su – navodno – u najvećem ulaznom transferu u povijesti hrvatskog nogometa RNK Splitu platili pet milijuna eura.

Ako je doista bilo tako, kako je moguće da je klub s Parka mladeži u financijskim problemima? Zimus je Split sporazumno raskinuo ugovore sa čak sedmoricom prvotimaca, a nedavno su igrači održali štrajk upozorenja zbog drastičnog kašnjenja plaća. Pet milijuna eura moralo bi biti dostatno da klub te veličine i s takvom momčadi komforno živi više od godinu dana – da ne spominjemo i prodaju Sokola Cikalleshija u Tursku za 1,8 milijuna eura. Ili braća Žužul jedu novac za doručak ili tu nešto vrlo očito ne štima… No, kako bi rekao Dinamov “savjetnik” i “kontroverzni poduzetnik”: “Šta te boli ku*** koliko je plaćeno, jesi ti platio?”

Vratimo se još malo plaćama. Nije slučajno da one u Dinamovom “izvješću” nisu prikazane u apsolutnom iznosu nego postotkom. U kontekstu preporuka koje donose UEFA, Deloitte i drugi autoriteti po tom pitanju, platni proračun u visini 70 posto od prihoda uzima se kao granični za procjenu poslovnog rizika. Dinamovih 60,25 posto (zapravo još manje, jer to je postotak u odnosu na rashode, a ne prihode) izgleda sasvim zdravo i pristojno. Ako ne znate da se spomenute preporuke odnose samo na postotak od operativnih prihoda, što isključuje izlazne transfere, koji su – poslije UEFA-inih premija – najznačajniji izvor financiranja kluba.

U Dinamovom “izvješću” postoji stavka nazvana “prihodi po osnovi prodaje roba i pružanja usluga” koja predstavlja 9,83 posto svih klupskih prihoda i iznosi oko 3,2 milijuna eura.

I ne samo to: budući da novac od UEFA-e predstavlja više od pola (52,4 posto) onoga što je Dinamo tijekom prošle godine uprihodio, jasno je da klub u stravičnoj mjeri ovisi od toga hoće li se uspjeti plasirati u Ligu prvaka ili ne. Budući da mu mjesto ondje ni u kojem slučaju nije zajamčeno, taj se izvor nipošto ne može smatrati “stabilnim”, što je faktor na kojem počivaju spomenute preporuke.

Prihodi od robe i usluga

Gledamo li strogo samo one prihode koje se po nekim europskim standardima može smatrati fiksnima, odnosno stabilnima, tek tada dolazimo do alarmantnog podatka. U Dinamovom “izvješću” postoji stavka nazvana “prihodi po osnovi prodaje roba i pružanja usluga” koja predstavlja 9,83 posto svih klupskih prihoda i iznosi oko 3,2 milijuna eura – to su zapravo operativni prihodi, koji uključuju sve – od prodaje ulaznica, suvenira, hrane i pića na stadionu, televizijska prava i sponzorske ugovore. Oni, zajedno s Bandićevim potporama, odnosno novcem koji Dinamo prima od Grada Zagreba i koji je u sličnoj visini, ne dosežu ni 20 posto ukupnih prihoda kluba. A plaće su više nego trostruko više od svega toga!

Koliko je proračun napuhan i na staklenim nogama najbolje se vidi na primjeru ovosezonske kampanje za plasman u Ligu prvaka, u kojoj je Dinamo imao jako, jako puno sreće. Sjetimo se ogleda s Moldeom u trećem pretkolu: nakon 1-1 na Maksimiru, u uzvratu je bilo 3-3, s time da su Norvežani promašili čak dva jedanaesterca… Onda se dogodilo da čak četiri kluba s višim UEFA-inim koeficijentom od Dinama (Salzburg, Steaua, Viktoria Plzen i Ludogorec) iznenađujuće ispadnu od slabijih suparnika, što je taman bilo dovoljno da se Modri dočepaju posljednjeg mjesta nositelja u play-off rundi i tako izbjegnu najjače klubove u toj fazi natjecanja. Kao i da to nije bilo dovoljno, ždrijeb im je ondje podario najslabijeg među nenositeljima, albanski Skenderbeu… Toliko o “pehovima” koje prate Mamićevu momčad.

…nakon što je USKOK-ova istraga pokazala koliko novca od transfera obično završava na klupskom, a koliko na raznim offshore računima, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da bi time Dinamo doista “isplivao” u pozitivu.

Da je ispao od Moldea, Dinamo bi ostao bez otprilike 10 do 15 milijuna eura, ovisno o tome kako bi prošao u doigravanju za Europsku ligu, gdje bi bila golema vjerojatnost da dobiju jačeg suparnika nego što su to bili Albanci. To bi značilo da bi u startu, kad od plaća oduzmemo premije za plasman u Ligu prvaka, bio u minusu između 5 i 10 milijuna.

Ekstremni rizik

U redu, to bi se moglo pokriti prodajom igrača – međutim, nakon što je USKOK-ova istraga pokazala koliko novca od transfera obično završava na klupskom, a koliko na raznim offshore računima, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da bi time Dinamo doista “isplivao” u pozitivu. Osim toga, prodaja u tom iznosu značila bi i slabljenje momčadi za barem jednog od ključnih i najboljih igrača (Pjaca, Soudani, eventualno Ademi), a mnogi bi igrači bez premija i izloga koji nudi Liga prvaka zasigurno bili i znatno manje motivirani.

Dinamo je i za ovu kalendarsku godinu isplanirao prihode i rashode u visini onih iz prethodne.

Međutim, premda je “zadržana osovina momčadi”, kako je to rekao Svetina, osam kola prije kraja prvenstva drži tek mršava dva boda prednosti pred Rijekom, a formom nikoga nije mogao impresionirati. Ako bi Kekova ekipa, koja u jednom od tih preostalih osam utakmica dočekuje prvaka na Rujevici, učinila nezamislivo i došla do naslova, izbila bi Dinamu gotovo pola godišnjeg proračuna. A ako to ne učini ona, mogao bi neki novi Molde, Aalborg ili Austria Beč u Europi.

Najbenignija, ali i najočitija laž u izlaganju Dinamovih skupštinarima bila je ona da je klub “radi zadovoljavanja Financijskog fair playa i ove godine dobio UEFA-inu nagradu”. Istina je zapravo da klubovi koji prekrše FFP uplaćuju za to kazne UEFA-i, koje ona onda raspodjeljuje svim ostalim klubovima koji su sudjelovali u njenim natjecanjima. Takvu “nagradu” dobili su i Rijeka, i Hajduk, i Lokomotiva. No, hoće li je Dinamo dobiti i sljedeće godine ili će biti među onima koji plaćaju kazne?

Ili nešto još mnogo gore – prijeti li mu izbacivanje iz Europe?

Direktor Svetina pohvalio se s dobiti u iznosu nešto više od tri milijuna kuna za 2015., ali to je gotovo beznačajan iznos gledajući trogodišnje razdoblje koje se računa kod ispunjavanja FFP-a. Naime, i s time je klub u protekle tri godine na gubitku od 95 milijuna kuna (12,7 milijuna eura). U intervjuima prije više od godinu dana sam je Zdravko Mamić govorio o tome kako će 2015. biti kritična za zadovoljavanje tih uvjeta i baš njih najavljivao kao razlog za skoro preoblikovanje kluba – za što do danas nije čak ni izrađen elaborat.

“U ovom obliku funkcioniranja Dinama danas, dakle kao udruge građana, ne smijemo u sljedeće tri godine iskazati veći gubitak od pet milijuna eura. S obzirom na to da osim transfera praktički nemamo drugih prihoda, postoji opasnost gubitka licencije za europska natjecanja”, ispričao je Davorinu Olivariju za Sportske novosti.

Prebizaran za Europu

Kada je klub trgovačko društvo, onda mu je dopušten veći gubitak (od ove sezone to je 30 milijuna eura kroz tri godine), ali isključivo pod uvjetom da vlasnik pristane bespovratno namiriti razliku. Znači li to da će Dinamo sada navrat-nanos pokrenuti privatizaciju i iz tog procesa izvući dodatnih 7,7 milijuna eura za naplatu ekstremno rizičnog poslovanja posljednjih godina? Ili će možda nekako pokušati onih Bandićevih oko tri milijuna eura godišnje – novac građana Zagreba – prikazati kao “ulaganje u infrastrukturu” i tako ih izuzeti iz računice za FFP?

Pitanje je zapravo samo koja će od spomenutih opcija biti vrhunac apsurda u bolesno megalomanskom projektu čardaka ni na nebu ni na zemlji, što Dinamo danas nepobitno jest: preglomazan za zemlju u kojoj djeluje i ligu u kojoj se natječe, premali i prebizaran za Europu.


Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama od 26. ožujka 2016.