Arsene Wenger je menadžer kakvog sanjaju svi vlasnici - i bez velikih trofeja, račun i tribine su puni
Razdoblje štednje u Arsenalu sada je završeno
U zadnja dva desetljeća priča o londonskom prvoligašu Arsenalu priča je koju je obilježila jedna osoba – Arsene Wenger, njihov trener od 1996. godine. On je tom klubu donio značajan uspjeh na sportskom planu i nemali broj trofeja, njih 15, ali još je veći njegov apsolutni trijumf kada se gleda financijska situacija u londonskom prvoligašu.
Francuz je bez ikakve sumnje trener kojeg bi svaki vlasnik kluba mogao samo poželjeti. Arsenal ima najskuplje ulaznice u cijeloj Premier ligi, koja je najskuplja na svijetu, a svaka utakmica prve momčadi na njegovu stadionu je rasprodana. Upravo je priča o novom stadionu Topnika možda i najveći Wengerov uspjeh tijekom njegove vladavine u klubu iz sjevernog Londona. Emirates, stadion na kojem Arsenal igra od 2006. godine, ima kapacitet 60.432 mjesta, a njegova gradnja je stajala oko 400 milijuna funti.
Kada ga se usporedi sa stadionom na kojem je londonski klub do tada igrao, legendarnim Highburyjem, koji je primao oko 38.000 gledatelja, Emirates predstavlja napredak u svakom smislu. Osim što je poprilično veći, Emirates je neusporedivo komforniji za gledatelje, nudi mnogo popratnih sadržaja, a zbog svega se smatra i jednim od najboljih stadiona na cijelom svijetu.
Skup stadion, nikakvi rezultati
Baš zbog troška izgradnje stadiona patili su rezultati Arsenala, koji nakon sezone 2004/2005. godine pa sve do one 2013/2014. nije osvojio niti jedan trofej. Tijekom tih sezona u kojima Wenger nije trošio velik novac na pojačanja i morao je prodavati igrače kako bi klub održao u stabilnoj financijskoj situaciji, Arsenal je na kraju svake sezone izborio mjesto koje mu je donosilo Ligu prvaka, a dobro je poznato da to natjecanje donosi velik novac. Novac je najvažnija stvar vlasnicima koji su bili pošteđeni velikog dijela problema koji sa sobom donosi gradnja novog stadiona, pogotovo velikog poput Emiratesa, i preseljenje na njega. No, navijači Arsenala su devet dugih godina gledali kako njihov klub završava sezonu bez ijednog osvojenog trofeja.
Razdoblje štednje zbog stadiona sada je završeno i navijači s punim pravom traže od svojega kluba rezultate. Istina, Arsenal je u zadnje dvije godine osvojio četiri trofeja, po dva FA kupa i dva tamošnja Superkupa, što je djelomično zadovoljilo navijače, ali oni žele glavnu nagradu – trofej u prvenstvu. Njihove želje nisu nimalo nerealne kada se uzme u obzir da Arsenal sada izvrsno stoji s financijske strane. Podaci sa zadnjeg financijskog izvješća pokazuju da londonski klub ima mnogo novca u banci, a navijači žele da Wenger taj novac uloži u transfere igrača koji će Topnicima donijeti titulu. No on to očito ne namjerava učiniti, u ljetnom prijelaznom roku kupio je tek vratara Petra Čecha i potrošio skromnih deset milijuna funti, a posebno je fascinantan podatak da su ovo ljeto od Arsenala više novca na pojačanja potrošila čak 54 europska kluba. Neki od njih su talijanski Sassuolo, njemački Leipzig i engleski drugoligaš Middlesbrough koji su neusporedivo slabiji, ali očito pokazuju više ambicija od Wengera. I to jako ljuti fanove londonskog kluba.
Wenger ima 200 milijuna funti za transfere
Prema objavljenim podacima, koji datiraju iz veljače ove godine, Arsenal već neko vrijeme nije u dugovima, a u banci ima poprilično veliku zalihu od gotovo 140 milijuna funti. Dobar dio tog novca stoji na raspolaganju Wengeru za transfere igrača, a nakon ovog neefikasnog prijelaznog roka zaliha će se samo još povećati i frustracije navijača koji žele pojačanja nastavit će rasti. U usporedbi s Arsenalom, financijska situacija u njegovu velikom rivalu Manchester Unitedu je takva da je taj klub u minusu od 380 milijuna funti. To bi ukratko značilo da londonski klub ima više od pola milijarde funti više od svojeg konkurenta. Financijsko stanje u Arsenalu samo će postajati sve bolje. Klub je prije nekog vremena potpisao sponzorski ugovor s proizvođačem opreme Pumom, a od sljedeće sezone na snagu će stupiti novi ugovor o televizijskim pravima po kojem će klubovi dobivati još više novca. Da Wenger ima mnogo novca, otvoreno je rekao jedan od direktora u Arsenalu, Lord Harris, koji je poručio da Wenger ima 200 milijuna funti i da može dovesti kojega god igrača poželi.
No, dobro financijsko stanje u Arsenalu nije proporcionalno trošenju na transfere. Londonski klub ovo je ljeto potrošio već navedenih deset milijuna funti na vratara Čecha, što je neusporedivo manje od njegovih konkurenata s kojima će se boriti za što bolju poziciju u najsnažnijoj ligi na svijetu. Tako je prošlosezonski viceprvak Manchester City potrošio velikih 154 milijuna funti, njegov gradski rival United, za koji je već navedeno da se nalazi u podosta lošijoj financijskoj situaciji, 120, a Liverpool nešto manje od 80 milijuna.
Talentirana, ali ne vrhunska ekipa
Kada se pogleda trenutni kadar momčadi Arsenala, očigledno je da je to mlada momčad puna izvrsnih talenata, ali i par svjetskih zvijezda Mesuta Ozila i Alexisa Sancheza, no isto tako je očito da je to ekipa kojoj nedostaju vrhunski igrači na ključnim pozicijama da bi se mogla ravnopravno boriti za naslov u Premier ligi. Mora se priznati, Wenger je povukao izvrstan potez kada je ljetos doveo 33-godišnjeg Petra Čecha iz Chelseaja i time riješio pitanje prvog vratara, a to je mjesto na kojemu Arsenal već dugo nema pravog igrača koji donosi potrebnu sigurnost cijeloj ekipi.
Tu je Francuz stao iako je prilično jasno da je Arsenalu potrebno još nekoliko pojačanja. Pogotovo se to odnosi na poziciju defenzivnog veznog igrača koji ne donosi atraktivnost niti svojim potezima plijeni veliku pažnju, ali cijelu momčad čini stabilnijom i zbog njega ofenzivni nogometaši mogu slobodnije raditi svoj posao. Arsenal na toj poziciji ima samo Francisa Coquelina, koji je nakon dolaska s posudbe iz jednog drugoligaša prošle sezone odigrao jako dobro, bolje nego što je bilo tko očekivao, i pokazao Wengeru koliko ozbiljnije Arsenal izgleda s takvim tipom nogometaša u sastavu. Čak i s Coquelinom, koji nije vrhunski zadnji vezni igrač, Arsenal je dobio mnogo.
Zato je bilo očekivano da će Wenger uložiti u još jednog igrača na toj poziciji koji će biti konkurent ili zamjena Coquelinu jer drugog nogometaša takvog tipa francuski trener u svojoj momčadi nema. Također, Arsenalu nedostaje još jedan pravi napadač jer trenutna rješenja na toj poziciji ne ulijevaju veliko povjerenje, kao i branič koji bi povećao konkurenciju u zadnjem redu. No on to nije učinio, tvrdoglavo je čekao da prijelazni rok završi, doveo je tek vratara i sada se može samo nadati da mu se to neće osvetiti.
Apsolutni vladar Arsenala Wenger trener je iz snova za svakog vlasnika nogometnog kluba. Financijska situacija u londonskom klubu nikad nije bila bolja, a on je vjerojatno najzaslužnija osoba za takvo stanje. S druge strane, rezultati pate. Arsenal već jako dugo nije osvojio veliko natjecanje, a ako se Wengerovo štedljivo ponašanje nastavi, teško je očekivati da će se to promijeniti. U klubu su zadovoljni što Francuz donosi s poslovne perspektive, ali pitanje je koliko će imati strpljenja za rezultate koji su ispod standarda Arsenala. A trebali bi biti i debelo ispod standarda osobe koja je s tim klubom prije više od deset godina osvojila prvenstvo bez ijednog poraza.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 5. rujna