Ćiro je za Telegram prokomentirao povlačenje Olića iz reprezentacije

Hrvatski napadač u srijedu je obznanio kraj reprezentativne karijere

28.03.2015., stadion Maksimir, Zagreb - Kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2016., Hrvatska - Norveska. Ivica Olic. 
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Legendarni Vatreni Ivica Olić u srijedu se emotivnim pismom oprostio od igranja za hrvatsku reprezentaciju nakon dugih 14 godina dobrog i lošeg u dresu kockastih. Gotova je jedne reprezentativna epoha koju je obilježio upravo ovaj Slavonac, nogometaš koji nikad nije bio neki fantazist, igrač koji ima ono tehnički nešto u svojim nogama, onaj koji na drugačiji način dribla svoje protivnike i zabija golove.

Nije bio niti jedan od onih igrača čiji su potezi oduševljavali klince diljem svijeta. Olić nikad nije bio niti jedan od onih za kojim lude nogometne mase, čarobnjak u kopačkama čije lopte imaju oći, čiji potezi bacaju u trans navijače.

Veliko srce posebnog nogometaša

Međutim, ima ono što nema baš puno nogometaša na svijetu. Ima srce. Veliko srce. Njegova požrtvovnost, neprestani trk prema naprijed i nazad, konstantni pritisak u obrani na protivničke igrače. Ima upornost, čelićna pluća, volju za pobjedom.

28.03.2015., stadion Maksimir, Zagreb - Kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2016., Hrvatska - Norveska. Ivica Olic. Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
Ivica Olić PIXSELL

Veliku volju doći do pobjede. Upravo sve navedeno razlikuje ga od ostalih igrača. Upravo sve navedeno ono je što je oduševljavalo navijače Hrvatske.

“Lola, lola slavonska je to”

Olić je i zabijao. Zauvijek će nam ostati u sjećanju onaj njegov gol Italiji na SP-u 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji i onog poznatog uzvika komentatora “Lola, lola, slavonska je to”. I je.

Prava slavonska lola velikog srca koje će zauvijek ostati primjer mlađim igračima koji će njega nasljediti u reprezentaciji kako se bori za svoju zemlju, kako se bori za svoj klub. Golovi, hektolitri znoja i pošten pristup prema grbu kojeg je nosio na prsima priskrbili su mu status miljenika navijača. I trenera. Ma svih koji imalo prate nogomet.

Jedan od onih koji su mi bili treneri je i proslavljeni Miroslav Ćiro Blažević. “Trener svih trenera” Olića je vodio u Dinamu u sezoni 2002/2003. One sezone kad je Ćiro imao težak posao spajanja Kranjčara i Olića, fantazista i egzekutora.

Na kraju je poprilično dobro napravio posao, a Olić je već tada počeo tehnički ići prema naprijed. Kasnije se skroz igrački razvio igrajući za CSKA, HSV, Bayern Munchen i Wolfsburg.

“Olić je čudo”

“Zasigurno, reprezentaciju je napustio nogometaš koji je obilježio jednu epohu hrvatske reprezentacije. Veliki čovjek, nogometaš, sportaš. Jako sam ponosan na njega i izuzetna mi je čast što sam mu bio trener. On je čudo od nogometaša. Pravi profesionalac koji je oplemenio igru hrvatske reprezentacije. U svakom slučaju, zaslužan je za puno toga u uspjesima hrvatske reprezentacije. Izuzetno sam vezan za njega jer ima onu crtu humanista i sportaša. Sad kad se samo sjetim na koji način je kod mene pristupao treninzima. Ma sine moj, to može samo on”, prokomentirao je za Telegram oproštaj Ivice Olića od reprezentacije Hrvatske Miroslav Ćiro Blažević i osvrnuo se na njegove kvalitete.

“Njegove kvalitete već su opjevane. Što reći o njima. Toliko puta je nastupio na Hrvatsku, toliko je golova zabio. I za svoje klubove. Njegova međunarodna karijera je izuzetna. Velika, velika figura hrvatskog nogometa. Biti će mi jako žao što ga više neću gledati u dresu Hrvatske za koji je ginuo”.