Nekad je nužno odabrati stranu

PORTUGAL BEZ RONALDA OSVOJIO EUROPSKO PRVENSTVO

U tijeku je finale Europskog nogometnog prvenstva

Portugal's forward Eder (R) celebrates after scoring a goal with team mates next to France's forward Antoine Griezmann (L) during the Euro 2016 final football match between Portugal and France at the Stade de France in Saint-Denis, north of Paris, on July 10, 2016. / AFP PHOTO / PHILIPPE LOPEZ
FOTO: AFP

122‘ – Gotovo je, Portugal je europski prvak.


110′ – Eder zabio, Portugal vodio 1-0!


Prvo poluvrijeme – Ozljeda Ronalda ključna je priča prvog poluvremena finala Europskog prvenstva. Nakon nasrtaja Dimitrija Payeta na koljeno, kapetan Portugala morao je napustiti utakmicu. Portugal je izgledao dosta očajno u prvih 10-15 minuta, no kasnije su došli sebi.


POČETAK – Počinje finale Europskog prvenstva 2016.



Piše Saša Ibrulj: Mnogo smo posljednjih dana pisali o zaslugama i načinu na koji su jedini ili drugi došli do finala, no kada se podvuče crta ostaje činjenica da ne postoje nezasluženi finalisti. Samo gubitnici – ili ako ćemo iskreno, budale – vjeruju u moralne pobjede. Da je ušla ona jedna, da se nisu “krumpirali” – kako li samo to glupo zvuči, krumpirali – da je lopta otišla centimetar desno, da se ovaj nije poskliznuo, da onima nije sudac pomogao, da im se nije otvorio ždrijeb… Da je bilo malo više sreće… Ne pobjeđuje uvijek bolji…

Bajke za budale. U nogometu uvijek pobjeđuje bolji; onaj koji postigne više golova. Način, pristup, stil, estetski dojam i još gomila toga ima svoju ulogu, ali na kraju dana i ružne i lijepe pobjede jednako vrijede. Mnogo više od moralnih.

Put do finala nije impresivan

Nije put ni jedni ni drugih do finala bio pretjerano impresivan. Francuzi su se mučili sa Rumunjima na otvaranju, onda jedva dobili Albance, remizirali sa Švicarcima, jedva preokrenuli protiv Irske, svladali Island i na kraju Nijemce. Osim polufinala, u kojem su igrali protiv bolje momčadi, ništa ne djeluje strašno i nesavladivo, ali Francuska jeste rasla iz utakmice u utakmicu i danas djeluje bolje – daleko od savršenog, ali bolje – nego prije mjesec dana na otvaranju.

Tri remija Portugalaca u skupini djeluju još sterilnije i blijeđe; o utakmici sa Hrvatskom biće još godinama teško govoriti. Portugal je na penale prošao Poljsku, a onda u polufinalu dobio najveće iznenađenje turnira Wales. Da, daleko od savršenog, daleko od dobrog, u portugalskom slučaju i daleko od interesatnog, ali zasluženo.

Ogroman autoritet Deschampsa

Iako je generacija iz 1998. imala mnogo većih i zvučnijih imena, činjenica je da je Dider Deschamps bio jedan od njenih lidera. Njegov autoritet u svlačionici je bio ogroman; i tada, i dvije godine kasnije kada je podigao pehar najmjenjen prvaku Europe. I vjerojatno ne postoji u ovom trenutku bolji izbor od njega – iako mu mnogi zamjeraju stručnost i poteze za vrijeme utakmica – da vodi Francusku u ovom finalu.

Francuzi moraju naći balans, prije svega u vlastitom veznom redu, nešto s čime su se mučili veći dio turnira, a onda, što bi možda moglo biti i važnije, i psihološku stabilnost. Pritisak će biti ogroman – Francuska jest favorit – i sa svakom minutom će rasti, i neko ovu momčad treba držati na zemlji devedeset ili stotinu i dvadeset minuta. Francuska mora biti strpljiva, a za strpljivost u ovakvim utakmicama trebaju čelični živci.

Ronaldo igra za momčad

Takve imaju Portugalci – pokazali su to u kvalifikacijama (Dance i Albance su dobili u sudačkom vremenu), pokazali i protiv Hrvatske, Poljske i Walesa. Već smo pisali, Fernando Santos zna gdje je njegova momčad najslabija i ne ulazi u nadigravanje. Pomoglo je i to što Cristiano Ronaldo – čovjek koji barem izvana djeluje kao prvak svijeta u egoizmu – igra za momčad; podredio se konačnom cilju. Daleko od toga da Portugal ne koristi njegovu individualnu kvalitetu, ali sve je savršeno organizirano i svako iskakanje bi bio problem.

Pedeset utakmica je iza nas, ostala je još ova jedna. I možda ova noć neće biti vrhunska, i gotovo sigurno – bez obzira tko to bude – novi prvak neće biti omiljen od neutralaca. No, put u povijest za pobjednika je zagarantiran, bez obzira na način na koji dođe do konačnog trijufa. Stigli smo do posljednjeg poglavlja, priča se završava. Ostaje još završnih devedeset ili stotinu dvadeset minuta i na kraju samo jedno ime. Pobjednik Europskog prvenstva.