Finale njemačkog kupa: Borussija je odustala od pravog presinga i kontri
Novi trener stvorio je ubojitu momčad koja zavija više od Bayerna
Nakon što su prošle godine Bayern i Borussija se susreli u polufinalu DFB Pokala, ove godine ždrijeb ih je spojio u finalu. I kao prošle godine, pobjednik je odlučen raspucavanjem jedanaesteraca, gdje je, za razliku od prošlogodišnjih 0/4, Bayern ove godine imao 4/5. Za Žuto-crne promašili su Bender i Sokratis, i pokal je otišao u Bavarsku.
Imajuću na umu nogomet prikazan od strane ove dvije ekipe kroz sezonu, a posebno u međusobnim ogledima, očekivali smo odličnu nogometnu predstavu. Možda i vrhunac sezone. Nažalost, očekivanja se nisu ispunila i utakmica je bila daleko od spektakularne. Kraj sezone, težina borbe za trofej ili manjak rizika u planu igre napravili su od utakmice pomalo običnom.
Strategija 5-2-3-0, bez napadača
Ipak, usprkos izostanku priželjkivanog spektakla mogli smo vidjeti solidnu utakmicu s nekoliko taktičkih prilagodbi, koje su u drugim utakmicama nedosanjani san. Poučen rezultatima iz druge međusobne prvenstvene utakmice, Tuchel se odlučio zaigrati s pet igrača u zadnjoj liniji. 
Koncept koji smo već opisali u spomenutoj analizi prve utakmice ponovo je dao rezultate. Žrtvovanjem igrača iz prednje linije Tuchel dobiva kontrolu krila, gdje Bayern ne može raditi nikakav višak, a višak s krila je pokretačka snaga ovog Bayerna.
Ipak, mada je prva utakmica također završila 0:0, bilo je nekoliko vrhunskih šansi s obje strane. Tuchel zato odlučuje staviti još jednog zadnjeg veznog igrača igrajući, umjesto 5-4-1, neku verziju 5-2-3-0 bez poštenog napadača ili 5-2-2-1. Time zaista još više osakaćuje i limitira Bayern koji je dosta neopasniji nego u prvenstvenoj utakmici u Dortmundu, ali takva strategija dolazi s nuspojavama.
Prepuštanje kontrole Bayernu
Iako je unio dosta novina u BVB učinio ekipom koja je dosta raznovrsnija, strukturiranija i učinkovitija nego u mandatu Jurgena Kloppa, karakteristični presing i dalje ostaje početak i kraj svega. Gubitkom igrača u prednjoj liniji na neki način prepustio je Bayernu kontrolu nad utakmicom i svaki pokušaj presinga osudio na propast.
Ovdje vidimo idealnu priliku da Borussija zatvori igrača s loptom u kavez. Bek je s loptom uz crtu, tako da su mu opcije ograničene, što je idealan okidač presinga. Inače bi napadač bio pozicioniran tako da čuva dodavanje prema stoperu, a Mkhitaryan bi agresivno ispratio Thiaga, te bi bek ostao bez ikakvih smislenih rješenja s loptom, a onda posljedično i bez same lopte, a Borussija bi bila u idealnoj situaciji da napadne kontrom.
Ovdje napadača nema, Aubameyang je na krilu, a Mkhitaryan ne smije izaći agresivno prema Thiagu koji prilazi po loptu jer će Alaba odigrati lagano dodavanje na stopera, stoper proslijediti Vidalu koji onda ispred sebe ima veliki brisani prostor za napasti i stvoriti višak s Mullerom i Lewandowskim koje vidimo u kadru, jer su se spustili opteretiti dva zadnja vezna Dortmunda. Zanimljivo je primijetiti kako u kadru nema krila Bayerna, jer oni stoje visoko, držeći zadnju liniju Borussije okupiranu i bez mogućnosti da preuzimaju protivnike.
Izostanak presinga i opasnih kontri
Dakle, Tuchel je izabrao strategiju blokiranja krilnih pozicija s petim bekom i odbacivanja presinga, što je na kraju se pokazalo i donekle opravdanim, jer ipak u dvije utakmice protiv Bayerna nije primio nijedan gol. Tako nešto nije uspjelo ni Simeoneu. Ipak, time je odustao od svoje standarde atraktivne igre, a izostankom presinga ostao je i bez opasnih kontri. Da, Borussia je i dalje prijetila iz kontri, međutim te kontre nisu bile iz obećavajućih situacija poput ove gore, već duboko u svom polju na što je protivniku mnogo lakše reagirati.
S druge strane Bayern je uzeo ponuđenu kontrolu nad utakmicom i imao je bolje šanse. Nisu ih materijalizirali i nedostajalo je jasnog plana u završnici, međutim bili su bolji protivnik. Na slici iznad je vidljivo kako su u samom startu svih napada imali višak i kako su lako dolazili pred gol Dortmunda gdje su bili kvalitetno blokirani. Što se tiče obrambene faze igre, BVB nije pružio previše razloga za glavobolju stoperima Bayerna. Sporadično su prijetili kontrama i iz prekida, ali pravog kontinuiranog napada kojim bi opteretili Bayern nije bilo. Velik razlog za tako nešto je i učinkovit Bayernov presing.
Kad Borussija pokušava izaći s loptom od golmana, karakteristično je da se stoperi rašire a bekovi odu visoko. Tako je i na ovoj slici, gdje bekovi uopće nisu u kadru. Ostaje vratar, tri stopera i dva vezna igrača. Bayern striktno markira jednog bočnog stopera i oba vezna, te ih tako isključuje iz igre. U teoriji, Dortmund i dalje ima višak, golman i dva stopera protiv dva igrača Bayerna.
Školski primjer vrhunskog presinga
Međutim, ovo je školski primjer kako odigrati vrhunski presing. Douglas Costa stoji dovoljno daleko od Hummelsa da bude mirna pas opcija, da stoji bliže vratar bi vjerojatno ispucao loptu. Lewandowski napada vratara, ali pod takvim kutom da ne može dodati stoperu iza njegovih leđa. Zbog svoje svjesnosti o prostoru Lewandowski zapravo markira dvojicu, i stopera i napada vratara, dokazujući kako nije potrebno trčati puno ako se trči pametno.
Okretanje prema Hummelsu okidač je Costi da istrči prema njemu i zatvori presing. Naime, u ovoj situaciji Lewandowski je preblizu i može blokirati ispucavanje, posebno imajući u obziru da je vratar dešnjak, a s obzirom da se Costa čini daleko logičan je izbor dodavanja.
Međutim, jer je Costa bio spreman na ovo, ta daljina je relativna, s obzirom da je već u sprintu prema Hummelsu. Tako Dortmund ne samo da ne izlazi mirno s loptom u iduću fazu napada, već ovdje gubi loptu zbog presingom izazvanog nemogućeg dodavanja u sredinu prema Mkhitaryanu i zamalo sama prima gol.
Genijalni inovator ili ćelava protuha
Činjenica da je rezultat ostao 0:0 i da nije bilo većih promjena momentuma uzrokovala je to da su se oba trenera držala početnih strategija bez velikih promjena za vrijeme igre, što je posljedično utakmicu odvelo u jedanaesterce gdje je Bayern osvojio DFB Pokal za osvajanje duple krune.
Nijemci drže do svog kup natjecanja, utakmice se igraju s najjačim postavama i rijetko se odmaraju igrači za prvenstvo, čak i u početnim kolima. Međutim, osvajanje ovog trofeja nema nikakav utjecaj na vrednovanje mandata Pepa Guardiole, osim ceremonijalnog i simboličnog odlaska kao pobjednika. Prvenstvo osvojeno tri puta, sva tri s dominacijom, dva kupa i tri finala Lige prvaka.
Priča o Pepu Guardioli je toliko puta ispričana, da je nećemo ponavljati. Genijalni inovator, sretnik ili ćelava protuha, to svatko neka zaključi prema svojim ukusima, a obično se ti ukusi svode na Real – Barca duopol. Recite mi koji vam je španjolski gigant draži i reći ću vam što mislite o Pepu. Taj ustaše-partizani pristup i površno, plitko i infantilno razmišljanje mnoge sprječava da uživaju u nogometu, ali na kraju i to je osobni izbor u kojem neki uživaju.
Izvrsna renesansa Borussije Dortmund
S osobnog stajališta, žao mi je što Tuchel u prvoj sezoni nije osvojio trofej, jer ga je zaslužio. Borussija je veći dio sezone igrala izvrstan nogomet, a za tu renesansu zaslužan je isključivo Tom Tuchel. Ono što Kloppu više nije palilo obogatio je izuzetnim planom igre. Transformirao je ovu momčad u jednu od najubojitih ekipa sezone, zadržavši elemente presinga i okomitosti i oplemenivši to s nevjerojatno strukturiranim planom igre s loptom u nogama.
Veliki dio toga naučio je surađujući upravo s Pepom Guardiolom, što je znak zdravog uma spremnog učiti. Zabili su 82 gola u prvenstvu, što je više nego Bayern. Zabili su 11 golova više nego najefikasniji klub Premiershipa, iako imaju četiri kola manje u prvenstvu i manji budžet od najsiromašnijeg kluba Premiershipa. Iako je šteta što taj ogromni napredak u odnosu na zadnje dvije sezone nije nagrađen trofejom, za Tuchela nema straha jer nogomet ponovo stanuje u Dortmundu.