Holiga: Hrvatskom nogometu sada može pomoći jedino resetiranje
Hrvatska je u kaosu, hrvatskom nogometu potrebna je katarza
U bacanju kamenja i pljuvanju jedni po drugima svjetska smo velesila, jači nego i u nogometu. I zato nam je jako lako, previše lako, osuditi. Da, nikakvo “ali” ne bi smjelo postojati kad se govori o namjernom ugrožavanju sigurnosti drugih na javnim prostorima; za takve postupke nema opravdanja, bez obzira kakve bile okolnosti ili mogući razlozi, posebno u aktualnoj klimi vrlo stvarne prijetnje od terorizma.
Međutim, puno je teže pokušati razumjeti zašto nam se sve ovo događa. Kako to da je hrvatska reprezentacija, nekad svetinja i možda jedina stvar koja je u poslijeratnom dobu mogla ujediniti zemlju, postala faktor razdora? Kako je moguće da je došlo do toga i tko je za to odgovoran?
Svi smo znali da će se ovo dogoditi
Da, sad opet pričamo o “šačici” huligana koji su izazvali incidente, kao da je u njima jedini problem. Izgrednike iz Saint-Etiennea možete “locirati, uhititi i deportirati”, kako to sugerira naslov na jednom od popularnih domaćih portala, ali to neće riješiti ništa. Na njihovo mjesto doći će drugi, a na njihovo još neki drugi. Usprkos onome što redovito možemo pročitati u domaćim medijima, sama represija nikad ništa nije riješila po tom pitanju. Dok se ne pozabavimo uzrocima takvog devijantnog ponašanja, ono će se uvijek iznova vraćati.
Da se ne lažemo, svi smo znali da će se ovo dogoditi. Ako ne sad, tijekom Eura, onda prvom sljedećom prilikom. I prvom sljedećom prilikom kad Hrvatska bude igrala neku utakmicu s publikom, nešto slično će se opet dogoditi. Da se ne lažemo, u aktualnoj klimi i odnosima snaga nema gotovo nikakve šanse da Hrvatska prije ili kasnije ne bude izbačena iz nekog međunarodnog natjecanja: samo je pitanje hoće li to biti već ovaj Euro ili možda kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Na tu je mogućnost već uoči Eura javnost pripremao i HNS, kao i njegov priljepak, udruga navijača Uvijek vjerni.
Prekretnica zvana Joe Šimunić
Znamo to i mi u Hrvatskoj, zna to i FARE, i UEFA, i mnogi već strani mediji. Jedino što još ne znamo točno kada i točno kako će se to dogoditi.
Sva naša recentna nogometna povijest nezaustavljivo vuče u tom pravcu. Jednom je presudno ustaševanje, drugi put baklje, treći put svastika… Problemi, izgredi i kazne traju već godinama, a aktualizirao ih je svojim savršeno idiotskim potezom Joe Šimunić, kojega je kasnije HNS nagradio mjestom izbornikova pomoćnika. To je bila prekretnica nakon koje su huligani shvatili što je najjače oružje koje imaju na raspolaganju – uslijedili su incidenti na gotovo svakoj sljedećoj iole ozbiljnijoj utakmici.
Zašto ti ljudi žele naškoditi hrvatskoj reprezentaciji – i svojoj zemlji? Vjerujete li zaista da su oni antidržavni elementi, neprijatelji Hrvatske i “orjunaši”, što god to značilo u nekoj bizarnoj novovjekoj interpretaciji? Što, da su nekakvi srbofili, jugoslavenčine, komunjare, antihrvatski neofašisti? Ili možda vjerujete u onu teoriju da se radi isključivo o Hajdukovim navijačima, frustriranima Dinamovom dominacijom? Što, Hajdukovi navijači ne vole Hrvatsku, oni su manji domoljubi? Dignite malo pogled s ekrana i osvrnite se oko sebe.
Reakcija na gubitak voljene osobe
Oni koji još uvijek navijaju za Hrvatsku, u velikom će dijelu reći da je to zato što Hrvatska “nisu ni Mamić, ni Šuker, nego Modrić, Rakitić i Perišić“. Oni koji više ne navijaju, a tih je svakim danom sve više, reći će da “Mamić i Šuker nisu Hrvatska” i da zato ne mogu navijati ni za Modrića, Rakitića i Perišića. Ista premisa, sasvim suprotni zaključak. Dopustit ćete da je to stvar osobnog izbora i intime, ali poanta je u tome da rijetko tko polaže i pet lipa na vladare hrvatskog nogometa, kompromitirane do grla u procesu u kojem su htjeli prisvojiti sebi ono što je nekad bila svetinja.
A ljudi različito reagiraju na gubitak voljene osobe ili, u ovom slučaju, entiteta. Neki će usprkos tome i dalje podržavati Vatrene, drugima će to biti razlog da ih više ne podržavaju – ili će barem sebe uvjeriti u to. Sa svakim novim incidentom i prolaskom vremena ovih je drugih bilo sve više i bit će ih još više ako se stvari nastave odvijati u tom smjeru.
Huligani, političari, suci i mediji
Da, strašno je kad huligani bacaju baklje i aktiviraju topovske udare, pogotovo kad to morate doživjeti uživo. Ali još je gore kad huligani iz dana u dan pljačkaju jedan, a ponižavaju drugi nacionalni klub; kad ih viđamo kako se druže s najviše rangiranim političarima i sucima; kad biraju izbornike i daju im otkaze kad im je volja; kad vam godinama utječu na život i karijeru i kad pouzdano znate da su neki od vaših kolega pod njihovom kontrolom i kad isto tako znate da će svojim javnim istupom (in)direktno nahuškati gomilu seljačina na vas, kao što su radili i čovjeku kojega su optužili da ‘cinka’ Hrvatsku i protiv njega pokrenuli javni linč, premda su savršeno dobro znali do to nema veze s istinom.
Ili, recimo, oni neviđeno licemjerni mediji: isti dan će donijeti euforičnu “kockastu” vijest naslovljenu “POČELO SE DIMITI: Hrvatski navijači zapalili centar Saint-Etiennea”, a samo koji sat kasnije prednjačiti u osudi onih koji su zapalili nekoliko baklji. Isti oni mediji koji ignoriraju, relativiziraju ili ismijavaju legalne građanske inicijative, pa i državne zakone kojih bi se huligani – oni više klase – trebali pridržavati.
Hrvatska je u kaosu, a hrvatskom nogometu potrebna je katarza, reset, jer ovo je rat koji nitko ne može dobiti. Mora li doista doći na silu i izvana?