Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Još samo malo o onoj ruci: zašto nije bio penal i zašto ga je Pitana ipak dosudio

Ništa u Perišićevom kretanju ne sugerira namjeru da zaustavi loptu rukom

ZADNJA IZMJENA: srp. 16, 2018

Naprosto moramo potrošiti još nekoliko redaka na ključni trenutak sinoćnje utakmice, igranje rukom Ivana Perišića. Najveće pitanje o kojem svi debatiraju jest je li glavni sudac uopće trebao gledati usporenu snimku, ili su mu, po naputcima VAR-a, trebali pustiti isključivo snimku u normalnoj brzini. Kao što piše cijenjeni sportski novinar Duncan Castles, u pravilima VAR-a stoji da suci mogu odabrati žele li reprize gledati u normalnoj ili usporenoj brzini.

No, naputak je da se glavnom sucu usporena snimka prikazuje isključivo za procjenu fizičkog kontakta među igračima ili kontakta ruke i lopte, a ne za procjenu je li igranje rukom bilo namjerno. Razlog je jednostavan: u usporenoj snimci znatno je teže razaznati je li Perišić uistinu, u manje od sekunde, ispružio ruku kako bi zaustavio loptu koja ide prema golu, ili ga je ona naprosto slučajno pogodila. Za dosuditi kazneni udarac, sudac bi morao biti siguran u namjeru igrača da rukom zaustavi loptu, nije dovoljno što ga je lopta evidentno pogodila.

Izoliran i drastično usporen, Perišićev potez izgleda kao rukom uistinu pokušava blokirati put lopte do gola. No, ako pogledate cijelu sekvencu u normalnoj brzini, postaje jasno kako se Perišić odrazio u zrak i zatim, u donjoj putanji, obje ruke spuštao i povlačio ih. S obzirom na skok Matuidija ispred njega, Perišić je morao očekivati da će francuski veznjak dirati loptu – odnosno, nije mogao znati da će je promašiti, što bi značilo da je u nekoliko stotinki pokušao blokirati loptu.

Perišićeve ruke su u zraku tijekom odraza, kao i Matuidijeve:

Kako im lopta prilazi, Perišić počinje spuštati ruku i privlačiti je uz tijelo:

Vjerojatno u iščekivanju Matuidijevog udarca glavom, u slučaju kojeg bi ruka iznad ramena uistinu mogla biti problematična, jer bi u neprirodnom položaju mogla zaustaviti udarac, Perišić nastavlja s povlačenjem i spuštanjem ruke:

Tek u ovom trenutku Perišić je mogao primijetiti da je lopta okrznula Matuidija, ali da je on nije uspio zahvatiti. Perišić bi, dakle, u stotinki sekunde morao donijeti odluku u namjernom blokiranju lopte – u trenutku kada mu je ruka već odavno ispod razine ramena i znatno bliže tijelo nego na početku skoka. Ono što je ključno jest da Perišić u trenutku dodira uopće ne gleda u loptu, već glavu okreće u smjeru gola, kao da mozak još uvijek očekivao Matuidijev udarac.

Perišić automatski gleda prema golu, i tek nakon toga svjesno podiže nogu kako bi izbacio loptu do kraja:

“Moralo bi se raditi o najboljem vrataru na svijetu, da bi tako brzo reagirao na promašenu glavu Matuidija”, kazao je ESPN nakon pregleda snimke. Radi toga brojni strani novinari i stručnjaci smatraju da se glavnom sucu Pitani uopće nije smio prikazivati usporeni snimak. Čim smo na televizorima imali prilike pogledati usporenu reprizu Perišićevog pokreta, bilo je jasno kako će glavnom sucu biti vrlo teško ne dosuditi jedanaesterac – ne zato što je postojao, već zato što na usporenoj snimci izgleda znatno groznije nego što je bio. Baš ništa u Perišićevom pokretu i govoru tijela ne sugerira namjeru, no, kada ga pogledate usporeno, dojam je kako ruku namjerno povlači prema lopti.

Video tehnologija još uvijek je trusno područje

Ovaj slučaj pokazuje koliko je uvođenje video tehnologije u nogomet još uvijek trusno područje. Sasvim je sigurno da VAR može identificirati brojne sudačke greške i ispraviti grube nepravde. No, jednako tako, usporene snimke kao podloga za sudačke odluke ponekad iskrivljuju stvarnost, jer potencijalno maskira ključne fizičke komponente: silu u fizičkom kontaktu igrača, kao i brzinu kontakta s loptom.

Drugo: kada video suci iz studija upozore glavnog suca na moguću krupnu grešku, na neki način su mu već sugerirali pravu odluku, posebno ako se radi o finalu Svjetskog prvenstva. Iako je njegova riječ zadnja, glavnom sucu na neki je način manje problematično dosuditi ovakav penal, nego se usprotiviti mišljenju video sudaca koji su dojavili mogući problem.