Kako je Dortmund, uz pomoć vrlo preciznih planova, uspio zamijeniti Kloppa i unaprijediti svoj nogomet

Smjena najveće zvijezde

Zamijenili su i najveću zvijezdu među svima – Jurgena Kloppa, gotovo sasvim bezbolno. Zar netko još sumnja da je riječ samo o sreći? Da se radi bez plana, kroz metodu pokušaja i pogrešaka? Sasvim slučajno, po principu ako prođe prođe? Zar netko može sumnjati kako je riječ o odličnom segmentu kluba, segmentu koji garantira uspjeh. Možda ne danas, možda ne ni sutra, ali kontinuitet dobrog rada i pažljivog planiranja će donijeti rezultat.

Prije jednog od Der Klassikera protiv Bayerna, Klopp je rekao da su spremni i ubojiti jer nose oružje. Kad su ga novinari pitali o kakvom oružju priča, rekao je kako imaju luk i strijelu. Problem je jedino što Bayern ima bazuku. Klopp, duhoviti, karizmatični čupavi lik, upravo u ovoj izjavi sažeo je čitavu dijagnostiku problematike u kojoj se nalazi Borussija.

Ratna zona u kojoj nemaju šanse

Bayern je na razini više i nema nikakve logike natjecati se s njima na njihovom polju. Razbacivati se novcem, dovoditi bahata pojačanja, tražiti zvijezde koje će pokušati stvoriti instant uspjeh i ući na Bayernovo bojno polje vodi samo u jednom smjeru – u propast. Uostalom, tamo su već bili i to 2002. godine na samom rubu bankrota. Ironično, od suspenzije Saveza (jer u Njemačkoj nema življenja u minusu i trošenja novca kojeg nemaš) spasio ih je baš Bayern, posudivši 2 milijuna eura za isplatu plaća igračima i radnoj zajednici. Bila je to lekcija koju vodeći ljudi u Dortmundu nisu zaboravili.

Tavorila je momčad godinama u prosječnosti. Šesterostruki prvak države i prvak Europe, smucao se po sredini ljestvice, korak gore, korak dolje, pa opet dva gore. Ali Nijemci, racionalni kakvi jesu, shvaćali su kako je prosječnost napredak u odnosu na stečaj i propast. Nijemci, racionalni kakvi jesu, savršeno dobro su shvaćali kako izgradnja kluba traje i kako rezultat neće možda doći ni danas ni sutra, ali uspjeh neće izostati.

Nijemci, racionalni kakvi jesu, shvaćali su da je temelj kluba skautska služba i omladinska škola, a da tu ustroj traje. Nijemci, iracionalni kakvi jesu, sve te godine do vrha su punili Westfalenstadion bez obzira na rezultat. Imali su vjeru u viziju, držali su se plana, nisu žurili i nisu preskakali stepenice.

Plan počinje s trenerom

Plan je bio jasan. Pokupili su perspektivnog trenera dokazanog u manjoj sredini. Gledali su pet godina unaprijed i vidjeli su da taj trener ima iskru potrebnu za napredak kluba. Igrao je kao rijetko tko, visokim presingom i bolesnim intenzitetom. U tom trenutku, za razliku od današnjeg vremena, kontrapresing nije bio ni približno prihvaćen koncept. Prepoznali su avangardu i pokušali složiti momčad koja će moći ispratiti ideju i ambiciju mladog trenera.

Naizgled nedodirljivi senatori poput Dedea, Tinge i Alexandera Freija zamijenjeni su nekim čudnim i nepoznatim dečkima. Nikome nije bilo jasno tko je taj Bender, krakati tip doveden iz druge lige ili zašto odjednom se forsira otpadak iz Bayernove škole, neki tamo Hummels. U napad je doveden Barrios, a taman kad je počeo zabijati neke golove, hladno je pušten u Kinu, a na njegovo mjesto je instaliran Lewandowski. U vlastitom pogonu stasali su Sahin, a kasnije i Götze, dok je Reus afirmaciju tražio preko „krive“ Borussije Mönchengladbach.

Katastrofalna sezona

Kako su se nositelji prodavali, a prodavali su se redovito, neki zbog isteka ugovora, drugi zbog klauzula, dovođene su zamjene. Gündogan, spomenuti Reus, Mkhitaryan, Aubameyang. Bilo je tu i komadića koji se nisu uklapali u mozaik kao što je to bio Ciro Immobile, ali u pravilu sva pojačanja su bila spremna ispuniti prazninu koju je ostavljao prethodnik, što je zaista težak zadatak.

Onda, dogodila se katastrofalna sezona. Zaista neobjašnjiv pad u kojem je na zimsku stanku Borussija otišla praktički držeći fenjer začelja. Klopp, iako nije pozvan na odgovornost, je digao sidro, a uprava se našla pred zahtjevnim zadatkom. Rezultatski krah, odlazak naslovnog lice kluba i financijska nemogućnost da se nosi s konkurencijom. Situacija koja ne ostavlja prostor za grešku. I Zorc i Watzke nisu napravili grešku.

Resetiranje kroz prokušani recept

Okrenuli su se prokušanom receptu. Razmišljali su i shvatili da presing igra više nije avangardna i da kroz nju ne mogu više stvarati prednost nad jačom konkurencijom. Ispravno su prepoznali kako je budućnost pozicijska igra i doveli su jednog od najboljih mladih trenera. Tom Tuchel sigurno nema imidž i karizmu kakvu ima Jurgen Klopp, ali njegovo nogometno znanje je zaista golemo.

U samo dva mjeseca transformirao je razbijenu presing vojsku u jedan od najuglađenijih strojeva za čuvanje posjeda. Inače, ne vjerujem da je nogomet igra sa samo jednim točnim odgovorom. Stilovi su različiti, ali ako su jasno strukturirani i uvježbani, svi su ispravni, ostaje samo ukus i ljepota u oku promatrača. Ono što je bitno za izbor taktike su igrači i njihove navike.

Feeder klub

Tuchel je u svega 30-ak treninga učinio nešto što su mnogi, uključujući i mene, smatrali nemogućim. Igračima koji su 5 godina radili po postulatima dum-dum nogometa usadio je potpuno nove navike kontrolirane igre posjeda i čuvanja lopte. Odjednom je Gegenpressing postao Juego de Posicion. I to kako, Borussija je igrala možda i najbolji i najatraktivniji nogomet na svijetu, s limitiranijim igračima su prosječno postizali više golova od Bayerna, Reala i Barcelone. Dapače, postizali su najviše golova po službenoj utakmici u čitavoj Europi.

Dakle, opet su uspjeli pogoditi pravu paradigmu i dovesti pravog čovjeka koji taj koncept može pretvoriti u rezultat. Međutim, i dalje imaju luk i strijelu dok konkurencija gađa bazukama. Savršeno im je jasno da su nešto što se zove feeder klub, dakle klub koji još uvijek služi kao inkubator za onih top 5-6 najbogatijih. Zato, pojačanja su krucijalni segment u kojem klub ne smije zakazati.

Balans vrijednosti i potencijala

Kao što je Klopp slagalicu počeo slagati s defenzivnim veznjakom, tako je i Tuchel trebao holdera koji može dati balans momčadi. I opet su našli čovjeka na istom mjestu. Baš kao i Bendera Weigl je doveden iz 1860 Münchena, iz druge lige. Za kvalitetu posjeda nužno je imati vratara koji može adekvatno odgovoriti na zahtjeve igre nogom, stoga je drugo pojačanje bio Roman Burki. Dok je prva sezona prošla u praktički aktivnoj borbi za naslov sve do zadnja tri kola, postalo je jasno kako je timu potrebna širina, što je dodatno naglašeno egzodusom nositelja u svakoj od tri linije.

Ponovo, Borussija se odlučila za prokušani recept, malo mladih zvijezda, malo igrača koji su toliko mladi da su još projekti i potencijalna pojačanja, malo igrača role iz velikih klubova, malo zvijezda koje su putem posrnule i za kraj dva igrača iz vlastitog pogona. Pravi balans trenutne vrijednosti i potencijala, nositelja igre i vodonoša, domaćih i stranaca. Pravi balans koji garantira uspjeh.

Čudo od djeteta

Za početak, prije Europskog prvenstva na kojem im je moga skočiti cijena, dovedeni su Raphael Guerreiro i Ousmane Dembélé. Guerreiro je lijevi bek, najbolji na Euru, što je iznimna referenca za tako deficitarnu poziciju. Sa samo 22 godine, doveden iz Lorienta, nakon Eura bi koštao osjetno više od 12 milijuna eura.

Dembélé je još mlađi i zaista je čudo od djeteta. S 19 godina, možda je i najtalentiraniji tinejdžer na svijetu, igrač koji je ujedno i strašan potencijal i trenutno pojačanje. Rennes i La Piverdière akademija ispolirali su najboljeg driblera prošle sezone, sa 4,4 driblinga i 74% uspješnosti iza sebe je ostavio Neymara, Messija, Ronalda i Ben Arfu. Ipak, ne radi se samo o žongleru, odlično drži svoju poziciju, ne ispada iz formacije, ne gubi puno lopti i zabija. U debitantskoj sezoni, u 26 utakmica u League 1 zabio je 12 golova. U ligama petice do tog broja golova brže nisu došli ni Messi, Ronaldo ili Ibrahimović.

Mreža za ambicije kluba

Njih dvojica, zaista mlade zvijezde, daju zalog budućnosti i sadašnjosti, jer riječ je o igračima koji su spremni odmah preuzeti teret, a mogu se razvijati u samo jednom smjeru – prema gore. Kao zalog za budućnost dovedeni su i Merino i Mor. Emrea Mora smo stigli upoznati protiv Turske na Euru, a i on i Merino će sigurno dobiti dovoljno prilika da pokažu svoj zaista neupitan potencijal. Kroz te potpise Borussija slaže kadar ne za danas ili za sutra, nego za sezonu ili dvije, ujedno osiguravajući se od nenadanih odlazaka.

Treća razina pojačanja za kadar su Passlack i Pulisic, igrači potekli u akademiji kluba. Njih dvojica će sigurno dobiti dovoljno šanse da pokažu što mogu i obojica su programirani da ubrzo postanu nositelji igre. Zajedno s Morom i Merinom čine svojevrsnu zaštitnu mrežu za ambicije kluba.

Novac koji se ulaže

Četvrta razina su Rode i Bartra. Veznjak Bayerna i stoper Barcelone, igrači s klupe u tim klubovima, role playeri koji imaju potencijal, imaju čak i ime, nose rutinu igre, ali nisu dokazani kao top klasa. Na sličan način je u klub došao i Mats Hummels, kao otpadak iz Bayerna koji je pokazivao potencijal, ali nije izborio minute. I jedan i drugi će dobiti priliku da se pokažu, da dokažu što znaju i kako nisu dobili što su zaslužili u klubovima.

Na kraju, novac dobiven od rasprodanog trojca u Njemačkoj ne sjeda na off shore račune po Kajmanskim otocima i ne dijeli se s menadžerom ili ocem igrača. Novac zarađen od transfera ulaže su u pojačanja. Mario Götze i André Schürrle su poznata imena, prvi se vraća u suzama sina razmetnoga, dok drugi nakon teške dvije sezone koje je obilježila stagnacija dolazi kod čovjeka koji ga je izmislio još u Mainzu.

Podgrijana juha

Podgrijana juha obično nema najbolji okus, ali riječ je o dva reprezentativca Njemačke, igrača neosporna kvaliteta. Götze je i u Bayernu pokazivao svoj potencijal, samo nije imao dovoljan kontinuitet da se nametne kao temeljna poluga, a taj posao bi mu trebao biti olakšan u Dortmundu. Što se tiče Schürrlea, njegova kupovina je manje logična. Najskuplje pojačanje koje zapravo i nije pojačanje u zvjezdanom smislu te riječi.

Taj novac je možda mogao biti utrošen na još jednog stopera (Umtitija) ili veznjaka (Kramer ili Dahoud), jer ovdje je riječ o čovjeku koji nikad nije pokazivao da je sposoban biti vođa i nositi ambicije kluba. Dapače, riječ je o igraču sistema, nenametljivom i vrijednom kotačiću i stroju, koji će sigurno pružiti dobrih partija, ali za takvog ne plaćaš rekordne odštete i to na poziciji na kojoj si najbolje pokriven i gdje imaš najveće zvijezde. Podgrijana juha nema najbolji okus, ali punjene paprike su najbolje nakon drugog grijanja, Mario Götze i André Schürrle imaju pred sobom zadatak pokazati da mogu biti paprike.

Segment koji garantira uspjeh

Boriti se lukom i strijelom zahtjeva savršenu mirnoću i preciznost. Međutim, uz pokoju ulovljenu zvjerku i prodano krzno u Dortmundu su već skupili za automatsku pušku. A onda, čim je nauče koristiti, moguće je iznenaditi onoga s bazukom. To je dio plana, razvojnog programa koji sasvim sigurno cilja na visoka ostvarenja. I zar netko još sumnja kako se u Dortmundu radi bez plana, kroz metodu pokušaja i pogrešaka? Sasvim slučajno, po principu ako prođe prođe?

Zar netko može sumnjati kako je riječ o odličnom segmentu kluba, segmentu koji garantira uspjeh. Možda ne danas, možda ne ni sutra, ali kontinuitet dobrog rada i pažljivog planiranja donijet će rezultat. Uostalom, samo rezultat nedostaje jer, kao što smo već pisali, imaju klub točno po mjeri navijača.