Kineski tajkuni ulažu milijarde u europski nogomet, nikome nije baš jasno zašto. Prema nekim teorijama, otvaraju si time vrata za biznis

Kupovina europskih prvoligaških klubova

Wang Jianlin, drugi po bogatstvu milijarder Kine, predsjednik Uprave i vlasnik Dalian Wanda Group iz Daliana, koja se bavi kupoprodajom nekretnina, stekao je s 52 milijuna dolara 20 posto udjela u madridskom prvoligašu Atleticu. Predsjednik Uprave i suvlasnik vodećeg kineskog proizvođača automobila Rastar Group, Chen Yasheng, kupio je 56 posto udjela u članu prve španjolske lige Epanyolu iz Barcelone za 50 milijuna eura, a tvrtka Link International Sport postala je 100 postotni vlasnik španjolskog prvoligaša Granade.

Zhang Jindong, šef Suning Holdingsa, platio je za 70 posto udjela u milanskom Interu 307 milijuna dolara. A tajkun Li Yonghong te tvrtka Haixia Capital Managment iz Fuzhoua, kupili su za 835 milijuna dolara, od bivšeg talijanskog premijera Silvija Berlusconija, većinski paket od 55 posto udjela u Milanu, višestrukom prvaku Italije i Europe. Ledus grupa iz Hong Konga preuzela je od Pegueota 100 posto udjela u francuskom drugoligašu Sochauxu te je najavila ulaganja 100 milijuna eura kako bi se klub vratio u prvu ligu.

IDG Capital Partners kupio 20 posto udjela u Olimpique iz Lyona za 112 milijuna dolara. Biznismeni Alex Zheng i Chien Leea, vlasnici hotela i investicijskog fonda, stekli su 80 posto udjela u francuskom prvoligašu Nica, a ORG Packing kompanija kupila je za 8 milijuna eura 60 posto udjela u nogometnom klubu Auxerre. Kineska kompanija CEFC kupila je slavni češku momčad Slaviju iz Praga, a tvrtka United Vansen Sport stekla je 100 postotno vlasništvo nad nizozemskim nogometnim klubom ADO iz Den Haaga.

Ogroman novac za kupovinu igrača

Kompanija Ledman, specijalizirana za proizvodnju LED osvjetljenja, postala je glavni sponzor portugalske druge nogometne lige koja se od tada zove Ledman Proliga. Shanghai Jinxin Investment Fund kupio je 65 posto dionica agencije MP & Silva, koja distribuira sportske programe u oko 200 televizijskih kompanija iz 215 država, uključujući englesku Premier League i Formulu. Kompanija je procijenjena na milijardu eura.

Osim što kupuju klubove, kineski tajkuni počeli su ulagati golem novac u dovođenje vrhunskih svjetskih nogometaša. Tako je argentinski reprezentativac Ezequiel Lavezzi prešao iz francuskog prvaka PSG-a u kineskog prvoligaša Hebei China Fortume za 6,1 milijun eura, s godišnjom plaćom od 16,8 milijuna eura, čime je postao peti najbolje plaćeni nogometaš na svijetu.

Reprezentativac Obale Bjelokost Gervinho prešao je iz Rome u Hebei China Fortune uz odštetu od 20 milijuna eura te godišnju plaću od 9,7 milijuna eura. Kolumbijac Jackson Martinez stigao je iz Atletico Madrida u Guangzhou Evergrande za 45 milijuna eura uz godišnju plaću od 14 milijuna eura. Brazilac Paulinho iz Tottenhama je otišao u nogometni klub Jinagsu Suning za 15,8 milijuna eura, a za plaću od 6,3 milijuna eura. Za prelazak Ramiresa iz Chelsea u Jinagsu Suning, plaćeno je 36,7 milijuna eura odštete, a on je dobio godišnju plaću od 14,5 milijuna eura.

Ne zna se zašto Kinezi odjednom ulažu u nogomet

Brazilac Alex Teixira prešao je iz Shaktara iz Donjetska u Jingang Suning uz odštetu od 50 milijuna eura te godišnju plaću od 11,5 milijuna eura. Za senegalskog reprezentativca Demba Ba, Shanghai Shenhua platio je Bešiktašu iz Istanbula 15,7 milijuna dolara odštete, a on je dobio plaću od 6,7 milijuna dolara.

Zbog svih tih vrtoglavih iznosa ne čudi što su se pred svim nogometnim stručnjacima i navijačima u Engleskoj, Španjolskoj, Italiji, Portugalu, Francuskoj, Nizozemskoj, nagomilala brojna pitanja na koja, u ovom trenutku, nitko nema odgovora.

Zašto Kinezi investiraju toliki novac u kupnju nogometnih klubova i igrača, gdje je kraj tom kineskom naletu, hoće li Kinezi zavladati cijelim europskim nogometom, koje su njihove dugoročne namjere, što kineska ulaganja znače za budućnost europskog nogometa i najboljih momčadi…

Brzi profit kao ni u jednom drugom biznisu

Daizong Wang, predsjednik Uprave Shankai Sports International, velike kineske sportske marketinške agencije koja se specijalizirala za organizacije velikih događaja, smatra kako je posrijedi nekoliko razloga zbog kojih su kineski bogataši odlučili uložiti novac u europske nogometne klubove. Po njemu, dio kineskih biznismena doživljava englesku Premier League kao sveti gral za svoj novac. Oni, naime, očekuju brzi profit, koji ne mogu ostvariti niti u jednom drugom biznisu.

Ta očekivanja temelje na analizi agencije Deloitte Global, koja je predvidjela da će europsko nogometno tržište u sezoni 2016./2017, ostvariti prihod od oko 27 milijardi eura što je u odnosu na 2011./2012. porast od gotovo sedam milijardi eura. Najviše takav rast generiraju lige petice: engleska Premier League, francuska Ligue 1, njemačka Bundesliga, talijanska Serie A i španjolska La Liga.

Zbog konstantnog rasta prihoda, Kinezi najviše ulažu u klubove iz tih liga. Jamstva da su investicije sigurne i da će im se isplatiti, ekstremne su zarade od prodaje televizijskih prava. Od prodaje prava na televizijske prijenose engleski prvoligaši inkasirati će u sezoni 2016./2017. više od 5 milijardi dolara, dok će španjolski klubovi zaraditi oko 1,8 miljardi dolara.

Ulazak na teško osvojiva tržišta EU

Kineski tajkuni računaju također da će kupnjom nogometnih klubova otvoriti vrata svojim kompanijama da brže i lakše uđu na, inače teška tržišta, u Engleskoj, Italiji, Francuskoj, Španjolskoj…

Suosnivač agencije MP & Silva Riccardo Silva izjavio je u intervjuu za list China Daily da su kupnjom dionica njegove tvrtke, kineske kompanije Everbright’s te Baofeng’s, stvorile pretpostavke da u rekordno kratkom roku naprave ozbiljan napredak u kvaliteti televizijske ponude.

Feng Xin, CEO Baofeng s Group, istakao je pak, da unatoč toga što se ulaže golem novac, ta će se investicija brzo vratiti i isplatiti: sada je, ustvrdio je, pravo vrijeme za takve poslove budući je u Kini sve više ljudi koji odvajaju relativno velika financijska sredstva za zabavu.

Kineski predsjednik je veliki obožavatelj nogometa

Dakako, upozorava Daizong Wang, predsjednik Uprave Shankai Sports International, dio kineskih tajkuna želi zadovoljiti vlastiti ego, pa nastoji moć, slavu, popularnost koju imaju u Kini, proširiti i na svijet. Ali i, ne manje važno, podržati ambicije kineskog predsjednika Xi Jinpinga da Kina u što kraćem roku izraste u svjetsku nogometnu velesilu.

Uostalom, ne može biti slučajno da su tri najbogatija Kineza, baš sada, dio svojih novaca investirala u kineski i europski nogomet. Svi oni žele sudjelovati u ostvarenju zajedničkog velikog sna: da Kina postane svjetski nogometni prvak.

Tom cilju sve je podređeno: Xi Jinping, veliki obožavatelj nogometa, nakon relativnog neuspjeha kineskih sportaša na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru, najavio je da će njegova zemlja do 2025. uložiti u razvoj sporta nevjerojatnih 850 milijardi dolara. Tako će se ujedno realizirati integralni koncept nazvan “Mian ZI” koji predviđa da Kina mora steći međunarodnu reputaciju te ostaviti upečatljiv trag u svjetskom sportu, posebice nogometu.

Odgajanje mladih kineskih nogometaša

Zbog toga će se već do 2017. sagraditi 20.000 nogometnih škola u kojima bi trebalo izrasti oko 100.000 igrača, od kojih će se onda napraviti selekcija koja će biti sposobna postati svjetskim prvacima. Nedavno je blizu grada Qingyuana, u Guangdong provinciji, otvorena Evergrande International Football Scholl, najveća nogometna akademija na svijetu, koja ima 2.400 polaznika, 50 terena i ekipu španjolskih trenera koju im je poslao Real Madrid. Vlade u provincijama već su najavile da će izgraditi sportske centre u svim većim gradovima, kojih je u Kini nekoliko stotina.

Na 1,3 milijarde stanovnika, 100.000 novih igrača i nije neka velika brojka, smatra Rowan Simons, predsjednik China Club Football. Po njegovim statistikama jedan super igrač dolazi na 200.000 junora i kadeta. No, Chinese Football Association procijenila je 2014. da su samo između 7.000 i 50.000 djece uključeno u ozbiljne nogometne treninge.

I to je, kažu, pravi razlog, zašto su Kinezi uglavnom trećerazredni nogometaši. Primjerice, u Velikoj Britaniji ima četiri milijuna registriranih nogometaša, a Njemačka ih ima najviše na svijetu, čak 6,3 milijuna.

Vlasnici se ne upliću u vođenje klupske politike

Pomama za najboljim igračima iz inozemstva potječe iz želje da oni privuku gledatelje na stadione te uspostave novu navijačku kulturu. Također, od njih se očekuje da će podići kvalitetu klubova i natjecanja.

Jedan od razloga investiranja u strane nogometne klubove želja je da se stekne iskustvo u upravljanju nogometnim sustavima te izgradnji široke navijačke baze bez koje nema napretka nogometa. Ta se onda znanja moraju što prije prenijeti u domaće klubove.

Kineski vlasnici, tvrde, europski mediji, do sada nisu imali previše ambicija uplitati se u vođenje klupske politike: svjesni su da ne znaju engleski, da nemaju pojma o vrhunskom nogometu, ali kod nekih se primjećuje da svojim klubovima žele dodati kineske i azijske vrijednosti.

Loša iskustva novih vlasnika

Tako su Datuk Chan Tien Ghee i malezijski biznismen Vincent Tan, nakon što su postali vlasnici nogometnog kluba Cardiff iz Velsa, zamijenili tradicionalnu plavu boju dresova s crvenom te na grb umjesto ptice stavili zmaja. Što, očekivano, nije bilo dobro prihvaćeno kod navijača.

Ima još nekoliko loših iskustava, ali ipak ona pozitivna prevladavaju. Tako je, primjerice, Hui Wang, većinski vlasnik United Vansen International Sport kompanije iz Pekinga, nakon godinu dana zakašnjenja uplatio nogometnom klubu Den Haagu dio novca. No, kako do siječnja ove godine nije uplatio još 3,7 milijuna eura, klub je suočen s opasnošću da završi u bankrotu. Kineski vlasnik Birmingham City’s Carson Yeung uhapšen je 2011., pod optužbom da je prao novac.

Čudne inicijative novih vlasnika klubova

Ledman grupa, koja je službeni sponzor prve kineske lige i strateški partner Kineske nogometne federacije, izazvala je skandal nakon što je po dobivanju statusa generalnog sponzora druge portugalske lige, zatražila da deset kineskih igrača i tri pomoćna trenera dobiju mjesta u prvim postavama svojih momčadi.Ta je neobična inicijativa, dakako, glatko odbijena.

Kako se čuda nigdje, pa ni u sportu, ne događaju često, Kinezi će unatoč golemih ulaganja, ipak morati pričekati neko desetljeće da po kvaliteti sustignu najbolje igrače, momčadi i reprezentacije na svijetu.