Aleksandar Holiga: Finale je pokazalo da je Portugal bolji bez Ronalda nego s njim

Telegramov kolumnist analizira finale i igru europskih prvaka Portugalaca

ZADNJA IZMJENA: srp 11, 2016
Foto: AFP/AFP

Cristiano Ronaldo je stroj”, pisao je za Telegram Luis Mateus, izvjestitelj iz Francuske dnevnog lista Maisfutebol, uoči ogleda Portugala i Hrvatske. Objašnjavajući kako je momčad izrazito podređena njemu i kako je kritiziran zbog percepcije da ne igra tako dobro za reprezentaciju kao za svoj klub, zaključio je: „Mnogi ne razumiju da se i strojevi, poput njega, katkad pokvare.“

Jedna od stvari koja nije mogla proći nezapaženo na ovom Euru bila je promjena Ronaldova pristupa nakon grupne faze natjecanja. Prvi put u barem deset godina, on se prilagodio momčadi – a ne momčad njemu. Nije više baš svaka lopta morala ići na njega kad god je u poziciji da je primi, Portugal je počeo više pokušavati i drugim kanalima, a i sam Ronaldo je počeo odigravati i nešto obrane.

Naravno, bio je to dio šire strategije izbornika Fernanda Santosa, koji se nakon potpunog nereda u remiju 3-3 s Mađarskom odlučio na daleko veći oprez i pragmatičnost. Fokusirao se na čvrsti i dobro organizirani obrambeni blok, dok je prema naprijed stvari ostavio improvizaciji i individualnoj kvaliteti. Portugalska igra je postala neatraktivna i izrazito reaktivna, ali je momčad primila samo jedan gol u ukupno 450 minuta koje su uslijedile (čak tri od četiri utakmice na ispadanje otišle su u produžetke).

Nije Čačić zakočio Ronalda

Nije Ante Čačić nekakvim genijalnim potezom „zakočio“ Ronalda – daleko manji fokus na svoju megazvijezdu bila je svjesna odluka portugalskog izbornika i to je bilo jasno valjda svima koji razumiju nogomet. Svima, osim Čačiću – ako i on sam doista vjeruje u ono što je rekao.

A onda, u finalu, stroj se posve pokvario: Ronaldo se rano ozlijedio i morao je izaći. Njegov izostanak, međutim, nije Portugal učinio slabijim. Svakako ne u onome što igraju – Santos je time odjednom dobio praktično igrača više za defenzivu, što je otupilo francusku napadačku inicijativu. Na kraju, dodatno je modificirao pristup i formaciju uvođenjem Edera, te je igra njegovih postala tečnija i opasnija prema naprijed, što je donijelo šokantnu pobjedu.

Siromašni Euro

Time je i ovo izrazito siromašno Europsko prvenstvo dobilo svoju veliku priču. Podsjetilo je to možda na finale SP-a 1986., kad su se Nijemci potpuno fokusirali na pokrivanje Diega Maradone, ali je ostatak Argentine procvjetao u takvoj situaciji i izvojevao pobjedu. No, ovo je bilo nešto drugo: teško se uopće sjetiti neke momčadi na elitnoj razini koja je bila toliko ovisna o svom najboljem igraču, da bi onda njegovim potpunim izostankom došla do svoje najveće pobjede.

Pokazalo se, zapravo, da je Portugal bolji bez Ronalda nego s njim.

Počevši od toga da momčadi Patricka Ewinga, sveučilište Georgetown i New York Knicks, neobjašnjivo igraju bolje bez njega, kad je ozlijeđen ili u opasnosti od isključujuće osobne pogreške, američki sportski kolumnist Bill Simmons razvio je takozvanu „Ewing Theory“. Naveo je niz primjera u kojima glavna zvijezda uživa ogromnu količinu medijske i navijačke pozornosti, a njena momčad počne postizati bolje rezultate tek u njenom odsustvu.

Daleko od potencijala

Ronaldo je, naravno, osvojio ponešto u svojoj klupskoj karijeri – za razliku od Ewinga. I Portugal je pod njegovim vodstvom imao više nego pristojne rezultate, ali svejedno je dojam – pogotovo zadnjih godina – bio da reprezentacija igra daleko od svog punog potencijala. Koliko god je sjajna prednost imati jednog od najboljih igrača svih vremena u momčadi, toliko to može biti i slabost iste te momčadi ako se cijela podredi njemu.

Drugi znameniti kolumnist, Telegramov Mihovil Topić, često zna reći da je nogomet prije svega „igra uloga“. A kad su uloge svih 10 ostalih igrača da budu vodonoše Ronaldu, onda to neminovno potkopava homogenost i etiku kolektiva. Neizravna poruka igračima – a Portugalci su prilično dobri i silno talentirani igrači, većina kojih igra u top klubovima – je „niste dovoljno dobri, dodajte Ronaldu“. I sam Ronaldo znao im je katkad u trenucima razočaranja bez imalo uvijanja i izravno uputiti takvu poruku.

Santos je taj problem dijelom riješio time što je uspio utjecati na Ronalda da se, nakon grupne faze, žrtvuje tako što će se – barem donekle – podrediti kolektivu. No, i dalje je njegovo prisustvo na terenu bio svojevrsni uteg za suigrače: kad biste gledali njihovu utakmicu dojam je uvijek bio da je svaki igrač Portugala u svakom trenutku svjestan gdje se Ronaldo nalazi i da prema tome treba odlučiti kako će se kretati i kome će dodati loptu.

Lopta, prostor, suparnici i suigrači

Objašnjavajući svoju taktičku teoriju, Arrigo Sacchi govorio je da njegovi igrači na terenu imaju četiri referentne točke: loptu, prostor, suparnika i suigrače. „Svaki pokret mora se događati uzevši u obzir te referentne točke“, rekao je. „Svaki igrač mora odlučiti koja od njih je u tom trenutku najvažnija“.

Portugalcima je najvažnija referentna točka bio – Cristiano Ronaldo. I to se vidjelo. Iako im je njegova ogromna kvaliteta uvijek mogla ni iz čega donijeti pobjedu, isto tako im je i otežavala izgradnju igre prema naprijed. No, Ronaldo je bio referentna točka i za suparnike – a izostanak prave reakcije francuskog izbornika Didiera Deschampsa na situaciju nastalu njegovim izlaskom zapravo je odlučila finale.

Portugal, obrambeno stabilniji nego dotad, uspio je zadržati francuske prijetnje daleko od svojih vrata; kako je utakmica odmicala, ‘vodonoše’ su stjecale samopouzdanje te zaigrale onako kako i inače znaju prema naprijed. Tako je teorija koju je uveo Simmons dobila još jednu potvrdu.

Aleksandar Holiga
Urednik Telesporta
326 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program