Komentar Aleksandra Holige: Realnost, nada u čudo i ironija iza Bayernova poraza u Madridu
Bayernu treba najbolju predstavu sezone da bi preokrenuo stvar
Po svemu sudeći, ovo je gotovo.
Nogometni matematičari izračunat će da su poslije 1-0 na Calderonu Bayernove šanse za prolaz u finale tek nešto niže od 50 posto, ali dojam je da će Atletico teško – vrlo, vrlo teško – ispustiti prednost. U sustavu koji dodatno valorizira gol u gostima, domaći rezultat 1-0 gotovo da je sveti gral za svaku momčad koja je, realno, nešto slabija od suparnika – on joj omogućava da se u uzvratu postavi defenzivno i bez mnogo rizika, prepuštajući inicijativu domaćinu i fokusirajući svu svoju moć na brzu napadačku transformaciju, odnosno kontre.
Kad je ta momčad Simeoneova – momčad čelične taktičke discipline, ubijanja suparnika uskraćivanjem vremena na lopti i prostora za penetraciju, također velemajstorska u sitnim krađama sekundi i minuta – onda se prednost čini ogromnom.
Povjerenje u defenzivnu moć
Za malo perspektive, Atletico nijednom u ovoj sezoni nije izgubio rezultatom kakav Bayernu treba da bi ga izbacio. Dvaput je poražen 1-0 u gostima, protiv Villarreala i Malage, oba puta još u prvoj polovici sezone. U samo 19 od ukupne 52 utakmice (Liga, kup i Liga prvaka) je uopće primio gol, a tek šest puta od toga više od jednoga; jedan jedini put je primio tri gola (u siječanjskom kup porazu 3-2 od Celte) i nijednom nije poražen s više od jednog gola razlike.
Uoči uzvrata na Allianz Areni, Simeone ima Guardiolu točno ondje gdje ga je i želio imati. Atletico je najbolja momčad u Europi u igri bez lopte, a Bayern ona koja najviše od svih loptu treba; posjed je i u Madridu bio drastično na strani gostiju (od 69 do 74 posto, po raznim izvorima), a u Münchenu će gotovo sigurno biti još za koji postotak viši. Simeone će rado prepustiti igru Pepu, s punim povjerenjem u defenzivnu moć svojih pulena i znajući da samo jedna kontra može gurnuti Bayern u jako tešku situaciju.
Ako u uzvratu Atletico bude iole riskirao, bit će to vrlo vjerojatno tek izlaskom iz dubokog bloka i žestokim visokim presingom u prvih dvadesetak minuta, kako bi spriječio rani Bayernov gol i demoralizirao domaće; uspije li očuvati “nulu”, zadovoljno će se povući i braniti je do kraja svim mogućim sredstvima. Pritom će krucijalno biti koliko će Guardiola biti spreman riskirati – a za njega znamo da je na rizike uvijek spreman, čak i onda kad se laiku ne čine posebno racionalnima.
Suludi napadački juriš
No, u takvoj konstelaciji snaga trebat će mu čudo. Ono što najviše frustrira Atleticove suparnike je defenzivna konzistentnost te momčadi i nije za očekivati da će ona opasti u najvažnijem, najnabrijanijem trenutku; uzevši to u obzir, Bayern će morati proizvesti svoju najbolju predstavu ove sezone da bi preokrenuo zaostatak.
I to ne samo u ofenzivnom smislu: obrana u najširem smislu riječi, a pogotovo ono što kolokvijalno zovemo “kontra-kontra” (prevencija protunapada) bit će apsolutno ključna. Ako Bayern primi gol, nije uopće teško zamisliti scenarij po kojemu bi Pepov suludi napadački juriš bio kažnjen otrovnim ugrizima suparnika – takvo što se već događalo i ranije. Nije uopće nezamislivo da Atletico pobijedi i u Münchenu, s nekih 25 posto posjeda lopte.
Posebno će zanimljivo biti vidjeti koji će pristup Guardiola odabrati za uzvrat. Ovaj put, u mnoštvu statističkih podataka očekivani su bili oni o posjedu lopte, o broju dodavanja (746 Bayernovih prema 267 Atleticovih) i njihovoj uspješnosti (87 prema 62 posto), pa čak možda i to da je 60 posto Bayernovih udaraca na gol (20 prem aAtleticovih 11) došlo izvan kaznenog prostora.
Ironija zvana Saul Niguez
Ono što upada u oči je to da su gosti uputili čak 27 centaršuteva (a domaći svega 11) – u Pepovoj Barci takvo bi što bilo upravo nemoguće, ali u Bayernu, posebno ove sezone, nije prvi put da na taj način pokušava slomiti defenzivni otpor. Možda će u uzvratu pokušati s više kreacije u sredini i angažmanom igrača koji igraju između linija, poput Müllera i Götzea. Možda će i u obranu staviti barem jednog stopera, možda pokuša i s trojicom u obrani kao tradicionalnim lijekom za Cholovih 4-4-2.
Jedna je stvar svakako bila ironična u ovoj utakmici. Uz svo Guardiolino inzistiranje na polivalentnosti i opakim pozicijskim rotacijama, a Simeoneovo držanje osnova barem u tom smislu, junak susreta bio je Saul Niguez – koji je u svojoj mladoj karijeri (tek mu je 21) igrao kao stoper, defenzivni i središnji vezni te kao desno i lijevo krilo.
Igrač koji utjelovljuje Pepov, a ne Cholov ideal nogometaša.