Taktička analiza Mihovila Topića kroz prizmu jednog igrača: Paul Pogba, čovjek od 105 milijuna eura koji to nije

Forma daleko od konačne

Zato, rano je još napisati dubinsku taktičku analizu. Analiza kroz odnos Guardiola-Mourinho je nešto jako prožvakano i još nedorečenije od taktičke analize konkretnog dvoboja. Stoga, utakmicu ćemo analizirati kroz prizmu jednog igrača. Ne jednog, nego najskupljeg igrača, od kojeg se samim time očekuju velike stvari.

Riječ je, naravno, o Paulu Pogbi. I da bi se napravila analiza, potrebno je imati ispravnu perspektivu, staviti stvari u najobjektivniji mogući kontekst i kroz cjelovitu sliku donositi zaključke. Pogba je doveden da bude centralna figura Mourinhova Uniteda. Igrač sredine terena, igrač vrhunske tehnike, besprijekorne fizičke spreme i odštete od, po podacima transfermarkta, 105 milijuna eura. Postoje dvije razine na kojima moramo analizirati Pogbu, financijska i igračka.

Financijski aspekt priče

Financijski, rekordna odšteta sugerira kako je riječ o jednom od najboljih igrača svijeta, od kojeg se očekuje da konstantno radi razliku. Međutim Pogba, iako je vrhunski igrač, sigurno nije među top 5 igrača. Nije daleko od te granice, ali na terenu neće napraviti razliku kao Messi, Ronaldo, Bale, Neymar ili Suarez. Samim time konstantno će biti izložen kritikama jer se ne nameće na utakmicama. Bit će konstantna meta internetskim trollerima s kvazi šaljivim slikama o tome kako je s terena nestalo 100 milijuna eura.

Ipak, ta priča o transfer odšteti ima dublja objašnjenja. Znate kako u američkim filmovima, recimo Prljavi Harry, limenku cole kupi za 25 centi. Danas je ta limenka nekoliko puta skuplja. Kao u realnom svijetu poskupljuje kruh ili cigarete, tako u svijetu nogometa postoji pojam inflacije. Nekoć je prosječnom srednjoškolcu za ulazak u svijet poroka trebalo 18 kuna – 5 za kavu 13 za duhan, dok je današnjim nesretnicima i 30 premalo. Slično je i s nogometnim klubovima koji su ne tako davno kupovali pojačanja za 15-ak milijuna eura, a danas je nemoguće naći iole pristojnog igrača za cifru manju od 40 milijuna.

Inflacija na tržištu

Koliko je onda zapravo skup Pogba? Teško možemo precizno izračunati takav podatak, ali možemo staviti stvari u bolju perspektivu.
Recimo Zidane je koštao 75 milijuna eura. Real Madrid je te 2001. godine imao 138.8 milijuna eura prihoda i bio je pri vrhu rang liste bogatih klubova. Jednostavnom matematikom dolazimo do podatka da je najbogatiji klub koštao čak 54,03% ukupnih prihoda. Tada, na početku nultih, Lazio je kupio Crespa za 56,5 milijuna i 45,06% ukupnih prihoda, Juventus Buffona za 53 milijuna i 30,55%, a Real je uz Zidanea trošio i na Ronalda i Figa.

Za razliku od tih rekordnih nultih godina kada su se keširali iznosi od oko 50 milijuna eura, top klubovi su zarađivali maksimalno 150 milijuna eura po godini. Za usporedbu Manchester United je protekle sezone, bez prihoda od transfera, zaradio 519,5 milijuna eura. Znači, opet bez prihoda od transfera, njihov budžet je više od 3 puta veći nego što su imali najbogatiji klubovi na prelazu tisućljeća. U tom kontekstu, 105 milijuna plaćenih za Pogbu je svega 20.21% ukupnih prihoda.

Igrački aspekt priče

Računica je jednostavna, Pogba je skup, jako skup. Međutim, u kontekstu dostupnog novca, Pogba nije baš toliko skup. Recimo, ne ulazi u razred Zidanea, Figa, Ronalda, Crespa, Vierija, Mendiete, Buffona ili Rui Coste. Čak u kontekstu manchesterskih klubova Tevezov transfer u City je rekorder s 53 milijuna ili 52,37%, zatim slijedi Robinho s 43 milijuna ili 41,35% i Sergio Agüero koji je s 45 milijuna pojeo 26% ukupnih prihoda. Transfer Paula Pogbe u postocima je usporediv s onim Juana Sebastiána Veróna, a i igračke paralele se nameću same od sebe.

Tu dolazimo do druge razine analize, one igračke. Kao što smo rekli Pogba nije ni Neymar ni Ronaldo, iako toliko košta. U svojoj madridskoj eri Mourinho je doveo Modrića. Igrač koji se dokazuje kao najbolji na svojoj poziciji u početku karijere u Realu je bio zamjena. Igrač potpuno van sistema, bez adekvatne uloge. Korišten kao desetka ili na krilnoj poziciji, dovođen je u pitanje zbog manjka asistencija i golova. Jednostavno statistički nije mogao opravdati cijenu od preko 40 milijuna eura. Sve dok napokon nije dobio ključeve momčadi u ruke i pokazao da može dominirati utakmicom na svoj način. I dalje rijetko zabija, nema fascinantan zbir asistencija, ali baš nitko ne dovodi u pitanje njegovu vrijednost, postao je dio sistema, a sistem počiva na njemu i na njegovoj ulozi koja mu savršeno odgovara.

Pogba, kao i Modrić, daje relativno malo golova

Nameće se pitanje koja je uloga u kojoj će Pogba igrati najbolje, a time će i United imati najviše koristi. Pogba, kao i Modrić, daje relativno malo golova. Igrajući u Juventusu u Serie A postigao je 8 golova. Zanimljivo je da je do tog broja došao uputivši čak 123 šuta (treći u ligi), od koji je samo 38 završilo u okviru gola. Da nije riječ o defenzivnom veznjaku svjedoči činjenica da su prošle godine ispred njega u Serie A bila 33 igrača u kategoriji presječenih lopti, a 21 u kategoriji uspješnih startova.

Nije riječ o igraču koji je stvoren za ulogu moderne desetke, pozicije koje okupiraju redom manji, agilniji i brži igrači poput Silve ili Ozila. Nije riječ ni o rođenom playmakeru koji može kontrolirati ritam svoje momčadi poput Modrića ili Inieste. Da ne duljimo, Pogba je box-to-box igrač, osmica, igrač koji ordinira između oba kaznena prostora, ima izrazito velik radijus kretanja, a dominira silinom i agresivnošću, kombiniranom s iznimnom tehnikom. Dakle, očekivati od njega da rješava utakmice je zapravo kontraproduktivno.

Kompleks heroja

Primjer je situacija u kojoj United kreće u jako obećavajući kontranapad.

Pogba se pridružuje iz drugog plana, međutim valjda podsvjesnom željom da što prije ostavi dojam i trag, odlučuje se završiti akciju i to u ovakvoj situaciji:

Zbilja je nepotrebno na nepostavljenu obranu silovati šut s 25 metara, kada je takav šut statistički zanemarivo izgledan. Jako loše rješenje koje se uklapa u problematičnih 30% šuteva kojima pogađa okvir. Odlika je to onoga što je najlakše opisati kao kompleks heroja, Pogba prečesto pokušava jednim potezom rješavati utakmicu. Ne samo jednim potezom, nego gotovo baš svakim potezom. Često mu nedostaje elementarne strpljivosti, čitanja situacije oko sebe i biranja najboljeg rješenja koje je dostupno. Njegov stil je, istina, atraktivan, ali istovremeno je i iznimno kontraproduktivan.

Mourinhove promjene

A obećana analiza utakmice, ona staje u promjene koje je Mourinho napravio na poluvremenu. Na stranu užasna igra Mkhitaryana i Lingarda, iznimno bitne su izmjene u kojima su ušli Herrera i Rashford. Prelaskom iz 4-2-3-1 u 4-3-3 United je vratio brojčanu ravnotežu u sredini a Pogba je konačno došao u ulogu koja mu puno više pristaje. Herrera mu je čuvao leđa, tako da je mogao biti puno agresivniji u izlasku na protivnike, nije više morao striktno pokrivati Silvu ili de Bruynea.

Prema naprijed je United dobio dva igrača na krilima sposobna probijati strane, a Pogba i Fellaini su iznimno opasni u dolascima iz drugog plana na skok. Time je City morao napraviti prilagodbu i nisu više imali onu gustoću u sredini, tako da je Pogba napokon dobio, uz sigurnost Herrerinog čuvanja leđa, i mjesto da driblingom probija linije.

Sistem kojim će izvući maksimum iz Pogbe

Nije to izgledalo kao poluvrijeme vrijedno 105 milijuna, međutim jasan je pokazatelj kako Pogba mnogo bolje funkcionira igrajući u formaciji 4-3-3, u situacijama u kojima ima nekoga da mu čuva leđa, a na krilu ima igrača koji stvara višak i širi obranu.

Jednostavno, kad već se dovodi igrač od 105 milijuna eura potrebno mu je prilagoditi način igre. U protivnom ne ponovi se priča Luke Modrića iz Reala nego Verona iz Uniteda. Mourinho će se morati ubrzo odlučiti hoće li češće igrati s 4-3-3, što bi značilo manje Rooneya, te kako riješiti problem Pogbinog partnera u sredini za kojeg je nužno da barata loptom bolje i brže nego to radi Fellaini. Nogometna momčad ovisi o sistemu, a pred Mourinhom je još dosta rada prije nego izgradi sistem koji će izvući maksimum iz Pogbe. Sistem u kojem će Pogba biti glavna poluga, sistem koji će ga potvrditi kao igrača vrijednog 105 milijuna eura.