Nekad je nužno odabrati stranu

Telegramova analiza finala Europske lige: Kako se Sevilla vratila iz smrti i demolirala Kloppov Liverpool

Utakmica nam je pokazala kako je teško igrati kad momčad nije unutra

Nakon što smo uglavnom doznali prvake u domaćim prvenstvima, klupska sezona završava finalima UEFA-inih natjecanja. U finalu Europske lige u Baselu, u susretu Liverpoola i Seville mogli smo vidjeti zanimljivu utakmicu, upitne kvalitete i neupitno lošeg suđenja. Ipak dosta poučnije, ono što smo mogli vidjeti je važnost psihologije i mentalne stabilnosti za konačni ishod.

Kroz dva poluvremena, koja su bila po dominaciji dijametralno suprotna, ponovno se pokazalo kako nogometne utakmice ne odlučuje baš uvijek taktika, nego u određenom postotku slučajeva sve padne na momentum koji nezadrživo nosi u jednom smjeru.

Agresivno na loptu s jako visokom zadnjom linijom

Vratimo se na početak. I jedna i druga momčad odlučile su se za sličan sustav i plan igre. Formacijski obje momčadi u 4-2-3-1, svoju igru zasnivaju na tranziciji i duel igri, a napadačke nade zasnivaju na brzoj transformaciji po oduzetoj lopti. Defenzivno, igraju agresivno na loptu s jako visokom zadnjom linijom, aktivno pokušavajući preuzeti posjed i prijeći u fazu tranzicije.

Dakle, sučelile su se dvije općenito vrlo reaktivne momčadi – koje najbolje funkcioniraju kad je lopta kod protivnika i kad oni reagiraju na protivničku akciju. Na taj način, imajući toliko slične parametre igre i mehanizme za ostvarivanje prednosti, koncepcijski se nije otvarao očiti prostor za stvaranje viška i ostvarivanje opipljive prednosti. Dakle, obojica trenera su mogli biti zadovoljni jer su momčadi ispunile zahtjeve iz svlačionice, ali istodobno nezadovoljni jer im to nije donijelo očekivanu prednost.

Rekli smo kako je utakmica bila zanimljiva, dakle sadržajna i dinamična, ali nedostajalo je prave kvalitete. Pod kvalitetom izvedbe možemo podrazumijevati postotak ispunjenosti plana igre ili ispunjavanje taktičkih finesa, međutim zapravo najbolji indikator kvalitetne predstave nogometne momčadi je kontrola. U sadržajnosti dinamike blagog kaosa, ipak ni jedna ni druga momčad nije potpuno kontrolirala zbivanja na terenu, ni u fazi napada ni u fazi obrane.

Važna taktička promjena u 20 minuti

Najvažnija, možda čak i jedina taktička promjena se dogodila oko 20. minute. Na početku utakmice Sevilla se odlučuje, potpuno atipično za španjolsku momčad, koristiti duge lopte kao primarni plan igre u posjedu. Naizgled besciljno nabijanje balona prema napadačima imalo je dvojaku svrhu. Za početak očito – bio je to način kako što brže ugroziti gol Liverpoola.

duga na gameira

U ovakvoj mobilnoj ulozi radnog špica Kevin Gameiro je idealan. Iako mu nedostaju tehničke karakteristike, radijusom kretanja spada u sam vrh napadača, stoga je imao velike zasluge za razvlačenje zadnje linije Liverpoola. Druga vrijedna opaska koja se može iščitati na slici je konstantno međusobno markiranje Emrea Cana i Evera Banege. U dvoboju primarnih playmakera pobjedu je odnio Banega, iako njegova uloga nije bila odlučujuća.

Manjak kontrole i totalna gužva na terenu

Druga uloga dugih lopti je bila u defenzivne svrhe. Lansiranjem lopti prema naprijed i preskakanjem igre, Sevilla je uspješno izbjegavala da je Liverpool kazni po oduzimanju lopte, na čemu je naglasak sistema Jürgena Kloppa. Tako su premostili presing i rizik duel igre, u kojoj su se držali solidno, ali ipak pruža previše opasnosti.

Sav manjak kontrole i gužva na terenu vidljivi su na sljedećoj slici:gužva

Na komadu terena 25×25 metara naguralo se čak 17 igrača, 9 Liverpoolovih i 8 Sevillinih. Nema nikakve jasne formacije, ne postoji geometrija ni veze među igračima, a obje momčadi nemaju igrače koji mogu dati širinu. S takvim načinom igre zbilja nije moguće uspostaviti nikakav oblik kontrole nad loptom ili protivnikom, a onda posljedično ni igrom.

Ipak, Liverpool je zagospodario utakmicom i to iz jednog naizgled benignog razloga. Sevilla je napravila prilagodbu, ono što je inače pohvalno umalo ih je stajalo poraza. Naime, odustali su od nabijanja lopti i preskakanja igre i pokušali iznositi loptu spuštajući veznjake malo dublje.

Potpuni knockdown Seville u prvom dijelu

Na taj način su se izložili presingu, prednja linija je ostala predaleko naprijed i ekipa se našla razdvojena na 6 obrambenih i 4 napadača, bez ikakve smislene povezanosti među linijama. Zapravo, ironično je što su pokušajem igre ubili svaku igru koju su dotad imali. Liverpool je iskoristio ponuđeno, posebno prostor za bekove. I mada je Alberto Moreno Perez odigrao očajno, na desnoj strani se istaknuo Nathaniel Clyne, preko kojeg je dolazila većina opasnih akcija Redsa.

Na odmor se otišlo s prednošću Liverpoola, a razlika je mogla biti i dosta veća od one minimalne. Ipak, Liverpool je izgledao dosta bolje, a Sevilla je bila u potpunom knockdownu i samo su je sreća i sudački propusti spasili od blamaže. Onda se početkom poluvremena i brzim golom sve mijenja. Zapravo, taktički nije bilo velikih razlika između kraja prvog i drugog poluvremena, van toga što je Sevilla izašla koji metar više, ali stanje na terenu je bilo neobjašnjivo drukčije.

‘Izgubili smo stil i postali smo konfuzni’

Rani gol je okrenuo u potpunosti momentum utakmice. Tu se vraćamo na početak teksta, na sami uvod i one utakmice koje ne odluči taktika nego psihologija i mentalna stabilnost. To je prepoznao i sam Jürgen Klopp u svojoj izjavi po završetku utakmice. “Prvi gol nije problem, problem je ono što se dogodilo nakon toga. Izgubili smo kompas, potpuno izgubili vjeru u naš način igre, izgubili smo stil i postali konfuzni, izgubljeni u obrani.”

Upravo je to bilo glavno obilježje Liverpoola, konfuzija i manjak identiteta koji im je donio prolazak protiv Borussije kad su bili mnogo više nadigrani nego u Baselu. Međutim, tada nisu potonuli nego su nastavili s borbom i prošli dalje. Klopp odgovornost preuzima na sebe dodavši: “Izgubili smo vjeru. A za to sam i ja odgovoran. Ne mogu biti zadovoljan, ali moramo iz ovoga izvući pouke”. Kako se dogodi da momčad izgubi vjeru u sebe s cijelim poluvremenom do kraja i pozitivnim rezultatom, posebno u situaciji dominacije potkraj prvog poluvremena.

Demoralizirana i demolirana ekipa

Takve stvari su itekako vidljive, ali su nemjerljive i ne daju se nacrtati. Protiv Borussije Liverpool je gubio 3:1 u 60. minuti, bio inferioran u svakom segmentu igre, ali se nije predavao iako su im trebala 3 gola. Ovdje je iz nekog razloga, nakon demoliranja Seville potkraj poluvremena jedan gol, koji je u suštini neshvatljiva pogreška Morena, u komfornoj situaciji potpuno demoralizirao i demolirao ekipu koja je toliko puta dosad pokazala karakter.

Obje momčadi su u ovoj utakmici tražile svoju kartu za Ligu prvaka sljedeće godine. Jasno je kako će se, posebno u engleskim medijima, tražiti krivci. Moreno je najočitiji izbor, jer odigrao je utakmicu ispod svake kritike, u oba smjera. Ništa bolji nisu bili Roberto Firmino, Philippe Coutinho i Adam Lallana. Nama je najzanimljivije ocijeniti Dejana Lovrena, a u njegovu slučaju se najbolje vidi koliko je nogomet timski sport.

Prvo poluvrijeme, dok su stvari ekipno štimale, Lovren je izgledao fantastično u velikoj većini situacija. Drugo poluvrijeme, kad je ostao bez podrške linija ispred sebe, izgledao je amaterski. Da, za dio odluka je sam kriv, ali kad si ostavljen na onoliko prostora s toliko protivničkih igrača osuđen si konstantno donositi odluke, a s povećim brojem donesenih odluka, logično, raste broj mogućnosti da se pogriješi.

Sturridge pogađa izvan svih očekivanja

A to da se nekad ne može ni pogoditi možemo vidjeti na primjeru prvog gola i reakciji Mariana Ferreire Filhe.odluke

Firmino je napravio višak u sredini, Coutinho proslijedio do Daniela Sturridgea, a Mariano ima nezahvalan zadatak – mora odjednom braniti i igrača s loptom i prostor. Naravno, kupuje na vremenu i povlači se korak ili dva unatrag što Strurridge koristi i u Henryjevu stilu pogađa malu mrežicu. Međutim, što god Mariano napravio bit će kriva odluka, stavljen je u situaciju u kojoj ne može biti donesena dobra odluka.

Vjerojatno je donio i najispravniju odluku, pokušao je kupiti dovoljno vremena stoperu da se vrati u priču, zatvorio prvi kut i ostaje čekati rasplet. Na njegovu žalost, Sturridge pogađa izvan svih očekivanja, ali da je krenuo agresivno prema njemu Sturridge bi izbacio natrčalog Morena. Da je zatvarao prostor u koji utrčava bek, za gol ne bi trebao niti specijalan udarac, igrač u crvenom bi se ušetao u gol.

Mit o bekovima kao maratoncima

Na kraju ostaje šteta za gorkim okusom koje je prouzročilo loše suđenje. Utakmica nam je pokazala kako je teško igrati kad momčad nije unutra, kako psihološki aspekt može biti presudan izvan ikakvih dodirnih točaka s taktičkim izmjenama plana. Još jednom nam je potvrđeno kako je samo mit bekove gledati kao maratonce koje gutaju kilometre uz liniju.

S razlogom je toliko malo bekova na vrhunskoj razini, danas se od njih u igri očekuje dosta veći doprinos nego prije samo 5 godina. Ono što smo znali i prije finala, to je da je Sevilla preplaćena na trofej Europske lige. Bask na klupi Andalužana, Unai Emery, je dvije godine zaredom obranio europski trofej, osvojivši tri godine u nizu istu kantu. To dosad nije uspjelo baš nikome, zato je Emery zaslužio nevjerojatno veliku čestitku.