Nekad je nužno odabrati stranu

Na današnji dan prije 123 godine rodio se veliki Luka Kaliterna, čovjek od kojeg sam učio o nogometu

Telegramov Mihovil Topić o golmanu i treneru Luki Kaliterni

U znanosti, posebno onim prirodnim, postoje dokazane zakonitosti. Jasne i čvrste teze, koje su obično otporne i na najmoćniju silu – zub vremena. William Ockhamski, engleski franjevac, sročio je nešto što danas zovemo Ockhamova britva. Franjevac je rekao da između dvije teorije koje predviđaju ili objašnjavaju isto, potrebno je odabrati jednostavniju.

S vremenom, taj teorem, praktički metodološki naputak, odredio je znanost kao takvu sve do današnjeg dana. Struju, internet, aparat s kojeg čitate ovo, kao i kauč u koji se zavalite s omiljenim napitkom imate zahvaljujući znanosti, napretku u tehnologiji i spoznaji, ali djelomično i jednom inteligentnom franjevcu iz srednjovjekovne Engleske.

U Splitu je stasavao nogometni filozof

Jednako tako, nogomet ima svoje zakonitosti. Stroge i precizne kao prava znanost. Johannes Cruijff je bit nogometa sažeo potpuno u stilu Williama Ockhamskog: “Igrati nogomet je jednostavno, ali igrati jednostavan nogomet jedna je od najtežih stvari na svijetu.” Onako kao što je William Ockhamski odredio razvoj znanosti, tako je Cruijff odredio nogomet.

Danas Pepovu tiki-taku, Kloppov presing ili Mourinhovu kontru imamo zahvaljujući napretku u tehnologiji i spoznaji, ali djelomično i jednom inteligentnom nogometašu iz Nizozemske s kraja 20. stoljeća. Međutim, negdje na početku 20. stoljeća, u Splitu, stasavao je nogometni filozof dostojan Crujiffa osobno. Štoviše, možda i veći filozof, s obzirom na vrijeme u kojem je živio i okruženje u kojem je nogomet bio u povojima.

Luka Kaliterna rođen je na današnji dan prije 123 godine
Luka Kaliterna rođen je na današnji dan prije 123 godine hajduk.hr

Riječ “filozof” poprimila negativne konotacije

Vremenom, iz meni nepoznatog razloga riječ “filozof” kod nas je primila iznimno negativne konotacije. Postala je, zapravo, uvreda. Što dovoljno govori o nama kao narodu i našem stupnju želje za napretkom. Jer, prije nego je poprimila tako pejorativno značenje, riječ “filozof” označavala je, za stare Grke, “prijatelja mudrosti”. Filozof je bio onaj tko iskazuje osobitu žudnju za znanjem i istinom. Filozof je, dakle bio mislioc. I sve to bio je naš današnji glavni lik. Nogometni filozof. Prijatelj mudrosti koji je postavio temeljne aksiome nogometne igre. Pravila koja nije nagrizao niti zub vremena, najmoćnija sila na svijetu.

Luka Kaliterna rođen je na današnji dan prije 123 godine, 13.10.1893. u Splitu. Do svoje 17. godine možda nije ni čuo za nogomet, a sigurno ga nije gledao. Onda, kao pravi mlađi brat, pada pod utjecaj starijeg Fabijana, jednog od osnivača Hajduka. Od samog početka zaljubljuje se u nogomet i postaje vratar. Valjda je iz te perspektive najbolje mogao promatrati igru. Za Hajduk je nastupio 160 puta, što je više nego respektabilna brojka imajući na umu kako je nastupao od 1913. do 1922. kada nije bilo prvenstava i natjecanja s fondom utakmica kakve danas smatramo normalnim, a u priču je bio upleten i Prvi svjetski rat.

Više koristio glavu nego mišiće

Među vratnicama je više koristio glavu nego mišiće. Rijetko se bacao, a puno više je čitao igru. Iz ove perspektive, na taj način je već tada pokazivao sklonost shvaćanju igre. Jer atleticizam za parade je itekako imao. Dokazao je to time što je s karijerom u Hajduku tri puta bio prvak Jugoslavije u veslanju sa splitskim Gusarom.

Nakon što je objesio rukavice i vesla na za to predviđene hipotetske klinove, postao je trenerom Hajduka. Prije njega, Hajduka su vodili treneri iz Češke, odakle je nogomet i došao u Split. Međutim, od 1923. do 1937. (uz godinu dana pauze 1930.) Luka Kaliterna pokazao je kako učenici mogu itekako nadmašiti učitelje.

Torcidin mural Luki Kaliterni
Torcidin mural Luki Kaliterni PIXSELL

Prvak Jugoslavije čak šest puta

Prvakom Jugoslavije bio je čak 6 puta. Tri spomenuta naslova s Gusarom u veslanju i ona tri mnogo važnija. 1927. i 1929. bio je prvak Prve Jugoslavije, dok je Hajduk preuzeo ponovo 1948. i vodio ga u mitskoj sezoni 1950. kada je Hajduk osvojio prvenstvo Druge Jugoslavije i to bez poraza. Međutim, to su samo rezultati. Dojmljivi rezultati, svakako i rezultati na koje bi baš svatko bio ponosan.

Treneri svoju plaću zarađuju pobjedama, a slavu trofejima. Ipak, ono što razlikuje vrhunske trenere od velikana nisu metalne kante, nego pomalo metafizička ostavština. A tu Luka Kaliterna ima mjesto na trenerskom Olimpu. Ne samo splitskom, hajdukovom ili hrvatskom Olimpu. Na samom vrhu Olimpa svjetskih trenera. Nogometnih filozofa. Jer bio je prijatelj mudrosti koji je postavio temeljne aksiome nogometne igre. Pravila koja nije nagrizao niti zub vremena, najmoćnija sila na svijetu.

‘Gol ne daje igrač, nego igra’

U svojim vratarskim počecima primio je 10 komada od praške Slavije. Zapravo, ni kriv ni dužan apsolutno ni za jedan od deset golova u svojoj mreži. Ipak, ostao je u svlačionici i sjedio satima u potpunoj tišini. Kad je izašao rekao je samo da je shvatio bit nogometa. “Ne igra onaj koji ima loptu, nego onaj koji je nema.”

Osobno, sve što danas znam o nogometu naučio sam kroz Kaliternu i Crujiffa. Nisam imao neke dominantne učitelje niti me je netko pokušao zainteresirati za nogomet na razini dubljoj od one dječačke zaigranosti. Ali valjda je neka klica postojala. I dok sam ja u svojoj samoukosti imao dva iznimna vodiča i kasnije hrpu ljudi s kojima sam učio kroz diskusiju, Luka Kaliterna je imao 10 komada u mreži. I iz toga je izvukao pouku kakva se sublimira u onu još legendarniju: “Gol ne daje igrač, nego igra.”

Poanta trenera je osmisliti sistem

Svatko tko želi ući u bit nogometa, ne treba tražiti dalje. Tek kad utakmice krenete gledati dalje od lopte vidjet ćete ono što je vidio Luka Kaliterna. Vidjet ćete momčad, 11 ljudi koji funkcioniraju zajedno, u sponi koja ih povezuje u novi organizam. I zaista, nogometna momčad nikad nije zbroj individualnih kvaliteta 11 igrača. Momčad je slagalica, puzzle u kojoj je svaki igrač poseban dio. I onda momčad može biti više ili manje od tog zbroja. A to ovisi o treneru.

Međutim, samo 9% momčadi može imati loptu. Samo 4,5% svih igrača može kontrolirati loptu. Uspjeh igre i sami rezultat definira onih ostalih 10. I 11 u protivničkoj momčadi. Na njima je da rade, da misle, da se kreću i dovode u poziciju da oni budu idući koji neće igrati. Jer ne igra onaj s loptom. Poanta trenera je osmisliti sistem u kojem će onaj bez lopte biti još efikasniji i bolje pozicioniran. Jer je upravo on onaj koji igra. I tu staje nogomet. U taj koncept koji je Luka Kaliterna otkrio još 1914. A Luka Kaliterna je bio Barba.

Luka Kaliterna je Barba Luka hrvatskom nogometu

U Dalmaciji barba je stariji čovjek, netko koga poštujete. Zapravo, barem za mene, nekoga zvati barbom je znak ultimativnog poštovanja. Iznad toga ne ide. I s razlogom je Luka Kaliterna Barba Luka hrvatskom nogometu. Stariji mudri čovjek, od kojeg je čast učiti, jer zrači povjerenjem i znanjem. A kad smo svladali prvu lekciju nogometa, kad smo otkrili bit, dalje nam ostaje nadograđivati znanje. Svoj rad zaokružio je u knizi Moja nogometna škola koju je izdao 1980.

Knjiga Hajduk u sto i jednoj priči Marija Garbera izvrsno je štivo za sve koji vole nogomet. Ne morate bit navijač Hajduka, ostavite te strasti na stranu i barem pročitajte poglavlja o Luki Kaliterni. Zbilja, riječ je o riznici mudrosti. Kao rečenica “Momčad je ka lumbrela, kad je balun naš, otvara se, a kad je u njih, skuplja se” koja objašnjava i sve koncepte igre Guardiole i Enriquea s jedne strane ili Kloppa i Simeonea s druge. Kišobran, ilitiga lumbrela, je izvrsna analogija za dinamiku nogometa.

Promocija knjige 'Legendarni barba Luka Kaliterna' autora Stjepana Jukića.
Promocija knjige ‘Legendarni barba Luka Kaliterna’ autora Stjepana Jukića. PIXSELL

U nogometu nema mjesta egoistima

Kišobran vrijedi samo kad je otvoren, jednako kao što i nogometna momčad vrijedi jedino kad ima loptu. Ili barem tada dobiva svoj puni smisao. Osim filozofske komponente kojom se unaprijed određuje prema bunkerima i napucavanju lopte, Barba Luka daje i praktičnu notu. U obrani je potrebno biti blizu, kompaktan i skupljen, dok u napadu se igra otvoreno, široko. Dakle temeljni cilj nogometa je u napadu povećati aktivnu površinu terena za igru, a u obrani tu istu aktivnu površinu čim više smanjiti. Pravilo postojano kao formula za površinu kruga, aktualno i dan danas, 123. godine od rođenja osobe koja ga je formulirala.

“Nogomet je u prvom redu kolektivna igra. U njoj nema mjesta egoistima. Tko igra za sebe, taj igra za protivnika. Svaka lopta mora na sebi nositi određenu adresu. A osnovni princip u igri je da se igra u dubinu”. Međutim, da bi se odigrala lopta u dubinu, bitno je da momčad ima širinu, da se protivnika razvuče i da postoje konekcije među igračima kako bi se lopta dostavila na adresu koja je dogovorena. Ključno je da ekipa bude dobro postavljena jer “Momčad bez krila nije momčad, isto ka šta orao bez krila nije orao. Nego kokoš.” A još bitnije je strpljenje. Jer Barba kaže “Duga lopta je korisna, ali mora biti duga koliko je sigurna”.

Vrijeme nije nagrizlo zakonitosti Barba Luke

Od preskakanja igre nema ništa, jer preskakanjem igre se gubi igra. A što je poanta nogometa ako ne radost igre. Zato “Uvik igraj niski balun, a visoki je nužda.” i “Jednom takni, drugom makni!”, jer “Šta toliko držiš balun, prigledaješ ga ka carinik, brzo ga daj drugome!”. “Balun je brži od igrača.” stoga je ključno da lopta ide brzo, po zemlji, između dobro postavljenih igrača u širinu, kako bi momčad dobila prostor za napredak u dubinu. I tada, napredak radi kao jedan organizam od 11 udova, ne pojedinačnim naporima.

Kad ste shvatili ovo jasno vam je kako igra Barcelona i zašto Simeoneov Atletico ne ispucava duge lopte, a zašto je Kloppu iznimno bitno da je zadnja linija na centru kad krene sklapati kišobran. Barba Lukine zakonitosti vrijeme nije nagrizlo ni tehnologija izmijenila. To je nogometna formula za površinu kruga. Nešto vječno i jednostavno, po načelu Williama Ockhamskog. Ili Crujiffa kojem je igrati jednostavno najteže na svijetu.

Splitski studenti u Pragu, osnivači Hajduka; Prvi s desna u gornjem redu Fabijan Kaliterna, Lukin brat
Splitski studenti u Pragu, osnivači Hajduka; Prvi s desna u gornjem redu Fabijan Kaliterna, Lukin brat Wikipedia

“Šta ću igrače vodit na Marjan, nisan ja šumar”

Napretkom znanosti napredovao je i nogomet. Danas vratar prijeđe udaljenost kakvu je nekad davno prelazio igrač. Međutim, kad su već 50-ih Barba Luku pitali zašto ne vodi momčad na Marjan, aludirajući na fizičku spremu, odgovorio je “Šta ću igrače vodit na Marjan, nisan ja šumar”. Znao je da će dovoljnu količinu trke primiti na treningu, a usput družeći se s loptom.

Slično pitanje su 50-ak godina poslije postavili i Joseu Mourinhu, koji je odgovorio slično; dosjetkom kako nikad nije vidio pijanista koji se za koncert priprema trčeći oko klavira. Ironično, uz sve dostupno obrazovanje, danas ogromna količina trenera u radu s djecom se bazira na napucavanje lopti i nabijanje snage. Ne stvaraju igrače nego neki nazovi rezultat. Igraju za treće mjesto u nekoj juniorskoj ligi ne shvaćajući da će rezultat napraviti tako da stvore – igrače. Ironično, ali i prilično tužno. Čovjek rođen prije 123 godine je toliko ispred njih.

Odgojio velikane hrvatskog nogometa

I zaista bio je debelo ispred svog vremena. Odgojivši generacije mladih igrača Barba Luka je pokazao iznimnu oštroumnost i shvaćanje igre. Najviše je volio rad s najmlađim kategorijama jer shvaćao je da “Ako igrač u najmlađim danima ne savlada nogometnu abecedu, cijelog će života mucati”. Kaže se da je izumio “balun na špagu”, loptu koja je bila obješena slično kao boksačka vreća, pomoću koje su vježbali ispravnu tehniku, a među prvima na svijetu koristio je gol podijeljen na zone označene brojevima za vježbe preciznosti. Sve to praktički samouk.

Bez nekih dostupnih uzora, jer takvo je bilo vrijeme, odgojio je velikane hrvatskog nogometa. Iz ove perspektive imena braće Poduje ili Bonačić neće puno značiti. Međutim, primjerice Franu Matošića i Vladimira Bearu svi znamo. Jednako kao i Tomislava Ivića, kojeg je oblikovao kao igrača, a zatim i kao trenera. U kratkoj epizodi u Rijeci trenirao je i Miroslava Ćiru Blaževića, a dugo vremena je radio i sa Stankom Poklepovićem.

Luka Kaliterna
Luka Kaliterna Wikipedia

Trener ispred svog vremena

Dakle, Barba Luka je mentorirao tri izbornika Hrvatske nogometne reprezentacije kroz devedesete kad je to mjesto nešto značilo, i sva tri su ga rado spominjala kao vrhunskog uzora. Ono što razlikuje vrhunske trenere od velikana nisu metalne kante, nego pomalo metafizička ostavština. Tu je, uz trofeje, potrebno imati stil igre, karizmu i zbilja posebne projekte, ali možda najbolji pokazatelj trenerske veličine je količina igrača i trenera koje oblikuje. Ostaviti iza sebe trenersku dinastiju jedan je od najvećih uspjeha koji stručnjak može doživjeti, a tu je Luka Kaliterna kod nas bez premca.

Možete li zamisliti kako bi se Barba Luka Kaliterna snašao danas, u vremenu kad je toliko znanja dostupno na dohvat ruke? Koliko bi danas, sa svim dostupnim statističkim i analitičkim podacima, odgojio vrhunskih i izgrađenih igrača? Koliko bi danas milijuna eura vrhunski klubovi nudili da dođe raditi za njih? Luka Kaliterna je bio trener ispred svog vremena i zato ima mjesto na trenerskom Olimpu.

Ne samo splitskom, hajdukovom ili hrvatskom Olimpu. Na samom vrhu Olimpa svjetskih trenera. Nogometnih filozofa. Jer bio je prijatelj mudrosti koji je postavio temeljne aksiome nogometne igre. Pravila koja nije nagrizao niti zub vremena, najmoćnija sila na svijetu. I zato, Barba Luka, hvala i sretan Vam rođendan.