Vladimir Miholjević za Telegram govori kako utrka Tour of Croatia ima šest puta manji budžet od slične u Turskoj

Ništa nema dinamiku kao višeetapna utrka

Prvijenac je medijski bio dobro popraćen. Kada ste se odlučili za organizaciju takvog projekta?

“Još dok sam bio profesionalni vozač razmišljao sam kako bi lijepo imati utrku svjetske razine. Moj poslovni partner Ivan Črnjarić je također razmišljao o sličnom projektu. Do sprovoda zajedničkog prijatelja nismo se ni poznavali, a nakon toga održali smo prvi sastanak. Ivan se bavio organizacijom koncerata, raznih događanja i kazao sam mu da ništa nije slično, čak ni u sportu, jednoj višeetapnoj biciklističkoj utrci. Ništa nema takvu dinamiku. Krenuli smo računati koliko bi to koštalo, radili proračune i tražili načine kako doći do Ministarstva turizma. Na kraju smo pokucali na vrata, tražili 45, a dobili 120 minuta i ljudi su nam rekli da ako to možemo napraviti što smo prezentirali, da će nas onda podržati.”

250 sastanaka, 6000 e-mailova uoči početka

I onda se sve pokrenulo?
“Krenuli smo sa sastancima, paralelno smo morali pregovarati s biciklističkim ekipama, Eurosportom, ljudima koji bi trebali raditi s nama, s gradovima, županijama. U godinu dana smo prošli 60.000 kilometara, održali više od 250 sastanaka, napisali više od 6000 e-mailova.”

Privatni ste poduzetnik u sportu, mnogi sportski događaji u Hrvatskoj nailaze na probleme. Odlučili ste svoj novac, koje ste zaradili vozeći tisuće kilometara tijekom godina, uložiti u nešto za što se nije znalo hoće li uspjeti. Što je obitelj rekla na to?

“Moja supruga je već naviknula na to. Ja sam loš poduzetnik, jer ni u jednu stvar ne ulazim bez emocije i strasti i to je osnovna pogreška u biznisu. Ali, smatram da su najljepše stvari na svijetu nastale zbog strasti. Zato vjerujem i da će i ovo na kraju ispasti dobro. Ovo što mi radimo je iskreno. Medijske analize i brojke to potkrepljuju.”

Ako ostanu repovi, znat će se tko je odgovoran

Vrlo hrabro od vas.

“Ovo je nešto što znam raditi. U Hrvatskoj nema osobe koja bolje poznaje biciklizam od mene, pogotovo profesionalni, nema čovjeka koji ima bolja poznanstva od mene i na kraju, ljudi koji me poznaju znaju da imam neke principe, etičke i moralne. Kao što je bilo i u mojoj profesionalnoj karijeri, nekim prijašnjim poslovima, tako ni u ovome neće biti repova. Ako ostanu, svi će znati tko je za to odgovoran.”

Kako ste, kada ste krenuli u to, biciklističkim ekipama prezentirali nešto što ne postoji?

Većina sportskih direktora su bivši vozači s kojima sam i ja vozio i tako su me doživljavali, vjerovali su mi. World Tour ekipe (najjače svjetske momčadi) su ozbiljne ekipe i nisu htjele eksperimentirati, ali tri su ipak odlučile poslati vozače. Međutim, dva tjedna prije samog početka ipak su otpale, jer su imale problema s ozljedama. Na kraju su nastupile profesionalne kontinentalne (drugi jakosni razred) i kontinentalne ekipe (treći razred).

Kvalitetnije momčadi u 2016.

Hoće li slična jačina momčadi biti i 2016. godine?

Ne, utrka će biti mnogo jača. Stižu tri World Tour ekipe, Tinkoff-Saxo, Astana i Lampre, a u kontaktima smo s momčadima Sky, Etixx-Quick Step, Katusha i Trek Factory Racing. Takvom interesu je pomogla i situacija u Turskoj (rat u Siriji). Imat ćemo ih sigurno pet, a postoji mogućnost i da bude deset World Tour momčadi.

Great aerial shots by Eurosport once more for the final stage of #tourofcroatia #lovecroatia pic.twitter.com/5BVjkdeFQ6

— CRO Race (@cro_race) April 26, 2015

Zar ste sve to uspjeli s vašim kontaktima?

“Ne, jedan od razloga je i konfiguracija utrke, jer smo je zamislili kao posljednju pripremnu za Giro d’ Italiju. Utrka traje šest dana, imamo tri sprinterske etape, jednu mješovitu, jednu iznimno tešku s ciljem na Učki, te posljednju koja završava u Zagrebu. U Ivanovim i mojim zamislima je i plan da Hrvatska bude domaćin Svjetskog biciklističkog prvenstva 2022. godine.”

Biciklizam stvarno šalje slike iz Hrvatske

Vrlo ambiciozno, a još ni ova utrka nije zaživjela do kraja.

“Krajnji cilj ovog našeg projekta je to prvenstvo. To je deset dana medijske popraćenosti kakvu malo događaja može stvoriti. Ne postoji snažnijeg promocijskog alata s kojim komuniciraš više poruka: destinacijske ljepote, kulture stanovništva, civilizacijskog iskoraka…”

Često smo u prošlosti čuli rečenice kako s nekog sportskog događaja u Hrvatskoj slike odlaze u svijet, ali to je često s događaja u jednom gradu, dvorani. Zašto smatrate da baš Tour of Croatia pruža više?

“Komparativna prednost biciklizma je baš ta da nisi vezan uz infrastrukturu u samo jednom mjestu, iskorištavaš dobre prometnice, a dinamika kretanja pelotona je optimalna i omogućuje ti da gledateljima daš sve ovo lateralno, kao sekundarni element televizijskog prijenosa i grafički potkrepljuješ. Znamo kako to treba iskoristiti. Publika koja prati biciklizam su rekreativci koji vole istraživati i voziti cestama kojima su vozili i profesionalci.”

Dogodine prijenosi i u Sjevernu Ameriku, Australiju…

Prošle godine je Eurosport prenosio utrku, hoće li tako biti i ove godine?

Ove godine nismo imali ekipe koje bi zadovoljile veću prisutnost televizijskih postaja, a 2016. je situacija bitno drukčija. ESPN bi trebao pokriti sjevernoameričko tržište, Eurosport europsko, preko Al-Jazeere na sjevernoafričko i panameričko, Kinu, Rusiju, Australiju i Novi Zeland dogovaramo preko naše produkcijske kuće ISB.

Stunning images of #istria from air taken by @Eurosport today. #tourofcroatia #lovecroatia #croatia pic.twitter.com/2BjvjjQW5w

— CRO Race (@cro_race) April 25, 2015

Koliko je uloženo u prvoj godini?

“Ove je godine projekt stajao 11 milijuna kuna i to je inicijalno i više nije moguće napraviti za taj novac. Za sljedeću utrku treba nam 15 milijuna kuna kako bi taj projekt dao ono što se od njega želi dobiti. Ivan i ja nismo tri godine, koliko radimo na projektu, uzeli ni kunu. Ovdje je mnogo našeg novca uloženo.”

Samo dvojica rade do mjesec dana uoči početka

Jedanaest milijuna kuna, milijun i pol eura. Na što se potroši taj novac?

“Najviše, milijun eura, otpada na televizijsku produkciju. S ostalih pola milijuna eura pokrije se nagradni fond, osiguranje, redari, produkcija samog događaja na startu i cilju, odjeća za organizaciju.”

Koliko je ljudi u organizaciji utrke?

“Dvojica smo koji radimo sve, jer nemamo novca za platiti druge. Dva mjeseca prije početka utrke priključuje nam se još nekoliko osoba, a 10 do 15 dana prije utrke priključuje nam se još ukupno 200 ljudi. Ivan i ja smo motor i karoserija utrke.”

U Turskoj momčadi dobiju 25.000 € za sudjelovanje

Spomenuli ste Tursku i njihovu Predsjedničku utrku kroz Tursku. Što vas fascinira kod nje?

“Samo proračun. Službeno im je proračun osam i pol do devet milijuna eura. Plaćaju avionske karte svim članovima momčadi, a svaka momčad dobije 25.000 eura za sudjelovanje. U Turskoj ih čekaju dva vozila za pratnju utrke, servisni kamion, autobus za vozače i plaćeno sve gorivo koje potroše. Teško je u tome konkurirati, ali u Hrvatskoj ekipe imaju manje stresa, prometnice su mnogo bolje, Turci moraju usmjeriti karavanu na autoceste. Kod nas ekipe dobivaju mnogo manje.”

“Naša prednost je što završavamo 13 dana prije početka Giro d’Italije, a utrka Giro del Trentino, koja je prije bila glavna provjera, se najvjerojatnije neće ni održati. Osim toga, problem je i prisutnost televizijskih kamera. Ekipe su izračunale da im se ne isplati ići s kvalitetnim vozačima na utrke bez prijenosa uživo. A mi nudimo sve.”

Želja je start iz Osijeka

Ove godine utrka je krenula iz Makarske 22. travnja, a završila 26. travnja u Zagrebu. Predviđa li se i sljedeće godine ista ruta?

Sljedeća utrka se vozi od 19. do 24. travnja. Planiramo krenuti iz Osijeka, više od 1400 kilometara u šest etapa, ukupno 20 momčadi.

---

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 31. listopada.