Zaboravljena epizoda velikog Cruyffa: kako je u samo dvije utakmice osvojio Ameriku

Kissinger se uključio u pregovore

Bilo je to ljeto 1977.g. Cruyffu je baš poput našeg Nike Kranjčara dopizdio nogomet u Europi i počeo je lagano razmišljati o igračkoj mirovini, a onda ga je NY Cosmos – poput nekog psihopatskog vrebača koji čeka pravi trenutak da napadne neku europsku nogometnu zvijezdu kada je najranjivija – pozvao da s njima trenira.

“Samo da ostaneš u formi…”, govorili su mu onako, kao uput, a zapravo s namjerom da ga zauvijek zadrže na tom prekrasnom kontinentu koji je tek počinjao otkrivati soccer. Kada osjeti atmosferu tog najglamuroznijeg nogometnog kluba na svijetu, bili su uvjereni, a za koji su tada nastupali njegov veliki konkurent iz finala Svjetskog prvenstva Franz Beckenbauer, veliki talijanski golgeter Chinaglia, Carlos Alberto, Pele i još mnogi drugi nogometni virtuozi među kojima je bilo i nekolicina virtuoza s ovih naših geografskih prostora, neće im nikako moć odoliti…

Nakon par mjeseci laganih treninga i, bezbeli, veoma intenzivnih pregovora u koje se ponovno uključio i Henry Kissinger, a kao što je to bio slučaj i u Peleovom transferu, Cruyff ipak ne odustaje od svoje nakane da okači kopačke o klin, ali dobar čovjek kakav je oduvijek bio, pristaje potpisati ugovor s New York Cosmosima u kojemu se obvezuje za njih odigrati dvije utakmice, te daje obećanje da; ukoliko se ikada odluči vratiti nogometu – to će biti u njihovom lijepom dresu.

Elem, prva od te dvije utakmice bila je prijateljska protiv reprezentacije svijeta, a koja je završila neriješenim rezultatom 2-2, pri čemu je Cruyff upisao genijalnu asistenciju za drugi pogodak Cosmosa. Na sebe je onako prepoznatljivo navukao tri protivnička obrambena igrača, zamahnuo kao da će silovito opaliti svojom ubojitom ljevicom po lopti, a onda je jednom prekrasnom fintom, rijetko kada viđenoj na američkom tlu, petom ostavlja za Seninha koji je na nju naletio kao brzi vlak u 3:10 za Jumu i, zakucao je u mrežu iza nemoćnog golmana.

Pedesetipettisuća navijača koji su tome svjedočili na Giants stadionu i nekoliko milijuna koji su pratili preko malih ekrana, raspametili su se od sreće na tu asistenciju. Bili su uvjereni da bi njihov najveći ljubimac i najbolji golgeter u povijesti, Giorgio Chinaglia, a koji je i bez Cruyffa postizao po 40-ak pogodaka u sezoni, u tandemu s ovim driblajućim Holandezom kako su mu tepali, mogao lagano dogurati i do brojke od 60, pa možda čak i 70!

“K vragu…”, govorili su tada još uvijek vjerujući da će uspjeti nekako privoljeti Cruyffa da se vrati iz nogometne mirovine,”ovo je Amerika – sve je moguće!”

“Možda ih zabije i 100!”, poentirali su optimistično.

Povratak u Europu zbog obiteljskih razloga

Legendarna četrnaestica se ipak već sljedeći dan ispričala klupskim čelnicima i, navodno zbog obiteljskih razloga, vratila u Europu. Njegova druga utakmica tako, koja je trebala biti protiv Atletico Madrida, protekla je u velikom razočaranju od strane navijača. Ni izvrsni Rivelinho, koji ga je dostojno zamijenio na njegovoj poziciji ofenzivnog veznog, te uvelike pridonijelo pobjedi u toj prijateljskoj utakmici, nije im bio neka utjeha.

Navijači, ali i cijeli New York, već su se bili zaljubili u tog divnog nizozemskog sportaša i velikog čovjeka, te ga se nisu bili spremni tako lako odreći… U narednih mjesec dana, telefonska linija između Amsterdama i Novog Amsterdama bila je užarena, a dogovor je postignut na način da će Cruyff – koji više i nije baš iskazivao neku preveliku želju da putuje preko Bare – sustići ekipu Cosmosa na njihovoj turneji u Londonu. Tamo će ispuniti svoju ugovornu obvezu i drugu utakmicu za Cosmose odigrati protiv Chelsea na krcatom Stamford Bridgeu…

Na toj izrazito nadahnutoj i napadački orijentiranoj utakmici u kojoj su Cosmosi dominirali i, sve do posljednje minute držali vodstvo od 1-0 kada je Ray Wilkins iz nekog nesretnog odbijanca poravnao rezultat, Cruyff je još jednom dokazao cijelom svijetu – ali još važnije i samom sebi – da nije za staro željezo.

Ta činjenica je, bezbeli, veoma obradovala čelnike Cosmosa, ali ono što im se nikako nije svidjelo to je da se Cruyff predomislio što se tiče ranije potpisanog ugovora s njima i, nogometu se vraća u redovima njihovog izravnog konkurenta: LA Aztecs!

Istina, oni su to mogli stopirati, ali za dobrobit cijele lige i jednu sitnicu od 800.000 američkih bucksa, a što je u to vrijeme bilo mnogo više nego danas, ili je barem dulje trajalo, odlučili su ispoštovati njegovu želju…

Igranje u NASL-u, ne i u Cosmosu

Naredne tri sezone Cruyff je proveo igrajući u NASL-u, od toga jednu za već spomenute Aztecse gdje je i osvojio nagradu za najboljeg igrača lige, te dvije u Washington Diplomatsima. Nakon toga vratio se u Nizozemsku gdje prvo potpisuje ponovno za svoj stari klub Ajax, a onda prelazi u Feyenoord u kojemu je 1984.g. konačno zaključio svoju veličanstvenu nogometnu karijeru.

Onu drugu, možda još veličanstveniju, trenersku i menadžersku, započinje već iduće godine opet u Ajaxu, a zatim je nastavlja u Barceloni koja i dan danas igra i, eto, pobjeđuje na temelju njegovih nogometnih ideja…

U posljednjih par godina, otkako se New York Cosmos pod novim vlasnicima ponovno aktivirao u Sjeverno Američkoj Soccer Ligi, započeli su novi pregovori sa Cruyffom. U planu je bilo da u ulozi nekog vanjskog savjetnika uvede svoje ideje totalnog nogometa u njihovu omladinsku školu, te da kroz nekoliko godina možda i preuzme njihovu prvu momčad.

“Možda bi baš pod njegovim vodstvom…”, palo mi je neki dan na pamet,”i naš Niko napokon zaigrao!”

Nažalost, ni ovaj put, evo, do toga nije došlo, ali Cruyffovo ime, koje će zauvijek ostati zlatnim slovima upisano u povijest cijelog nogometnog svijeta, neće biti zaboravljeno ni šire od toga – u kozmosu.