Leon Božić i Tomislav Štrkalj, inače osnivači i idejni začetnici Dnevne doze biljaka, od ljeta žive u svom domu iz snova, a za Super1 ispričali su sve o tome kako je tekla njihova potraga, koje su lokacije dolazile u obzir, što im je bilo važno kod uređenja i, naravno, koliko točno biljaka u stanu imaju. Njihov stan se nalazi u Dugom selu, u novogradnji, a kupili su ga prije nego što su uopće niknuli temelji zgrade. Prostire se na 75 metara kvadratnih, i još 35 dodatnih metara kvadratnih terase.

“Bili smo jako brzi u dogovoru i odluci. Znali smo u startu da Zagreb otpada jer su cijene jednostavno previsoke, a dobar stan u željenom kvartu ili djelu Zagreba nije lako naći. Tako smo odmah povećalo preusmjerili na okolne gradove i mjesta pa smo izvagali pozitivne i negativne strane “, kaže Leon. Najdraži im je bio Samobor, a razmatrali su i Veliku Goricu i Dugo Selo. “Na kraju je Samobor otpao jer je ipak predaleko što bi nam bio izazov tijekom terenskog rada, a ulazi u Zagreb iz Velike Gorice su nam se činili prometno preopterećni”, priča nam Leom i dodaje da su se zato smjestili u Dugom Selu što je ispalo super jer su blizu istoku Zagreba uz kojeg su poslovno jako vezani.

Originalno su željeli japandi stil, a onda su se odlučili pronaći svoj specifični

Htjeli su, nastavlja, stan u prizemlju s dvorištem što nisu uspjeli uloviti, ali zato imaju veliku terasu pa situaciju svejedno opisuju kao win-win. Uređenje stana pripisuju suradnji između dizajnerice interijera Ivane Plantić i njih samih, i to jednoj jako lijepoj, organskoj i prijateljskoj suradnji.

“Znali smo što želimo u startu, a Ivana nam je jako pomogla oko tehničkih stvari kao što su izmjene u tlorctu i izvodi struje kako nama odgovara. Pomogla nam je pronaći ključne komade namještaja kao što je krevet, a osmislila je koncept radne sobe i velikog radnog stola duljine 4,5 metara kojeg smo radili po mjeri”, priča Tomislav. Iako su u startu naginjali japandi stilu za koji i dalje misle da je odličan, na kraju su shvatili da to nije u skladu s njihovim osobnostima i željama. Tako je stan, opisuju, povukao veliku inspiraciju iz mid-century modern, ali u skandinavskim zemljama.

“Htjeli smo stan koji je cozy, lijep i funkcionalan, skroman i neskroman i to smo stvarno sve uspjeli postići. Užitak je vraćati se u ovaj prostor u bilo koje doba dana, nije jedan od onih stanova koji su ugodni samo navečer kad su svjetla ugašena ili samo kada ima puno svjetlosti. Funkcionira u svakoj prilici i jako je ugodno boraviti u njemu”, zaključuje Leon. Većih radova nisu imali jer su mogli promijeniti tlocrt prije nego što je stan uopće izgrađen tako da nije bilo rušenja zidova.

“Originalno smo imali spavaću sobu i dvije manje spavaće sobe te jedan mali, pomalo čudan hodnik ispred ulaza u te tri sobe. Hodnika smo se riješili, zidove poravnali tako da je ulaz u stan ravnomjeran, a dvije manje sobe spojili smo u jednu koja služi kao ured, radionica i soba za hobije. Spavaću sobu smo također promijenili na način da smo premjestili vrata i time dobili više prostora za ormar. Izvode za struju i rasvjetu također smo planirali puno puno puno unaprijed i dobili točne pozicije na kojima želimo stropnu rasvjetu, a utičnica je dovoljno tako da nema potrebe za produžnim kabelima na sve strane”, nastavlja Leon. Ono što su tražili i što bi svima preporučili je izvod vode na terasi što im olakšava čišćenje, ali to im je omogućilo i da postave sustav navodnjavanja što znači da je briga o biljkama na terasi minimalna.

Uređenje se baziralo oko komada u koje su unaprijed bili sigurni

A osim što su stan kaparili prije nego je uopće počela izgradnja zgrade, tad su ga počeli i planirati; već su znali osnovne komade koje žele u stanu. “Rekli smo si da želimo da sva glavna rasvjeta u stanu bude od Grupe pa nam je samo preostalo odabrati modele i boje. Znali smo koju sofu želimo imati pa je samo preostalo odabrati tkaninu i module od kojih ćemo je sastaviti. Sofa je Match od Prostorije i osmislili smo je tako da ima samo lijevi rukohvat, a desnog nema pa kada ležiš, ništa ti ne blokira pogled na biljke na terasi. Znali smo da nemamo puno mjesta za L-shaped sofu pa smo odabrali veliki tabure kojeg pripojimo sofi i na taj način kreiramo chaise longue tijekom filmskih večeri. Čak smo znali i koje radne stolce želimo pa je preostalo odabrati samo boju”, pojašnjava Tomislav.

No, bilo je tu i većih izmjena. Letvice koje su originalno planirane zamijenio je cemento materico, premaz od vapna, a kupaonica je također dobila makeover u odnosu na originalni plan. Trebala je biti cijela u pločicama, ali su na kraju kombinirali cemento materico sa smeđim terrazzo pločicama, a onda je upala i zelena boja kao savršen dodatak tim smeđim tonovima. Na kraju je dnevna soba ispala u bež tonovima s detaljima u crnoj, plavoj i crvenoj boji. Radna soba je dobila sivkaste tonove s drvenim i bijelim detaljima, a spavaća soba postala je moody, s crnim zidom u zanimljvoj 3D izvedbi.

“Ivana nam je predložila da zid na kojem smo planirali velike police zamijenimo jednom velikom umjetninom koju je na kraju po narudžbi oslikala Klasja Habjan, mlada hrvatska umjetnica. Ona je radila i portrete naše četveronožne ekipe koji vise u spavaćoj sobi. Polica se na kraju, u smanjenoj varijanti, premjestila u malo predsoblje ispred radne sobe. Polica je String Furniture, legendarni švedski dizajn iz 1949. godine, a kad nešto, praktički nepromijenjeno, proživi tolika desetljeća onda znaš da je dobro. Polica je iz Trike, a planiramo je nadograđivati novim elementima kao što su ormarići kako bismo je konstantno mogli prilagođavati našim potrebama”, kaže nam Leon.

O neplaniranim restauracijama i omiljenim prostorijama u stanu

Puno pažnje, što nas ne iznenađuje, posvećeno je detaljima, ali ih je puno došlo i spontano. Nisu to, kažu, originalno planirali, ali na kraju su za stan obnovili tri stare stolice Lupina koje je dizajnirao Niko Kralj i proizvodio Stol Kamnik još u Jugoslaviji. Restauraciju je radio njihov prijatelj Miro koji je vlasnik Smetnjaka/Junkyard i obnavlja stare komade namještaja.

“Uvijek recikliramo i odvajamo sav otpad pa smo često na reciklažnim dvorištima, a jednom prilikom nas je na vrhu drvenog otpada, kao kralj, dočekao sklopivi stolac Rex, također dizajn Nike Kralja. Lupina i Rex dizajnirani su 1956. godine, a bili su izloženi čak i u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku. Stolci se proizvode i dan danas, u Sloveniji, ali nama je baš posebno drago imati te stare komade sa svojom dugom pričom”, priča Tomislav.

Od biljaka su ostavili samo one najdraže – i nabavili jednu iznimno posebnu

Na naše pitanje o omiljenoj prostoriji u stanu, Leon odgovara da teško odlučiti, ali da bira kupaonicu zbog toga što je prostrana i puna svjetlosti, a u njoj posebno izdvaja predimenzionirani ormarić pokraj umivaonika i predimenzioniranu tuš kabinu u kojoj nema “laktarenja” sa staklenim pregradama, dok Tomislav izdvaja animal/plant corner koji je još uvijek u izradi. Što nas je podsjetilo da pitamo, kakva je situacija s biljkama u stanu?

“Vjerovali ili ne, biljaka u stanu uopće nema puno! Odlučili smo napraviti jedan downscale s biljkama i ostaviti samo one najdraže, ali imamo jednu novu i to je biljka nad kojim sline svi koji ju vide. Radi se o biljci Bucida buceras u dnevnoj sobi, još je uvijek jako rijetka i skupa na europskom tržištu, ali uspjeli smo pronaći jednu za naš stan. Interes za biljke prebacili smo na terasu na kojoj, ruku na srce, imamo više mjesta za njih nego u stanu. Odlučili smo dati mašti na volju i iskazati kreativnost kroz kombiniranje billjnih vrsta i tegla”, pojašnjava Leon.

To je nešto što im, nastavljaju, ponekad predstavlja izazov u profesionalnom životu – teško je klijentu koji ne zna puno o biljkama ili teglama predočiti njihove zamisli i ideje. Klijenti im vjeruju, ali isto tako vole igrati na sigurno. A budući da je ovo njihov teren, nema potrebe za igranjem na sigurno pa su napravili kombinaciju biljaka i tegli po svome.

“Neke tegle smo ručno obrađivali tehnikom cemento materico koja može biti vodootporna nakon što je se zaštiti posebnim slojem, a igrali smo se i raznim visinama i oblicima tegli”, priča Tomislav. Radili su kombinacije zimzelenih i listopadnih biljaka kako bi kroz cijelu godinu stvarali interes za one koji žele gledati. “Zimzelene biljke zelene su i zimi, a listopadne rade pravi show s promjenama boja na jesen i proljeće. Ove godine su nas svi pitali za dlanolisni javor koji se toliko crvenio da s ceste izgledao kao da gori, a svi su se zaljubili u našu šatiranu (bijelo-zelenu) hortenziju. I sad je odjednom svi žele imati. Budući da je ovo naša terasa i naše biljke, možemo i testirati otpornost nekih biljnih vrsta na nove zimske uvjete u kontinentalnoj Hrvatskoj”, zaključuje Tomislav.