Predstavljamo vam jedan genijalan interijer nastao kreativnim hrvatskim i švicarskim snagama o kojem smo porazgovarali s arhitekticom Nerom Jelaskom. Café Rock se nalazi u Švicarskoj, u mjestu Ebikon, na pola puta između Zuricha i Luzerna. Lokacija je frekventna zbog blizine stanice vlaka, najvećeg trgovačkog centra u Švicarskoj i okolnih stambenih zgrada, a prostor se proteže na oko 250 četvornih metara.

Investitor je imao izazovan zadatak, taj je bio da se stvori prostor koji funkcionira od zore do sumraka. Od mjesta za doručak, kvartovskog bara za popit kavu, mjesta za ručak i večeru, pa sve do mjesta za izlaske s plesnim podijem. Zato je projektiranje krenulo od zoniranja, a cilj je bio stvoriti različite ambijente kako bi svaki prostor mogao zasebno funkcionirati. Tako je dobivena podjela na 3 zone: zonu šanka s visokim stolovima i plesnim podijem, opušteniji prostor za sjedenje te formalniji prostor restorana. Različite namjene su diktirale različitu atmosferu.

Zona sa stolovima za ručak i večeru pozicionirana je uz prozore, s puno dnevnog svjetla, odvojena od ostatka prostora niskim separatorima sa zelenilom. Razmještajem stolova omogućena je fleksibilnost kako bi se mogli spajati i razdvajati prema potrebi. Prostor restorana je uredan, pravilnog ritma bez suvišnih dekoracija kako bi fokus bio na jelu i društvu. Zelenilo i tapecirane stolice prigušuju akustiku prostora i pružaju gostima mirniju, intimniju zonu za uživanje u jelu. Lounge dio je neformalnijeg karaktera s prigušenom rasvjetom, tamnijim koloritom i niskim foteljama za sjedenje kako bi se naglasila ležernija atmosfera te zone.

Fokalna točka prostora je svakako šank i zona visokih barskih stolova, s prostorom za DJ-a i plesnim podijem kojim dominira strop od metalnih zavjesa. Pri večernjem prigušenom svjetlu stvaraju se zanimljive igre svjetla i sjene, a zavjese djelomično skrivaju instalacije na stropu. Ideja stropa je proizašla iz želje da se inače neatraktivan prostor bez svjetla učini atraktivnim i da se dobije scenografija za plesni podij.

“Iako je prostor velik, zone se prelijevaju jedna preko druge, prostor se razrjeđuje ili zgušnjava, ovisno o namjeni i potrebi i tako se različiti scenariji korištenja isprepliću i suptilno komuniciraju jedan s drugim. Od prvog posjeta lokalu do otvorenja prošlo je 5 do 6 mjeseci. Pri prvom posjetu lokalu činilo se nemoguće sa zadanim rokovima i budžetom odraditi suvislu adaptaciju prostora, koji je i prije funkcionirao kao bar i bio uređen u stilu saloona s divljeg zapada. No, uz pomoć učinkovitih izvođača prostor smo “gulili” dok nismo dobili čišće platno za rad. Na kraju je ostao samo pod i linija šanka i retropulta, te strojarske instalacije”, rekla nam je arhitektica Nera Jelaska.

U susjedstvu je zatvoren lokal, pa su se vlasnici rješavali namještaja. Tako su za restoranski dio prerađeni i iskorišteni ti stolovi i stolice. Građevinski sektor je jedan od većih zagađivača, a interval dizajna i redizajna interijera se sve više smanjuje i u nekim slučajevima dolazi do vijeka trajanja od samo dvije, tri godine. Iako bi projektantski oblikovni odabir bio drugačiji, sve manje ima smisla trošiti resurse samo da bi bio zadovoljen estetski kriterij.

“Kao arhitekti imamo i odgovornost projektirati održivo, što uključuje i upcycling različitih elementa ili rekontekst postojećih komada namještaja. Iako mi je estetika izrazito važna, za uspješan projekt je bitno osmisliti funkcionalan prostor, s dobro odmjerenim proporcijama, rasvjetom i akustikom, te uravnoteženim koloritom. Osim već spomenutih stolova i stolica u restoranskom dijelu, ostatak gotovog namještaja je od hrvatskog proizvođača Modul Contract iz Slavonije koji su u rekordnom roku uspjeli proizvesti i isporučiti fotelje, stoliće i visoke stolce”, objašnjava arhitektica.

Lokalni izvođači su napravili metalne dijelove šanka i pregrade u restoranskom dijelu. Mural daje koloristički akcent prostoru i djelo je lokalnog umjetnika Danija Schmidiga. Klupa za sjedenje je također rađena po mjeri s obrtnicima iz Srbije, od eko kože, izrazito mekana i udobna. Zbog nedostatka materijala na tržištu, a i budžetiranja, trebalo je biti kreativan i zato je većina stvari rađena po mjeri u suradnji s izvođačima iz raznih strana Europe.

Čak su i lampe rađene po mjeri, nastale suradnjom arhitektice sa studijom Luminis iz Rijeke, i sve su reinterpretacija i igra s običnom E27 žaruljom jer je dostupna i pristupačna. U restoranskom dijelu to je dugački linearni luster koji prati ritam stolova i unosi red u prostor, u lounge djelu su to visilice koje se spuštaju do stolova i daju diskretno usmjereno svjetlo, na zidu kružne lampe od inoksa. Reinterpretacijom istih elemenata i repeticijom već upotrebljenih materijala iz interijera prostor je objedinjen i uravnotežen.