Svakog tjedna Super1 će zamoliti jednu ženu iz Hrvatske da nam sastavi svoj anonimni seks dnevnik. U ovotjednom izdanju razgovarale smo s konzultanticom iz Zagreba (34)

Prvi dan

Pet sati ujutro. Treba mi skoro sat vremena do posla. U 6 i 30 stiže nam grupna poruka od šefa o dnevnom rasporedu. On je u to vrijeme već u teretani, ima 37 ili 38 godina. Žena mu ništa ne radi. Dvoje djece odgajaju u golemom stanu na Jarunu. Izlazim iz kuće, još je mrak. Pjevam dok vozim na posao.

Prije spavanja skrolam po društvenim mrežama. Ne ide mi se nigdje van, strgana sam.

Drugi dan

Sastanak s klijentima. Stiže poruka s broja koji namjerno nisam sejvala. “Kladim se da ćeš odustati od ponedjeljka :P”. To mi piše jer dobro zna da neću. Na taj produženi vikend čekam tjednima.

Moj dečko ima ženu. Ne znam trebam li ga nazivati dečkom. Pred njim to vjerojatno ne bih izgovorila. Radim kao luda i ne viđamo se baš često, svakih tjedan dana na sat ili dva. U onim tjednima kad si pokušavam lagati da se više nećemo nalaziti. Ovaj tjedan definitivno nije jedan od tih. Doma stižem u 19 i pijem čašu vina.

Treći dan

Obavijest s Facebooka podsjeća me da se viđam s oženjenim tipom. “A daj mi barem jednuuuu”, piše. Fotkam se s nekim glupavim Snapchat filtrom, tek toliko da ga ispizdim. Nije se pokolebao. “Jao, što bih ti radio :-P”, piše. “Bih ili ćeš?”, odgovaram.

Zatišje do 14, kad mi se ponovno javlja. Slikom svog penisa. Srećom, bila sam sama u uredu. “Neću ja. On će”, piše mi.

Viđamo se od prošlog ljeta. Znali smo se površno, s konferencija i ručkova. U istoj smo branši, a jedan dečko iz moje osnovne radi s njim, tako smo se upoznali. Lani mi je pomogao oko jednog natječaja. Natječaja koji mi je, osim bonusa, donio i ljubavnika. Dodao me na Instagramu. Počeli smo se opsesivno dopisivati, cijele dane. Zapravo, cijele dane osim navečer, kad je doma sa ženom i malom.

Dan na poslu prolazi u kaosu papira, sastanaka i poruka. Šef me mrzi, kasnim s tri ili četiri preze.

Četvrti dan

Na tjednom sam sastanku odjela kad mi stiže poruka od tate. Nismo pretjerano bliski. Muči me da se vidimo, od Uskrsa nismo, kaže. Moguće.

Netko je donio krafne u ured. Namjerno ih preskačem jer sam svjesna da će me u ponedjeljak on vidjeti golu. Cijeli se dan dopisujemo. Maksimalno sam napaljena i jedva ga čekam vidjeti. To mu i kažem. Više puta. Navečer umirem od dosade i gledam dva hororca.

Peti dan

Subotu uglavnom provodim sa svojima, a navečer smo na očuhovu rođendanu u Vinodolu. S kojeg se planiram brzo izvući. Zovem Ingu, njoj se ne da van, ali ne odustajem dok ne pronađem žrtvu. Marija se nedavno rastala i stalno želi negdje. “Na Cvjetnom u 10”, odgovara iste sekunde. Bingo.

Izgledam si jako dobro pa opalim fotku prije izlaska i šaljem mu na fejs. Ne odgovara. Pretpostavljam da i on subote provodi s obitelji. Jako smo pijane i vodimo čudan razgovor. Bivši ju je izvarao, što sam znala, ali mi je sada prvi put prepričala neke grozomorne detalje. Forsiram mozak da ne vuče glupe paralele između njezine i moje situacije. Odlučimo uzeti Uber do Katrana. Užasna je gužva i prepuno klinaca. “Fališ”, pišem mu opet.

 

Šesti dan

Cijeli dan pijem kavu i gubim vrijeme na Indexu. Glava boli za izluditi. Od sinoć mi nije odgovorio, iako vidim da je ujutro bio online. Palim prvu epizodu neke gluposti na Netflixu, odustajem nakon 10 minuta. Čitam stara dopisivanja s oženjenim. Gaćice bacam u pranje, previše masturbiranja.

Javlja se u 19.26. Sorry za jučer, bio zauzet, nije mogao, vidimo se sutra, bla bla. Šalje mi fotke s neke večere. Kod frenda je, a s njim je i žena. Super. Čitam prije spavanja, okrećem se u krevetu, dižem dva ili tri puta. Mislim da ljeto nikad nije došlo ovako rano.

Sedmi dan, ujutro

Sedam je. Neradni ponedjeljak. Naš neradni ponedjeljak. Kuham si kavu, razmatram jack i kolu za hrabrost. Prerano, ipak. Bit će ovdje za četiri sata, pospremam po stanu, mijenjam plahte, luftam, mičem par kretenskih self-help knjiga s nahtkasla. Dobro je rekla Inga: najgora stvar solo života je što zaboraviš da bi netko actually mogao vidjeti kako živiš. I što čitaš.

U 10 pijem prvu čašu vina. Nije mi prvi put s oženjenim likom. Nije mi ni prvi put s ovim oženjenim likom. Ali danas ćemo skoro cijeli dan biti skupa, sami, u miru. To nismo nikad napravili. Još vina.

Sedmi dan, podne

Kasni. Rekao je 11, sad je 11.30. Glupo mi je pisati mu, glumim da sam kul. “Fakat sorry, zapeo na nekom Skypeu. Tamo za 10”, stiže poruka u 11.34. Perem zube.

Malo prije 12 konačno dolazi. Stojimo u kuhinji i pričamo o nevažnim sitnicama. Kreveljim se kao zadnja krava i sigurna sam da kuži koliko sam popila. Ne mogu više čekati. Počnemo se ljubiti, stavljam mu ruku na guzu. Grize me po vratu. Skidamo se usred kuhinje, ali ipak me vodi do spavaće. Ne mogu svršiti, vjerojatno od alkohola. Ili nervoze. Glumim orgazam i nadam se da nije skužio.

Sedmi dan, popodne

Gledam ga kako sjedi na rubu kreveta u boksericama. Super se drži. Spominje da popodne mora pokupiti kćer s plivanja, što mi malo ubije trenutak. Ne želim gubiti vrijeme na kuhanje, naručim nam plastični bolonjez iz pizzerije preko puta. Nakon hrane palimo seriju, a on me počne dirati po rubu gaćica i lagano gristi oko uha. Zapravo me izluđuje što danas nisam svršila.

Seksamo se dugo i žestoko. Priznajem, napaljuje me što nije moj. Što sam mu ljubavnica. Što sam mu toliko napeta da me želi, iako ima jako puno toga za izgubiti. Svršavam, nekoliko puta. Pjevam dok se tušira.

“Ovo je bilo čarobno :-*”, dolazi poruka u 17.30. Otišao je prije par minuta, dakle piše mi je još iz auta. Spremam dnevni boravak. Jedu mi se krafne.