Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

SUPERMAME

SUPERMAME Moramo li zaista voljeti postpartalno tijelo i zašto se sramimo reći ako osjećamo suprotno?

FOTO: @supermama.martina

U suradnji sa Supermame.hr, donosimo vam stvarne priče mama, onih koje znaju da nisu savršene, uče iz dana u dan i žele da znate kako niste same

Martina je supermama jednog uvijek nasmijanog dječaka koja već više od jednog desetljeća živi na talijanskoj adresi. Nakon par godina rada u agenciji za odnose s javnošću i završenog mastera iz digitalnog marketinga odlučila je svoju kreativnost preusmjeriti na projekt Supermame.hr. Romantična i sarkastična, opsesija su joj blogovi i digitalni mediji. Najbolje ideje dolaze joj rano ujutro uz prvu neizostavnu šalicu kave dok svi još spavaju. Voli uživati u lijepim i jednostavnim stvarima poput tanjura dobre pašte, čaše crnog vina, Instagrama, dobre knjige i dobrog podcasta.

Kad sam ostala trudna, bila sam u najboljoj formi. Prije toga intenzivno sam vježbala i nakon posla rado svraćala u teretanu. Voljela sam uvijek vježbati, ne samo da bih dobro izgledala, nego zbog toga što čini čuda za moju psihu. Inače kao i većina mladih žena, nikad nisam bila zadovoljna svojim odrazom u ogledalu. Uvijek sam mislila da mogu bolje, uvijek mi je nešto smetalo. No u trudnoći su te misli iščezle iz moje glave. Kad bih se pogledala u ogledalo vidjela sam tijelo koje se mijenja i život koji se u njemu rađa. Bilo mi je savršeno, baš takvo kakvo je. Nevjerojatna je ta trudnoća, po prvi put u životu sam zaista voljela ono što sam vidjela u ogledalu.

Trudnički trbuščić počeo se nazirati tek oko petog mjeseca, ukupno sam dobila 12 kilograma koji su nakon poroda i vrlo brzo otišli. Dojenje, nespavanje i iscrpljenost učinili su svoje. Svi su mi govorili: “Koja si ti sretnica, zašto ne ideš odmah na drugo?”. Prvo, kada ću ići na drugo dijete isključivo je moja stvar!? Drugo, to što sam relativno brzo mogla zakopčati traperice od prije trudnoće ne znači da se moje tijelo vratilo na staro. Ubrzo nakon toga vratila sam se vježbanju jer nisam bila zadovoljna onime što sam vidjela u ogledalu. I zato što vježbanje za jednu mamu, kojoj se život 24/7 vrti oko pelena i dojenja, čini čuda.

Nevjerojatna je ta trudnoća, po prvi put u životu sam zaista voljela ono što sam vidjela u ogledalu

Nedavno sam pričala s prijateljicom koja je prije nešto više od šest mjeseci postala mama prvi put. Požalila mi se na to kako muku muči sa svojim kilogramima koji se nisu otopili onako kako je zamišljala da hoće, nego stoje na mjestu. Iako svjesna toga da si mora dati malo više vremena, zahvalna što je zdrava i što je njezino tijelo junački podnijelo i ne tako lagan 16-satni porod, rekla mi je nešto što se nikome do tada nije usudila reći. Priznala mi je da nikako ne uspijeva zavoljeti svoje nove tijelo. “Znaš”, rekla mi je, “čak sam danima mazila moje šlaufe na trbuhu i zahvaljivala im što su bili dom mom djetetu devet mjeseci. Nije pomoglo.”

Moramo li zaista voljeti postpartalno tijelo i zašto se sramimo reći ako osjećamo suprotno? Ok, većina nas potvrdno će klimati glavom čitajući razloge zašto bi morale zavoljeti to naše novo tijelo. Da, divno je i magično to što naša tijela mogu. Stvoriti novo biće i donijeti ga na svijet. Hvala mu za to. No znači li to da moramo osjećati sram i grižnju savjesti ako nismo sretne s onim što vidimo u ogledalu?

Od prvog dana trudnoće svi si daju za pravo komentirati ne samo kako bi žene trebale izgledati nego kako bi se trebale osjećati kad je njihovo tijelo u pitanju. Ako se previše udebljaš, nije dobro, ako se brzo vratiš u formu, vjerojatno zapostavljaš vlastitu djecu. Ako voliš svoje tijelo i s 10 kilograma viška, svaka ti čast, ali ipak bi trebala izbaciti ugljikohidrate. Ah da, kažu da onaj povremeni post čini čuda. Ako ti se ne sviđa tvoje tijelo, ajme baš si nezahvalna.

Biti nezadovoljna svojim izgledom nakon poroda, ne znači da mrzimo svoje tijelo ili da ne volimo sebe

Budi nježna prema sebi i svome tijelu, to što nisi sretna s onih nekoliko kilograma viška nakon poroda ne znači da nešto nije u redu s tobom. Naprotiv, to znači da si sasvim normalna. Teško je osjećati se dobro u tijelu u kojem se ne osjećaš ugodno jer kako se osjećaš puno je važnije od onog kako izgledaš. Nitko nema pravo upravljati tvojim osjećajima ili ti reći da je ono što osjećaš ‘krivo’, nitko ti nema pravo za reći što bi ili što ne bi trebala osjećati, čak i kada imaju najbolje namjere ili ti pokušavaju pružiti podršku. Biti nezadovoljna svojim izgledom nakon poroda, ne znači da mrzimo svoje tijelo ili da ne volimo sebe. To samo znači da je naše tijelo doživjelo veliku promjenu i da nam treba vremena (nekima manje, nekima malo više) da se naviknemo na njega.