SUPERMAME Rođenjem djeteta ne dobivaš nikakve supermoći, nemoj da te u to uvjere, kao što su i mene

U suradnji sa Supermame.hr, donosimo vam stvarne priče mama, onih koje znaju da nisu savršene, uče iz dana u dan i žele da znate kako niste same

Martina je supermama jednog uvijek nasmijanog dječaka koja već više od jednog desetljeća živi na talijanskoj adresi. Nakon par godina rada u agenciji za odnose s javnošću i završenog mastera iz digitalnog marketinga odlučila je svoju kreativnost preusmjeriti na projekt Supermame.hr. Romantična i sarkastična, opsesija su joj blogovi i digitalni mediji. Najbolje ideje dolaze joj rano ujutro uz prvu neizostavnu šalicu kave dok svi još spavaju. Voli uživati u lijepim i jednostavnim stvarima poput tanjura dobre pašte, čaše crnog vina, Instagrama, dobre knjige i dobrog podcasta.

Nekad davno vjerovala sam u to da mi mame imamo neke posebne supermoći koje nam omogućuju npr. da skuhamo ručak jednom rukom, spavamo s otvorenim očima, pamtimo na stotine informacija – od brojeva pedijatra do važnih datuma, brinemo o djetetu, kući i mužu, ponekad pronađemo malo vremena za sebe uz puno grižnje savjesti (jer postoji, naravno, toliko drugih stvari koje smo mogle obaviti umjesto tog izlaska s prijateljicom), balansiramo savršeno posao i privatni život i preživimo dan na dvije šalice kave i ostatcima koje djeca nisu pojela za ručak. Super je bilo vjerovati u sve to sve dok nisam shvatila da sam umjesto da udovoljim sebi, htjela ispuniti ona očekivanja koja mi je nametnula okolina.

View this post on Instagram

A post shared by Martina (@supermama.martina)

Mame vi ste heroji. Mame su ljepilo koje drže obitelj na okupu. Mame su superheroji koji ne nose plašteve. Ja sam mama, koja je tvoja supermoć? Na sve su mi strane iskakale te rečenice toliko da sam i sama počela vjerovati u njih i dijeliti ih po društvenim mrežama. Veličanjem ideje da majke nisu obični smrtnici te da su sposobne napraviti više nego što je u ljudskoj moći, počinjemo vjerovati da majke zaista mogu i moraju sve. Zbog tih nerealnih očekivanja okoline od majka i općenito od majčinstva, trenutak kada žena postane majka njezin identitet i osjećaj vlastite vrijednosti automatski se veže uz dijete. Prvo mama, a tek onda žena. Od majke se očekuje da žrtvuje svaki aspekt svog života i sebe jer to je ono što naša okolina očekuje – majka žrtva jedina je dovoljno dobra majka.

Kad na majku nalijepimo etiketu superheroja od nje se očekuje da ne “kuka” kako joj je teško već da u sebi trpi i šuti, kroz život ide s osmjehom dok se iznutra raspada. Pa kad se ista ta majka osjeća depresivno ili anksiozno prigovorit će joj da je nezahvalna. Jeste li ikada čuli za superheroje koji se žale? Kad na majku nalijepimo etiketu superheroja dajemo joj do znanja da mora biti sve za svakoga u svakom trenutku. Kad na majku nalijepimo etiketu superheroja na njezina leđa stavljamo ogromnu količinu tereta, grižnju savjesti i osjećaj da nije dovoljna i da sve ono što radi nije dovoljno dobro.

View this post on Instagram

Članak se nastavlja ispod oglasa

A post shared by Martina (@supermama.martina)

Rođenjem djeteta ne dobivaš nikakve supermoći, nemoj da te u to uvjere, kao što su i mene. Majke nisu superheroji. Majke su samo ljudi. Ne možemo i ne moramo sve. Osobe smo od krvi i mesa, ranjive, anksiozne, preplašene i zabrinute. Prestanimo veličati majčinsku iscrpljenost i sposobnost da daju od sebe i više nego što je moguće. Umjesto toga dajmo im podršku, upitajmo ih češće kako su, treba li im pomoć i dajmo im do znanja da nisu nevidljive. Majke su puno više od nekog izmišljenog lika o kojemu možemo čitati u stripovima ili ga gledati na ekranima. One su stvarne. Počnimo cijeniti majke zbog onoga što zaista jesu – predivna, snažna, snalažljiva i divna ljudska bića koja imaju svoje granice, baš kao i svi ostali.