Adaptacija, preseljenje, pandemija pa potres. Sve su izdržali i imaju jedan od ljepših prostora u Zagrebu
Intera, nimalo klasičan salon namještaja u Zagrebu pronašao je svoj novi dom. Bile smo ondje i razgovarale s vlasnicima
Prije nepunih mjesec dana već svima dobro poznati zagrebački izložbeni prostor namještaja Intera preselio se u nove, vrlo impozantne odaje. Svoj drugi dom pronašli su tako u Ulica kralja Držislava na broju 8 gdje je svoj novi prostor u neposrednoj blizini odnedavno implementirao i Studio Franić Šekoranja, a preko puta i prije nekoliko godina Oris kuća arhitekture. Malo je reći kako su ulični lokali Držislavove ulice živnuli i prednost dali arhitekturi i dizajnu, a da stvar bude bolja, Interin novi dom smjestio se u famoznoj zgradi iz 20-ih godina s potpisom arhitekta Rudolfa Lubynskog. Iako sam Interin izvana vrlo atraktivno uređen salon već u vožnji tom ulicom zapazila, u dogovoru s vlasnicima, Vladimirom Mikićem i Natašom Trbović razgledala sam ga detaljno uživo i doznala što se sve krije iza njihove dugogodišnje poslovne priče.
Pitam ih odmah oboje kako je zapravo došlo do odluke preseljenja. Govore kako su okidač bile suradnje s nekoliko novih skandinavskih partnera radi čega je postojeći prostor u Ilici postao premali. Prošle godine su sasvim slučajno doznali za ovaj novi u Ulici kralja Držislava, a kako taj dio grada već neko vrijeme profilira kao kreativna zona s interesantnom ponudom, to ih je dodatno privuklo i motiviralo da i oni ondje pronađu svoj novi dom.
Mjesto u kojem se ne kupuje po sistemu plati-nosi
Moram priznati da je razlika u prostoru osjetna jer se ovaj novi proteže na čak dvije etaže i ukupne je površine preko 300 četvornih metara. U pitanju je otvoreni prostor jednog volumena koji je podijeljen u određene zone i funkcionalne cjeline, što je uočljivo odmah po ulasku. “I naš bivši prostor u Ilici, kao i ovaj novi, nisu koncipirani kao saloni namještaja u koje kupac dođe po određeni proizvod, te ga kupuje po sistemu plati-nosi. Uređenjem smo u prvom redu željeli pokazati ideju, te stvoriti atmosferu koja će poslužiti kao inspiracija za kreiranje nekog novog prostora. Sve povezuje moderan, funkcionalan i održiv dizajn, koji ne robuje prolaznim trendovima” objašnjava mi Vladimir koji je inače početkom 90-ih radio kao arhitekt u Zürichu u Švicarskoj, u uredu koji se primarno bavio interijerima i dizajnom namještaja i tim kanalom zapravo ušao u svijet cijele jedne industrije, u kojoj se nalazi i danas.
Priča mi kako su Interu supruga Nataša i on osnovali još 1995. godine s ciljem zastupanja nekoliko vodećih brendova iz sfere opremanja interijera na hrvatskom tržištu. Tada je to, prisjeća se, bio još prilično pionirski posao. Nataša, koja je po struci kemičarka, planirala je u Interi ostati samo privremeno, dok mu ne pomogne posao postaviti na noge, ali je razvoj poslovanja u potpunosti promijenio njene planove. Sa smiješkom mi ponosno govore i kako baš ove nemilosrdne 2020. slave dvadesetpetogodišnjicu osnutka Intere. Zaključujemo svi zajedno kako će ovaj rođendan, ali i godinu pamtiti zbilja po mnogočemu.
Početak adaptacije u koju su se umiješali potres i pandemija
Na tu temu dodaju kako su s preuređenjem zapravo počeli neposredno prije potresa i na samom početku pandemije, a onda ih je u srpnju zadesila i velika poplava podrumskog dijela. Adaptacija se radi svega toga poprilično odužila i trajala preko sedam mjeseci, ali Nataša i Vladimir nisu se dali smesti. Kažu mi kako su uslijed svih tih događaja danas još sretniji i zadovoljniji rezultatom.
Razgledavajući novi prostor doznajem kako većinu njihove ponude čine skandi brendovi, ponajviše Hay i Bolia, a odnedavno i Norr11. Naime, riječ je o brendovima koji se snažno oslanjaju na skandinavsku tradiciju dizajna, a cjenovno su pristupačniji širem krugu kupaca. Vladimir i Nataša ističu kako imaju vrlo široku ponudu namještaja, rasvjete, tepiha i detalja, kako za stanovanje, tako i za opremanje poslovnih prostora. Tu je naravno i ponuda namještaja koju sami produciraju pod brendom Element, ali i odabrani vintage objekti uglavnom dizajnirani 50-ih i 60-ih godina.
Kupci kojima je zajednička ljubav prema lijepom, kvalitetnom i bezvremenskom dizajnu
“Mi smo već dugo na tržištu i stvorili smo određen krug kupaca koji nam se često ponovo vraćaju, bilo da su u potrazi za nečim određenim ili traže samo ideju. Ono što im je svima zajedničko jest ljubav prema lijepom, kvalitetnom, bezvremenskom dizajnu, koji će i nakon višegodišnje upotrebe izgledati svježe i aktualno” dodaje Nataša i govori kako im je profil ljudi koji ih posjećuje zapravo raznovrstan. Primjerice, to su vrlo mladi ljudi koji uređuju svoju prvu nekretninu, po do poznatih im klijenata koji već uređuju svoju treću kuću. U svakom slučaju, oboje zaključuju kako svi dolaze ciljano.
Govorim im kako imam dojam da je Intera itekako puno više od same trgovine dizajn namještaja i da ovdje ljudi mogu dobiti doživljaj, iskustvo, savjet. Vladimir kaže kako je taj dojam posve točan i objašnjava kako im klijenti dođu s već unaprijed definiranim projektom od strane arhitekta ili dizajnera kada traže recimo primjerice jednu stolicu. “Mi u tom slučaju prvo pokušamo što preciznije definirati klijentove potrebe. Ljudi često prenatrpaju prostor raznim stvarima za koje ubrzo shvate da im uopće nisu potrebne i tu nažalost naprave nepotreban trošak. Zato je prije realizacije neki puta potrebno puno razgovora i nekoliko dolazaka, da bi na kraju klijenti, kupci dobili optimalno rješenje” priča Vladimir i ne krije kako takav proces može potrajati duže, ali redovito rezultira višegodišnjom suradnjom, pa i ponekim prijateljstvom.
Moderne novogradnje u koje se lijepe štukature od stiropora i umeću jonski stupovi
Iako iz razgovora s Natašom i Vladimirom možda i mogu približno zaključiti kakvu oni estetiku i stil preferiraju, već prema uređenju Interinog prostora, svejedno ih pitam da se na tom polju izjasne, ali i kažu što ih možda na tom području generalno iritira. Vladimir spremno daje primjer i navodi recentni scenarij kako je neki dan na jednom portalu vidio stan koji su upravo oni uređivali prije nekih 18 godina. Iako je on u međuvremenu promijenio vlasnika, stan i dalje, dodaje Nataša, funkcionira kao i prvog dana. Iz toga oboje daju do znanja kako upravo to znači da taj stan uređenjem nije tražio bilo kakve funkcionalne promjene, niti je dosadio u estetskom smislu.
No, kažu mi kako je vrlo evidentno da su današnji interijeri itekako podložni slijepom praćenju trendova, bez obzira na kontekst prostora, njegov položaj i veličinu. “To nažalost vodi do tragikomičnih situacija i njihovog kratkog roka trajanja. U moderne se novogradnje lijepe štukature od stiropora i umeću jonski stupovi, a u starim građanskim stanovima se masivno spuštaju stropovi i ugrađuje rasvjeta primjerena shopping centrima” nadovezuje se Nataša.
Naredna godina mora biti bolja
I dok me oboje provode kroz svoj novi prostor skrećući pažnju na detalje, rješenja i svoju ponudu, neizostavno pitanje za kraj je bilo i kako se nose s cijelom ovom izvanrednom situacijom od koje nitko danas u svijetu nije ostao neokrznut. Pričaju mi da ne znaju bi li se upustili u sve ovo s preseljenjem da su mogli predvidjeti scenarij. Kako ih je sve to skupa zateklo, nije im preostalo ništa dugo nego pregristi sve skupa i krenuti hrabro dalje. Kašnjenje i pomicanje datuma otvorenja, ne skrivaju, itekako im je otežalo poslovanje, ali su sada, govore, unatoč svemu oboje optimistični i sigurni da sljedeća godina može biti samo bolja.
