Nekad je nužno odabrati stranu
PUTOPIS

Autostopom je otišao na drugi kraj svijeta, živio je s lejdibojevima, a sada u Vijetnamu piše trilogiju

FOTO: Privatni album

U ranim dvadesetima počeo je stopirati po Europi, da bi na kraju otišao na drugi kraj svijeta

Tomica Kristić jedan je od onih entuzijasta kojima se morate barem malo diviti. Dok su nama roditelji svakodnevno govorili da će po nas doći i na kraj svijeta, samo da ne bismo trebale stopirati, on je napravio upravo suprotno. Krenuo je autostopom po Europi, a završio na drugom kraju svijeta. Trenutno je u Vijetnamu iz kojeg nam je pisao.

STOPIRAO SAM 40 TISUĆA KILOMETARA

Privatni album

“Još u svojim tinejdžerskim danima počeo sam gajiti strast prema putovanjima. Međutim, nikad me pretjerano nisu privlačila obična komercijalna putovanja koja su organizirana od strane raznih turističkih agencija te uključuju prijevoz, smještaj i turu vezanu za destinaciju koju ste odlučili posjetiti, a još manje posjet poznatih turističkih mjesta”, započinje Tomislav. Za njega putovanje nije samo dolazak na destinaciju, odlazak iz točke A do točke B, već puno više od toga.

“Sama radnja, glagol, akcija, vrijeme koje se događa kada se putuje iz točke A prema točki B. I zato sam odlučio putovati autostopom.” Još u ranim dvadesetima počeo je stopirati po Europi, da bi 2015. godine autostopom otišao na drugi kraj svijeta, na Novi Zeland. Nakon tri godine i osam mjeseci, te ustopiranih 40 tisuća kilometara preko triju kontinenata, prije godinu dana ostvario je taj, pa recimo poprilično veliki cilj. “Bilo je to putovanje života i o njemu trenutno pišem putopisnu trilogiju.”

KORONAVIRUS JE TEK OKRZNUO VIJETNAM

Privatni album

Prošlu cijelu godinu proveo je u Vijetnamu, radeći isključivo na knjizi. “U svoj toj nesreći i teškom vremenu po pitanju kovida, veliki sam sretnik što sam vrijeme pandemije virusa proveo u državi gdje ono gotovo ne postoji. Dakako, korona se uvukla i unutar Vijetnama, ali Vijetnamci su momentalno reagirali vrlo ofenzivno, zatvorili granice koje su i dan danas još uvijek zatvorene, uveli stroge restrikcije, i virus je kroz nekoliko tjedana nestao.” Dodaje da je novi val bio prisutan u jesen prošle godine, ali primijenili su isti koncept koji se opet pokazao vrlo uspješnim. Pomalo nevjerojatna činjenica po pitanju korone i Vijetnama jest da na 95 milijuna ljudi imaju tek nekoliko desetaka zaraženih. U svoj toj priči ne zaboravimo da Vijetnam graniči s Kinom, iz koje je sve i krenulo.”

Unatoč svoj toj, pa recimo donekle pozitivnoj činjenici, Tomica govori da je kovid itekako poremetio njegove planove te odgodio sve što je mislio ostvariti prošle godine. “Još prošle godine u jesen trebao sam se vratiti u Hrvatsku i početi s putopisnim predavanjima diljem zemlje, i regije, ali kako su u Hrvatskoj restrikcije, a javna okupljanja svedena u minimum, odlučio sam još koji mjesec ostati u Vijetnamu.” Planira se vratiti sredinom proljeća ove godine, a početkom svibnja konačno krenuti s predavanjima. Nada se da bi do onda stanje oko virusa trebalo biti bolje nego što je sada.

PRVA KNJIGA NAJAVLJUJE TRILOGIJU

Privatni album

“Ova knjiga je prvi dio nadolazeće trilogije i u njoj opisujem prvih 14 mjeseci autostoperskog putovanja. Kako sam u to vrijeme putovao kroz Aziju, u knjizi se bavim isključivo opisima pojedine kulture, ljudi i događaja u zemljama kroz koje sam tada prolazio – Indija, Nepal, Kambodža, Iran, Tajland, Oman, i Mjanmar. Nakon uvodnog dijela gdje sam u 20-ak stranica opisao kako mi je život izgledao prije ovog putovanja, pričom se selim u Iran gdje započinje pravi putopis.” Upravo mu je ta kako kaže pomalo krivo shvaćena zemlja bila velika prekretnica putovanja, i od nje sve je krenulo onako kako si je na samom početku zamislio da bi trebalo biti. Nakon Irana brodom stiže u Dubai, a zatim i u Oman u kojemu opisuje 2400 km dugo autostopersko iskustvo kroz omansku pustinju. “Uskoro s pričom dolazimo u Indiju o kojoj sam u knjizi najviše pisao. Od kulturološkog šoka koji me zadesio kada sam stigao u Mumbai, do zanimljivih i čudnih iskustva koja su mi se dogodila na cestama Indije.”

Tri puta sam kao stažist prisustvovao snimanjima bolivudskih filmova

Također u knjizi opisuje i ljude koji su ga preko couch surfinga ugostili, što je ponekad bilo vrlo čudno pretežito zbog kulture i društvenih običaja koji nas razdvajaju. “Govorim i o Bollywood filmovima na čijim sam snimanjima kao stažist tri puta prisustvovao. Zatim odlazim na Himalaju u Nepal, što mi je bilo najbolje iskustvo cijelog putovanja. U tom poglavlju opisujem dvotjedni treking kroz masivni planinski lanac Annapurna, a ujedno i život lokalnih ljudi u planinskim predjelima te veličanstvene planine.”

VOLONTIRANJE U ŠKOLI I ŽIVOT S LEJDIBOJEVIMA

Privatni album

Uskoro se pričom seli na sjever Indije gdje je tri tjedna volontirao u školi za nezbrinutu djecu, i ujedno živio s budističkim monasima. Nakon Indije pričom odlazi u Mjanmar u kojemu se kaže itekako namučio da bi ulovio autostop. “Zemlja je to koja je tek prije nekoliko godina otvorila vrata turistima i trebat će još koja godina da se priviknu na dolazak stranca. Zbog te činjenice, u Mjanmaru je zabranjeno kampiranje, spavanje u kući domaćina, i još štošta. Sve te zabrane sam morao prekršiti da bih uspio u svom autostoperskom naumu.”

Nakon toga dolazi u Tajland gdje opisuje dvotjedni život s lejdibojevima, te noćni život te pomalo atraktivne zemlje kada je u pitanju noćni život. “Zatim je uslijedila Kambodža koja mi je posebno prirasla srcu. Siromašna zemlja, ali prepuna ljudi bogatog srca, i upravo zbog njih sam imao vrlo dobra i nezaboravna iskustva.”

U njoj se najviše bavio opisivanjem džungle i hrama (Angkor Wata – najvećeg hrama na svijetu) koji se tamo nalazi, a kasnije i autostoperskim dogodovštinama na putu prema Vijetnamu. “Dolaskom u Vijetnam završavam svoju prvu knjigu. Druga knjiga ove trilogije izaći će početkom sljedeće godine, a pričom će nastaviti tamo gdje je u prvoj stala – u Vijetnamu.”

Knjiga je pravi veliki zalogaj za čitatelja, ima 412 stranica, od čega 88 na kojima su fotografije s puta, a možete naručiti ovdje.