Hrvatica koja već godinama živi u Londonu detaljno nam je opisala kako se ona i njezina obitelj nose s karantenom

Katarina živi Londonu preko dva desetljeća, a za Super1 je ispričala kakvo je trenutno stanje u jednom od svjetskih žarišta gdje broj oboljelih ne jenjava

Katarina Hadrović je Zagrepčanka koja već preko 20 godina radi i živi u Londonu sa suprugom i dvije djevojčice. Kao i većina zemalja svijeta, i Velika Britanija našla se na udaru pandemije koronavirusa. Oko tri tjedna su već u polukaranteni, a kako život tamo sada općenito izgleda, s čime se sve svakodnevno susreću te kako se nose s cijelom situacijom, ispričala nam je detaljno i iskreno ova 44-godišnja mama. Velika Britanija trenutno ima 65.077 oboljelih, 357 onih koji su ozdravili, a 7.978 osoba je preminulo.

Mi se osobno u Londonu za sada dosta dobro nosimo sa situacijom. Prolazi treći tjedan pa se ne čini još prestrašno. Imamo sreće što smo u kući s vrtom i lijepom okolicom za prošetati. No, tko to nema i živi primjerice u malom stanu, neboderima ili jednoj sobi naravno da mu je ovo sve skupa nezgodno. Mjere nisu toliko drakonske u usporedbi s Italijom i Francuskom. Naravno, svaka zemlja tome pristupa drugačije. Kod nas se prvobitno vodilo sve onom da se stekne tzv. imunitet krda, no onda su brzo uvidjeli da broj oboljelih rapidno raste i da ne mogu više s tim riskirati.

Službena karantena u Velikoj Britaniji bila je proglašena 23. ožujka i svima nam je bilo savjetovano da ostanemo kod kuće tri tjedna. U međuvremenu sve je zatvoreno, osim trgovina s namirnicama, ljekarni i slično. Svatko tko je mogao ostati i raditi kod kuće to je napravio, a isto je i sa školama, sveučilištima koja su zatvorena, i sada je nastava online. Metoda koju vlasti provode bazira se na tome da se ljudima objasni koji su rizici i da sami dođu do zaključka da je bitno pridržavati se mjera, umjesto da im se naređuje ili ih se kažnjava.

Naravno, jedno vrijeme se ljudi nisu pridržavali tih mjera, a društvene mreže su eksplodirale od fotografija ljudi koji se prave da to nema veze s njima, pa su vlasti ubrzo zatvorile i parkove kako se ljudi ne bi imali gdje okupljati. Pojačan je i policijski nadzor na ulicama, a imaju i ovlast uhiti te ako se ne pridržavaš pravila. Mi možemo izaći jednom dnevno u kratku šetnju s distancom, otići u trgovinu kupiti namirnice. Možemo ići samo u dvoje van, držati dva metra razmaka, a regulira se i količina ljudi koja ulazi u supermarkete.

Metoda koju vlasti provode bazira se na tome da se ljudima objasni koji su rizici i da sami dođu do zaključka da je bitno da se pridržavaju mjera, umjesto da im se naređuje ili kažnjava

Naravno, čim se pojavi sunce ljudi kao da zaborave na sve i svi žele izaći van. Oni koji to najviše rade su mladi ljudi koji bi u to vrijeme inače bili na poslu, pa im je sada dosadno i odlaze na jogginge. Jako ih je puno i prilično su iritantni jer tako znojni prolaze među ljudima i dahću ti doslovno za vratom, ne drže se razmaka ni mjera.

Iskreno, i dalje mislim da mjere za sada nisu pretjerane s obzirom na sveopću situaciju i drago mi je da nam nije onako militantno naređeno da ne smijemo nigdje ili da smijemo samo na udaljenost od 200 metara kao u Italiji ili pak da moramo ispunjavati posebne formulare kad trebamo van kao što je slučaj u Francuskoj. Nadam se da će ljudi biti razumni i shvatiti da je situacija nepredvidiva i nova za svakoga te da zapravo nitko ne zna koje su mjere najbolje, ali i da za sada nemamo puno opcija, nego moramo jednostavno malo pričekati da se pokažu prvi rezultati.

Naravno, već ima puno kritika i strahova na račun novih mjera, ali i novih ovlasti vlade, tj. policije. Mnogi se pribojavaju da kad se ljudima da previše ovlasti na brzinu, da kad prođe kriza da će to ostati na snazi. Naime, nitko se ne želi pretvoriti u totalitarnu zemlju prema čemu već i neki idu ili već jesu kao recimo Mađarska, Rusija i naravno, Kina.

Samim time što policija sada ima moć uhititi nekoga ako smatraju da je odšetao predaleko od kuće je dosta zabrinjavajuće za građane koji nisu na to navikli. Jer, kao što znate, ovdje policija nije prije nosila ni oružje i jednostavno nije takva kultura. Tako da ovdje ljudima nije drago kad osjete da bi to moglo otići i zadržati se u tom pravcu. A da ne pričamo o nadzorima dronova i slično.

Samim time što policija sada ima moć uhititi nekoga ako smatraju da je odšetao predaleko od kuće je dosta zabrinjavajuće za građane koji nisu na to navikli

Ono što je dobro jest da je britanska vlada omogućila svima koji su do pandemijske krize bili zaposleni i sada su ugroženi, osigurati 80% plaće. Isto se odnosi na samozaposlene kojima se smanjio obujam posla ili je on sada zbog pandemije ugašen. Sada ćemo vidjeti kako će se to sprovesti, ali vjerujem da je mnogima to veliko olakšanje koji u bili uplašeni i tjeskobni oko tog egzistencijalnog dijela, odnosno koji su ostali bez prihoda preko noći.

Kad me pitaš za neki generalni dojam, ne znam što bih rekla danas – svaki dan je nešto drugačije i promijenim mišljenje. U početku moram priznati da ni ja nisam to sve shvaćala preozbiljno. No, vrlo brzo sam shvatila da je situacija prilično ozbiljna, budući da Covid -19 jednostavno nije obična ili samo neka druga vrsta gripe, kao što nažalost puno ljudi misli. Riječ je o ozbiljnoj respiratornoj bolesti, a čak i ako na svu sreću ne završiš u bolnici, opet nije šala. Nitko još nije potpuno siguran kakav je to virus i kako će se on u budućnosti ponašati te kako će to sve skupa dalje izgledati.

Riječ je o ozbiljnoj respiratornoj bolesti, a čak i ako na svu sreću ne završiš u bolnici, opet nije šala

S druge strane, imamo Švedsku koja još uvijek nema karantenu ni neke posebne mjere iako su ljudi navodno već sad i sami tamo shvatili da nije dobro izlaziti van, grupirati se ili ići na posao s obzirom na to da se i kod njih situacija zakomplicirala zadnjih dana. No, njihova situacija je u samom startu drugačija jer oni nisu kao mediteranske zemlje gdje pet generacija živi zajedno pola stoljeća. Oni više žive svi samački život tako da je onaj rizik od kontakta u biti manje intenzivan.

Puno ljudi kod njih i inače radi kod kuće, imaju fleksibilno radno vrijeme. Treba uzeti u obzir i činjenicu da kad odrediš karantenu da to utječe i stvara mnoge druge probleme uz one ekonomske, primjerice one psihičke ili ako osoba živi u okruženju obiteljskog nasilja. I to su neki od razloga zašto se Velika Britanija nije odlučila za kompletnu karantenu.

Strahujemo li od recesije i propasti, naravno, svi strahuju od toga pogotovo nakon zadnje financijske krize kada je svijet bio na kraju umjetno spašen. No, teško je predvidjeti kako će se stvari sada odvijati, ali je svakako jedna stvar sigurna, a ta je da će se način života znatno promijeniti na duže vrijeme, ako ne zauvijek, onda barem za našu generaciju.

Moja obitelj i ja smo jako osjetili posljedice zadnje financijske krize s obzirom na to da moj partner radi u financijskoj industriji preko dva desetljeća i prošao je kroz više kriza. No, posljednja je ostavila traga, te su on i puno ljudi koje znamo izgubili poslove i nisu nove mogli pronaći dulje vrijeme, što je svima bilo čudno s obzirom na njihovo iskustvo. Mogu reći da je taj period zadnjih godina bio napet i konstantno neizvjestan za nas. Spojite s time i Brexit o kojem se hvala Bogu prestalo pričati sada kad imamo bitnijih problema.

Sad nakon svih ovih negativnih stvari ipak se dogodilo i nešto pozitivno, barem nama, a vjerujem i drugima. Samo, loše vijesti putuju puno brže nego dobre. Usred sveg ovog kaosa i katastrofe moj partner je dobio ponudu ne za jedan, nego dva posla i počeo je raditi, naravno, online.

U svemu ovome ima još nekoliko pozitivnih stvari. Cijelo moje susjedstvo se ujedinilo i solidariziralo

I kakvu pouku da čovjek sada izvuče iz svega toga? Da treba propast svijet da bi dobio posao (smijeh). Naravno, ako svijet, pogotovo onaj financijski skroz propadne onda neće biti niti tog posla, ali ne smijemo se predati crnim mislima. U svemu ovome ima još nekoliko pozitivnih stvari. Cijelo moje susjedstvo se ujedinilo i solidariziralo. Svi svima stalno nude pomoć, a do prije par tjedana nismo se ni poznavali, a jako dugo živimo jedni pored drugih. Sad smo svi kao najbolji prijatelji.

Inače, znam dvije osobe osobno koje su oboljele od Covida-19 i imale su skoro sve simptome. Nisu bile testirane jer se testiraju samo oni u bolnici, ali su gotovo sigurni da je korona u pitanju. Nisu baš najbolje, ali nisu ni životno ugroženi kao što smo znali čitati i vidjeti u medijima neke stravične Covid scenarije. Zasad su na kućnom liječenju u samoizolaciji.

E sad, kako provodimo dane i kako se nosimo sa situacijom, pa, zauzetiji smo no inače. Online škola od kuće nije baš jednostavna, sve nam je to novo, kako djeci tako i nama roditeljima. Drago mi je da sada nastupaju uskršnji praznici, a sve upućuje na to kako se klinci neće skoro vratiti u škole, pa ovaj mali predah od virtualnih učionica će dobro doći da se malo adaptiramo na to sve skupa i pokopčamo sve što nismo u ovom kratkom vremenu. Nije jednostavno disciplinirati djecu i brinuti se za kućanstvo i raditi svoj posao, a sve radiš sam jer nije da ćeš ih odvesti sada baki ili susjedi na čuvanje. Ali, tako je svima. Prilagođavamo se.

Što se tiče ovih nekih drugih uobičajenih stvari iz normalnog života, to što ne možemo putovati ili ići po restoranima mi ne pada teško. Vidjet ćemo kao će biti za mjesec ili dva, ali bit će ovo jedan dobar osobni test. Kad imate malu djecu uvijek imate posla s njima i puno toga morate raditi za njih, a pogotovo sada kad nemate nikakve pomoći sa strane. Tako da, iskreno evo, voljela bih imati malo više vremena za sebe u ovoj izolaciji. Moja velika strast su fotografija, dizajn interijera, dekoriranje, a imam i Instagram profil @hintsandloves na kojem to sve skupa plasiram kao svoju veliku strast, to je u biti kao neki vizualni storytelling.

Kad imate malu djecu uvijek imate posla s njima i puno toga morate raditi za njih, a pogotovo sada kad nemate nikakve pomoći sa strane. Tako da, iskreno evo, voljela bih imati malo više vremena za sebe u ovoj izolaciji

Da imam više vremena posvetila bih se i nekim online tečajevima kojih sada stvarno ima pregršt, možda i hoću ako se uspijem malo bolje organizirati. Imam i podužu listu knjiga i magazina koje bih željela pročitati i prelistati, a koji čekaju. No, ne mogu se žaliti jer zaista imamo lijepi vrt u sklopu kuće u kojem možemo boraviti cijeli dan na otvorenom i na tome sam jako zahvalna.

Možda ovo sve zvuči kao da uživam u tome, ali zapravo samo pokušavam biti optimistična, izvući najbolje iz cijele situacije i održati kakvu takvu perspektivu u ovoj neizvjesnoj situaciji. Ja sam odlučila pristupiti tome najpozitivnije koliko je to moguće i napraviti stvari po kući za koje nikad nisam imala vremena jer sam uvijek morala negdje ići. E sad ne moram i ne moram se osjećati krivom radi toga.

Jedna stvar što mi definitivno nedostaje jest moja vježbačka grupa koju vodim. Završila sam studij zdravlja, nutricionizma i tjelovježbe, a radila sam svojevremeno i kao fitness instruktorica što je inače jako dugo prisutno u mom životu, preko 20 godina. Može se sve to i online preko ekrana, ali nije to to. Vježbam ponekad i s djecom. Ono što je fora je to što postoji i jako puno tzv. house party aplikacija koje su jako popularne kod roditelja i djece, pa tako klinci mogu ostati u kontaktu sa svojim prijateljima i družiti se virtualno.

Super u cijeloj ovoj situaciji je i kako su djeca prigrlila virtualno učenje, vidiš da im je to urođeno nekako i prirodno, dok je roditeljima to dosta veliko opterećenje. No, djeca se tako lako adaptiraju. Možeš se ti s njima prepirati oko vremena provedenog na iPadu, ali onda shvatiš koliko im je to i u neku ruku potrebno i dobrodošlo, ta vrsta snalaženja i vještina.

Super u cijeloj ovoj situaciji je kako su djeca prigrlila virtualno učenje, vidiš da im je to urođeno nekako i prirodno, dok je roditeljima to dosta veliko opterećenje

Usprkos tome, prava škola se ne može usporediti sa svim ovim i nadam se da će se uskoro sve vratiti u normalu. To je pogotovo bitno kod mlađe djece koja se ne mogu koncentrirati ni pet minuta kad vide učitelja na ekranu. S vremenom će ipak biti vjerujem lakše.

To je zasad to, britanski premijer Boris Johnson je zbog Covida-19 u bolnici, bio je čak i u intenzivnoj, stanje mu se sada malo poboljšalo pa su ga prebacili na manje rizičan odjel, pa su se i tu stvari sada zakomplicirale, iako je njegovo stanje kažu, sada stabilno. Stvari se mijenjaju doslovno iz dana u dan. Nadam se da ću između kuhanja, čišćenja, odlazaka u supermarket i stajanja u redovima te kućne škole ipak pronaći neko vrijeme za sebe i svoje stvari. Eto, to mi je sada nova misija, a fotografije koje sam ti dala za opremu članka su one iz Rovinja. Činilo mi se nekako prigodno jer se jedva čekamo vratiti u Hrvatsku na odmor i početi svi živjeti koliko toliko normalno.