Nekad je nužno odabrati stranu
PUTOPIS

Kako sam se zaljubila u Latviju i spoznala sve čari neformalnog učenja na putovanjima

FOTO: Privatni album

Latvijska avantura ili kako zavoljeti hladnoću i improvizaciju u samo 10 dana

Paula Petrinec posjetila je Latviju u sklopu jednog studentskog programa, a sa Super1 i svima vama odlučila je podijeliti priču o svojoj neponovljivoj avanturi.

Ako se pitate kakve veze ima hladnoća s improvizacijom ili zašto kombinaciju ova dva pojma nazivam latvijskom avanturom, ostanite do kraja jer ću svakako odgovoriti na vaše pitanje. Usput ću možda i potaknuti nekog da se odvaži na sličnu avanturu, što mi je zapravo i cilj.

KAKO EUROPOM PUTOVATI BESPLATNO

Zima u Latviji

Voljela bih započeti s kratkim uvodom o tome kako postoje udruge u Republici Hrvatskoj preko kojih možete putovati Europom potpuno besplatno. Naravno, radi se o već poznatom Erasmus + programu. Iako je program među mladima generalno poznat, uvjerila sam se kako velik broj mladih ljudi ne zna kakvu mogućnost zapravo imaju. Uglavnom je većina mladih upoznata s Erasmus + mobilnosti u okviru studijskog boravka, odnosno, mobilnosti preko obrazovne institucije koje uglavnom traju minimalno jedan semestar odnosno 3 mjeseca.

Takve su mobilnosti uvijek dobrodošle kao način stjecanja samostalnosti, različitih kompetencija, unaprjeđenja jezičnih i drugih sposobnosti i naravno, način stvaranja novih prijateljstava. No, nisu svi studenti u istoj situaciji, pa neki nemaju priliku otići na tako dug period iz svoje zemlje. Na kraju, nisu svi mladi studenti. U komunikaciji sa svojim vršnjacima i kolegama s fakulteta, spoznala sam da vrlo mali broj njih zna da postoje i kraće mobilnosti – vrlo zanimljivi programi razmjene mladih ili treninga koji traju otprilike 10 dana. Jedan od tih programa jest i moja latvijska avantura – Youth Exchange ‘Improvise the Reality’ – program u organizaciji latvijske udruge Kalm International Trainings, a na kojem sam sudjelovala preko hrvatske udruge Institute of Youth Power Croatia iz Rijeke.

Možda već sada možete naslutiti zašto spajam pojmove hladnoća i improvizacija. Kada smo stigli u Rigu, po vremenskim me uvjetima podsjećala na Zagreb, pa sam se osjećala kao doma, no, sve se to mijenjalo narednih dana.

DRUŽENJE S LJUDIMA IZ CIJELOG SVIJETA

Jedan dan u Youth Centeru

Tim iz Hrvatske – Valentina, Leo, Filip, Anna i ja, stigli smo u Latviju 15. studenog ove godine Uz nas, na programu su sudjelovali timovi iz Grčke, Njemačke, Latvije, Turske i Španjolske. Bili smo smješteni u hotelu Kaupo u predivnom latvijskom gradiću, Siguldi, koji se nalazi dva sata vožnje od glavnog grada. Hotel Kaupo bio je naše glavno središte idućih 10 dana. Na prvom smo katu spavali, u prizemlju smo objedovali i igrali se s mačkom Čupsisom, a u podrumu, ili od milja, bunkeru, smo provodili najviše vremena.

Upravo tu su se odrađivale sesije, predavanja i radionice, a sve na temu improvizacije. Za početak smo se svi trebali upoznati i zapamtiti međusobna imena, stoga smo prva tri dana radni dio započinjali igrama s imenima. U početku smo također sami postavili pravila ponašanja tijekom razmjene kako bismo izbjegli sve eventualne nesporazume. Meni je osobno ovo druga razmjena mladih po redu (prva je bila u Krškom u Sloveniji na temu Ethno Groove, još 2014. godine), no mnogima je ova latvijska razmjena bila prva, stoga je bilo nužno pojasniti neke osnovne pojmove poput Erasmus + i Youthpass.

Dakle, Erasmus+ program je program EU-a kojim se podupiru obrazovanje, osposobljavanje, mladi i sport u Europi. Njegov proračun od 14,7 milijardi eura omogućuje studiranje, osposobljavanje i stjecanje iskustva u inozemstvu. Više i sami možete doznati u Vodiču za program Erasmus +. Nadalje, Youthpass je sastavni dio strategije Europske komisije za usvajanje i priznavanje neformalnog učenja, a predstavlja certifikat, priznanje za sudjelovanje u pojedinom projektu u sklopu programa Erasmus +.

IMPORVIZACIJA I NEFORMALNO UČENJE

Paula Petrinec

Ono što je bilo nužno za naučiti jest pojam neformalnog načina učenja. On se često spominje na razmjenama mladih, no nije ni čudo – to je najčešće korištena metoda učenja na ovakvim projektima. Radi se o učenju izvan svih okvira, koje je svrhovito i dobrovoljno, nije određeno kurikulumom i koje se provodi kroz tečajeve, radionice, aktivnosti i volonterstvo.

Nakon, možda pomalo dosadnjikavog teoretskog dijela, krenuli smo lagano u improvizaciju. Improvizirali smo glumom, plesom, igrama… Smijeha u našem tzv. bunkeru nikad nije bilo dosta. Za mene je improvizacija na ovakvoj razini bila izazov i korak izvan moje komfor zone. Inače, organizirana i rutinski strukturirana kao osoba, sada sam glumila bez ikakvog plana i prethodne vježbe. Shvatila sam koliko je kreativnosti i brzog razmišljanja potrebno da se ostvari dobra improvizacija.

Shvatila sam i kako je nekada dobro poći bez plana, bez teksta i utjecati na situaciju baš onako kako smatram u tom trenu da je najbolje. Kroz improvizirane scene prikazali smo problem nezaposlenosti u svakoj od zemalja, što je bio odličan način za učenje o nekoj, potencijalno dosadnoj temi. Umjesto recitiranja razloga nezaposlenosti i mogućih solucija, odglumili smo scene najbolje što smo znali i usput se dobro nasmijali. Također, improvizaciju smo implementirali u različite druge teme kroz radionice – improvizacija u timskom radu, u kreativnosti, društvenim akcijama, emocijama i svakodnevnom životu.

LATVIJA IMA TAMNU, ALI PREDIVNU DUŠU

NP Gauja

Iako je tema bila improvizacija, naši su dani u Siguldi bili dobro organizirani. Buđenje – doručak – radionice – coffee break – radionice – ručak – radionice – coffee break – radionice – večera – spavanje (ili zabava, kako tko). Puno smo radili i puno smo naučili, no imali smo jedan dan slobodan za iskoristiti na način koji priželjkujemo. Dio nas otputovao je na jedan dan u Rigu, a dio nas je ostao u Siguldi kako bismo istražili Nacionalni park Gauja. Temperatura se tada već lagano spuštala u minus, pa me Latvija više nije podsjećala na Zagreb.

Sama sam sebi obećala da više nikada neću u Hrvatskoj reći da mi je hladno, koliko li je samo u Latviji bilo hladno. Hodam gradom, vidim lijepu kuću, želim je fotografirati, skinem rukavicu na tri sekunde, više ne osjećam prste. A nos crven, konstantno. No, ništa me nije spriječilo u želji da se ponovno vratim. Latvija ima neku tamnu, ali predivnu dušu. U ovo je doba drveće golo, magla vlada i još nema snijega, no vidim neku ljepotu u tome. Gledam i zamišljam Latviju u drugim godišnjim dobima. Želim ih sve vidjeti i iskusiti.

Zadnji dan se plakalo, no znala sam da će biti tako, uvijek je tako. Vežeš se uz ljude s kojima dijeliš dom 10 dana. Nakon zadnjeg dana stotine kilometara bit će između nas, a tako lijepe uspomene i iskustva dijelimo. Kako je Abdullah iz Turske rekao: “Imate dom u Istanbulu.” Nakon ovoga, imaš dom po cijeloj Europi.

ISKUSTVO KOJE ŽELIM DIJELITI SA SVIMA

Zima u Latviji

Za kraj bih voljela sa svima podijeliti i način na koji se mogu prijaviti za ovakve projekte, iskustva koja nemaju cijenu. Udruga koje sam ja članica jest Institute of Youth Power Croatia. Kada postanete član, dobivate na svoju mail adresu obavijesti o aktualnim projektima koji zahtijevaju sudionike. Pogledajte odgovara li tema projekta vašim interesima. Potrudite se ispuniti prijavnicu najbolje što možete. Zatim dobivate obavijest jeste li primljeni ili ćete ipak pokušati na neki drugi projekt.

Kako sam ja saznala za Institute of Youth Power Croatia? Preko jedne druge udruge koju vjerno pratim na Facebooku, NGO Meraki, a u koju se učlanjujete na jednak način. Postoji još mnogo udruga, a uglavnom se okupljaju na jednom mjestu, a to je Facebook grupa Youth in Action, Croatia, gdje objavljuju informacije o aktualnim projektima.

Ono što je još važno napomenuti – ne morate biti član udruge da biste se prijavili na određen projekt. Možete se prijaviti, upasti i tek onda se učlaniti u udrugu. Projekti su u potpunosti financirani – dok su put, smještaj i hrana uvijek osigurani.