Kako smo veliku svadbu planiranu godinu dana unaprijed, zamijenili za malo vjenčanje u Rovinju

Simona i Tomislav podijelili su s nama fotke sa svog romantičnog vjenčanja u Rovinju

Simona Marić Ćurić i Tomislav Ćurić u vezi su sedam godina, a iako su dvije godine išli u istu srednju školu i iz istog su mjesta (Slavonski Brod), upoznali su se u tom istom gradu jednih uskršnjih praznika na slučajnom tulumu zajedničkih prijatelja. “Spojio nas je moj nereprezentativni ulet za šankom i njegovo namjerno odugovlačenje prvog poljupca nekih dva mjeseca. Imamo zajedničkog psa koji je naš vječni spirit animal, a sad nas veže i zajedničko prezime koje se na Simoninoj strani u izvedenici i slobodnom prijevodu naših prijatelja čita kao Marichuy”, priča nam Simona.

Nakon dugog planiranja vjenčanja koje je već godinu dana unaprijed bilo gotovo spremno, koronavirus im je donio niz problema i morali su otkazati svoje veliko vjenčanje. Ipak, stvari su otišle u najboljem mogućem smjeru i na kraju je vjenčanje održano u malom krugu u Rovinju. “Naše malo vjenčanje odvilo se u Rovinju, najljepšem istarskom gradiću uz koji nas vežu zajedničke uspomene od početka veze i u koji smo se uvijek rado vraćali. Ideja takvog tipa vjenčanja bila je prisutna već od samog početka planiranja, pa smo tako razmišljali i o ‘elopementu’ na neko daleko mjesto izvan Hrvatske samo s kumovima, no prvotni je plan ipak bio definiran i vođen našom željom da imamo tulum sa svim ljudima koji su nam važni, kao i time da nikoga pritom ne izostavimo. I iako smo se veselili na taj dan na okupu vidjeti sve ljude koje volimo, moram priznati da takav tip klasične svadbe nije bio po našoj mjeri”, priča Simona.

“Smatram kako su se tijekom zadnjih desetak godina način održavanja i svrha vjenčanja promijenili tako da su postala piste preplaćenih uigranih timova koji planiraju stvari do najsitnijeg detalja kako bi sve izgledalo, zvučalo, djelovalo savršeno, a pritom mladenci ne stignu stati na trenutak i doživjeti vlastito vjenčanje i uživati u njemu (a potrošili su pritom iznos ekvivalentan novom automobilu ili, ako preračunavamo u millenialsima bliskijoj valuti – kvalitetnom putu na kraj svijeta). Tako smo negdje u svibnju, nakon proglašenja pandemije i malo kalkuliranja trebamo li je održati, otkazali svadbu oko koje je sve bilo dogovoreno čak godinu dana unaprijed i u svega par dana isplanirali vjenčanje u Rovinju. Koji produženi vikend prije otišli smo do matičnog ureda i župe u Rovinju i moram reći kako nas je to uzbuđenje oko nečeg malo drukčijeg i brzina promjene plana ‘boostalo’ entuzijazmom i uzbuđenjem i dalo osjećaj kako radimo nešto samo za sebe i znali smo da ćemo tog dana doista stići uživati, kako mi, tako i naši najbliži. Stoga je ovo bila jedna od rijetkih svadbi koja je otkazana uslijed pandemije koronavirusa, a da mladenka nije bila bijesna, već sretna.” (smijeh)

Ceremonija u crkvi bila je emotivna. “Svećenik je bio sjajan, opušten čovjek koji nas je uputio u cijelu proceduru i zbog kojeg su svi u trenutku obreda imali suze u očima (pozdrav, mons. Grbac!), usluga restorana La Puntulina bila je izvrsna, a prirodna kulisa Rovinja zbilja nije zahtijevala puno truda oko šminke, frizure, odjeće i slično jer je ondje ionako svaki kutak zasebna scenografija. Grand Park Hotel bio je fotogeničan, ugodan, svaka pohvala išla im je kako za doček gostiju, tako i kućnih ljubimaca. I umjesto da razmišljamo o cvjetnoj dekoraciji koju ćemo ujutro baciti, koji repertoar će bend imati i hoćemo li svima ugoditi, nakon vjenčanja sjedili smo na terasi tik do mora i razmišljali kako je to bila najbolja odluka oko vjenčanja koju smo mogli donijeti. Za fotke i video zahvaljujemo Ivanu i Ivi Šipoš koji su odradili sjajan posao, pritom s nama prehodali nekih trinaest kilometara u potrazi za najboljim kadrovima, vješto izbjegavajući turiste, i s kojima je par sati proteklo kao petnaest minuta.”

Simona je u početku razmišljala o putu u inozemstvo kako bi pronašla savršenu vjenčanicu, no onda je shvatila da će jednostavna vjenčanica naručena s interneta biti sasvim dovoljna. “Haljina koju sam nosila je s Asosa, sandale su brenda Steve Madden, a buket je izradio Saša Šekoranja. Tomislavov cijeli outfit bio je brenda Ted Baker, a sve što sam nosila od nakita tog dana bile su dvije ogrlice (jedna meni draga s nedavnog putovanja u Istanbul, a jedna kao vjenčani dar koji sam dobila na dan vjenčanja). Za vjenčano prstenje odlučili smo se za varijantu klasičnog zlatnog prstenja.”

Oboje su sretni što su odustali od unaprijed dogovorene pompoznosti što se vidi u sreći na njihovim licima na fotografijama. “Sat vremena prije samog obreda prošetali smo Rovinjem od hotela do crkve, Tomislav s ruksakom, ja s buketom u ruci, turisti su nam čestitali, jedna djevojčica nam je donijela oslikani kamenčić za sreću, a i u bacanju buketa spontano je sudjelovala grupica djevojaka na ulici oko dva sata iza ponoći. Zaključak priče je da smo se tog dana osjećali kao zvijezde jer smo dan posvetili samo sebi, stigli smo uživati i usmjeriti se najbližima. Za sve prijatelje koji su nas zvali na dan vjenčanja i željeli nam sreću (hvala vam!) pripremamo tulum krajem ljeta, ako nam epidemiološka situacija to bude dopusti, stoga se čini kao da ništa nećemo propustiti. Tako da, ako netko još dvoji imati veliku svadbu ili intimno vjenčanje, odlučite se za ono što isključivo vas dvoje želite i trebate, bez suvišnog ‘odrađivanja’. Izaberite biti sretni i ležerni, sve ostalo će se posložiti.”