Nekad je nužno odabrati stranu
PUTOPIS

Mija je posjetila Tenerife, doživjela najljepši izlazak sunca ikad i popela se na vulkanski krater

Otkrila nam je sve detalje o lokalcima, gastronomiji, izazovnom usponu i ostalim interesantnim detaljima

FOTO: TMG Creative, privatna arhiva

Osnivačica portala Under Dreamskies Mija Dropuljić (@mijad) nedavno je posjetila Tenerife. Njezinu priču i dojmove donosimo vam u nastavku

Glavni razlog našeg posjeta je bio obiteljski, odnosno dečkova teta već dugo godina živi na Tenerifima te smo odlučili u novu godinu ući u familijarnom okruženju. Uz to je moja dugogodišnja želja bila u siječnju posjetiti toplije krajeve te se okupati u moru, a Kanarsko otočje, pa tako i otok Tenerife, su poznati po svom savršenom vremenu – temperature rijetko padaju ispod 20 stupnjeva i ne idu preko 30. I to tijekom cijele godine! I treći razlog je Nacionalni park Teide gdje smo planirali ostvariti uspon do Pico del Teide, odnosno vulkanski krater, najviši vrh Španjolske koji se nalazi na 3.718 metara nadmorske visine.

Čekali smo sezonske avionske karte koje Ryan Air uvijek pusti oko Nove godine, a kupili smo ih u listopadu. To je bila prva faza planiranja puta. Druga faza je bila rezervacija uspona na Pico del Teide. Naime, za uspon do samog kratera je potrebno dobiti dozvolu koja je besplatna, a uvedena je zbog stroge regulacije dnevnog broja posjetitelja. To smo napravili u studenom. Nekoliko tjedana prije samog putovanja razradila sam plan lokacija (uz pomoć turističkog i hiking vodiča, YouTubea i brojnih stranih putnih i hiking blogova) koje trebamo posjetiti i odabrala potencijalne planinarske staze. Tjedan dana prije puta smo rezervirali dozvolu za posjet Začaranoj šumi El Pijaral u sklopu Parka Anaga u koju dnevno smije ući samo 45 posjetitelja.

Smještaj u Santa Cruzu i dva planirana hiking izleta

Kako je naš posjet bio prvenstveno obiteljske naravi, plan puta je bio poprilično opušten. No, to ne znači da nismo imali pojedine destinacije na listi i razrađen plan. Uz to smo plan puta morali prilagoditi zbog proslave Nove godine i Sveta tri kralja. Stacionirani smo bili u Santa Cruzu na sjeveru što nije turističko središte. Iskreno, meni je puno ljepši Santa Cruz jer je živ grad i tamo možeš osjetiti način života lokalnog stanovništva, za razliku od juga gdje je sve podređeno masovnijem turizmu. Imali smo u planu dva hiking izleta – izazovni i zahtjevni uspon na Pico del Teide i lagani hike za uživanje unutar Parka Anaga. Posjetili smo i druge gradove (La Orotava, La Laguna, Candelaria, Puerto de la Cruz, Bijamar itd.) te boravili tri dana na jugu, točnije na području Costa Adeja gdje smo uživali u ljenčarenju u luksuznijem hotelu te doživjeli sve čari te vrste turizma. I ono glavno – uživali smo gdje god smo mogli u gastro ponudi koja je toliko raznolika, bogata, šarolika i vrhunska.

Nismo imali potpuno razrađen budžet jer smo išli u većem sastavu i imali smo osiguran smještaj. No, mogu okvirno navesti pojedine troškove. Karte smo platili oko 200 eura po glavi uz 60 eura za dodatni kofer po smjeru. Odustali smo od rent-a-cara jer je u tom periodu bio izuzetno skup, preko 1.000 eura za deset dana, a mi smo boravili dva tjedna. No, zato smo koristili javni prijevoz koji izvrsno povezuje cijeli otok i toplo ga preporučujem. Priuštili smo si dva noćenja u luksuznom hotelu koja smo platili 420 eura. Hotel je bio adults only, novouređen, s dva bazena i spa i wellness zonom, vrhunski opremljen – nismo požalili ni eura za boravak tamo.

Na Tenerifima možete naći hotelski smještaj za dvije osobe već od 300 kuna po noći pa nadalje. Za oko 500 do 700 kuna po noći za dvije osobe već se može dobiti poprilično luksuzan hotel. Ulaznice u Nacionalne parkove i Parkove prirode se na Tenerifima ne naplaćuje stoga su izleti u prirodi besplatni. Što se tiče samog godišnjeg, on ispada jeftiniji nego onaj koji biste platili na našoj obali. Cijene su prosječno kao u Zagrebu, a često i jeftinije. Kava se kreće između jedan do dva eura, kokteli od pet do sedam i pol, a prosječno je glavno jelo od osam do 14 eura. Stoga se na Tenerifima, za razliku od nekih drugih destinacija, ne treba toliko paziti na svaki euro.

Ondje ćete zateći vječno proljeće

Definitivno glavni adut Tenerifa je osjećaj poznatog i sigurnog s jedne strane, ali i egzotika i avantura s druge. Na tom otoku možete doživjeti sve to u jednom odmoru. Letom iz Italije je ovaj raj, gdje traje vječno toplo proljeće, udaljen svega četiri i pol sata. Do njega nije toliko komplicirano za doći, a kako spada pod Španjolsku vrijede sva ona pravila putovanja po Europskoj uniji. Uz to je cjenovno prihvatljiva turistička destinacija. To znači da nećete potrošiti puno, nećete kemijati razne letove niti vaditi putovnicu kako biste uživali u egzotici i avanturi.

U Španjolskoj, odnosno na Tenerifima, nismo imali nikakvih izvanrednih situacija. Za ulazak u zemlju je potrebna Covid potvrda i ispunjen lokator. Maske su obveze svugdje pa tako i na otvorenom, a za ulazak u restorane, pojedine barove i shopping centre je također potrebna Covid potvrda mada nas za nju na jugu skoro pa nigdje nisu pitali (osim u restoranu hotela). No, problema smo imali prilikom povratka u Hrvatsku. Naime, let je bio preko Italije, a na službenim stranicama je poprilično neodređeno opisan tranzit. Uz Covid potvrdu imali smo i negativan antigenski test. Četiri dana prije nas u Hrvatsku se vratio dio naše ekipe te smo mi pripremili sve što je i njima bilo potrebno za ulazak u avion. No, nisu nas htjeli pustiti kroz check-in bez lokatora za Italiju koji se bazno ispunjava ako boraviš u Italiji, a ne ako si u tranzitu. Pokušali smo sve objasniti, no na kraju smo završili panično ispunjavajući formular za nas troje na podu preznojavajući se od stresa te smo prošli kroz check-in u zadnjem trenutku. Trčali smo do aviona. Stoga je moj savjet – ispunite i napravite sve što je potrebno za ulazak u pojedinu zemlju, bez obzira jeste li u tranzitu ili ne. Od viška dokumenata glava ne boli, dok s manjkom možda ne budete ušli u avion. To se dogodilo jednoj grupi Hrvata s našeg aviona koji nisu imali antigenski test jer im je rečeno da nije potrebno. Nisu ih pustili u avion bez obzira na to što se možeš pozvati na izolaciju. Učinite sve što je potrebno, bolje nego gubiti živce.

Najljepši izlazak sunca koji sam ikad doživjela

Kao velika ljubiteljica planinarenja, definitivno bih na Tenerifima izdvojila prirodu i njezinu raznolikost. Na jugu je sve golo i izgleda kao da se nalazite na Marsu, dok je sjever bogat raskošnim šumama u kojima se osjećaš kao da si u filmu Jurassic Park. Uspon na Teide je izlet kojeg ću pamtiti, i to iz više razloga. Na Teide smo krenuli prije zore, tako da smo u sami Nacionalni park ušli uoči izlaska sunca. To je jedan od najljepših izlazaka kojeg sam ikad doživjela. Teško ga je opisati riječima, stoga ću samo priložiti fotku. Prije svega ondje je priroda posve nerealna, prizori putem cijele staze su nezaboravni. Ovo je ujedno bio i moj najizazovniji uspon i moj najviši vrh do sada.

Staza je duga svega 10 kilometara, no u zadnjih 5 se prođe 1.500 metara nadmorske visine, a veliki izazov je borba s manjkom kisika. Dio ekipe je imao izražene simptome visinske bolesti. Ali, sve je vrijedilo kada smo se popeli na 3.718 metara, na krov ne samo Kanara nego i cijele Španjolske. Na samom krateru zbog isparavanja sumpora izuzetno smrdi (Teide nije ugašen vulkan) i bez obzira na to što si svjestan da to nije samo ‘prosječan’ vrh, teško ti je pojmiti da gledaš u krater jednog od najvećih vulkana na svijetu. Moram priznati da je ovo nakon dugo godina prvi odmor na kojem sam se i odmorila. Naime, imali smo sporiji tempo i zbog druženja s obitelji nisam kao inače nabijala tempo. Uz to smo uzeli i par dana za pravi lijeni odmor stoga sam se vratila i psihički i fizički odmorna. No, to ne znači da dnevno nismo prolazili kilometre i kilometre.

Lokalci su me oduševili. Gdje god smo bili svi su bili izuzetno ljubazni, nasmijani i veseli. Usluga povremeno zna biti sporija, no to je stil života. Na Tenerife niste došli da jurite na sve strane nego da uživate. Ulice su izuzetno žive, a lokalci se pretežito druže po barovima i restoranima. Obožavaju jesti i piti, a tapas barovi su posvuda. Sjednu u većem društvu, naruče gomilu jela za ‘pikanje’, pokoju bocu vina i do sitnih sati se smiju i druže. A nije bila rijetkost da smo vidjeli ljude kako plešu i pjevaju na ulici. Oni žive i rade kako bi uživali i družili se! Ono što je bilo zanimljivo je činjenica da se njima sve vrti oko blagdana Sveta tri kralja. Par dana pred blagdan sve trgovine su pune jer oni ne poklanjaju darove na Božić nego na Sveta tri kralja. Gradom idu procesije kraljeva što je izvan pandemije veliki događaj. Djeca su odgajana da vjeruju kako im upravo oni donose poklone. Uz to imaju veliku kulturu izrade jaslica koje se u raznim oblicima nalaze posvuda, što na javnim površinama, što u privatnim domovima. To se ručno izrađuju, doslovno, gradovi, a figure su raznorazno raznih veličina – od malenih do onih u veličini čovjeka. Postoje trgovine u kojima se može kupiti od drveta do glavice kupusa, do kućica i fontana.

Mala očekivanja od gastronomije koja je ipak razoružala

Nisam puno očekivala od Tenerifa po pitanju gastro ponude, a na kraju smo najviše uživali upravo u hrani i piću. Lokalci obožavaju dobro jesti i popiti, to je srž njihovog druženja. S druge pak strane otok je vodeća turistička destinacija, stoga je i zbog toga gastro ponuda raznolika. Na Tenerifima ćete jesti kuhinje iz cijelog svijeta. Mi smo uživali u njihovim tapasima, drugu večer smo već kušali japansku kuhinju, uživali u indijskoj, pa meksičkoj, pa smo ponovno jeli tapase. Ono što trebate isprobati (a ja sam na kraju svaki dan to pila) je barraquito, odnosno višeslojna kava s likerom i kondenziranim mlijekom. Na Tenerifima sam također pila i najbolje koktele ikad.

Što se tiče tradicionalne kuhinje, ona je po namirnicama bazična, ali ukusna. Prevladaju razne vrste krumpira, riba, sirevi, ovčetina i zečetina i razni umaci. Na prvu se čini posve nezanimljivo, no začini su toliko bogati i izbalansirani da je svaki zalogaj fantastičan. Svakako isprobajte gofio, tradicionalno jelo Guanche naroda, domorodaca otoka Tenerife. U pitanju je smjesa od više vrsta žitarica, izuzetno zdravo jelo koje se može jesti s mlijekom za doručak, ali i uz meso za ručak. Veoma zanimljiva kombinacija okusa.

Vrlo sam bazična kada su stvari za putovanja u pitanju. Uvijek putujem u skoro pa istim, provjerenim kombinacijama. To se često može vidjeti na mojim fotkama jer sam skoro pa u istim stvarima. Dijelim jedino stvari za po gradu i po prirodi. Ono bez čega nikad ne putujem su vodiči i Kindle jer volim čitati, a puno je praktičniji od nošenja teških knjiga. Ovaj put sam bolje rečeno ostavila sve iza sebe. Kako je ovo bio prvi put avionom nakon pandemije, odlučila sam da ću uživati u svakom trenutku poput malog djeteta, tako da sam ostavila sve brige u Hrvatskoj, a ponijela sam samo bezbrižnost, uzbuđenje i isključila sam se od ostatka svijeta. Jedino sam dijelila Storyje na Instagramu i to je bio moj jedini kontakt.

Planova za dalje je mnogo, no pitanje je što će pandemija omogućiti. Ono što znam jest da ćemo neka daleka putovanja koja su već godinama u planu ostaviti za manje komplicirana vremena jer jednostavno nemam živaca pratiti sva ograničenja, promjene pravila i sve peripetije nastale zbog korone. Držat ćemo se Europe. Na listi se nalazi road trip kamperom po Islandu, pričamo nešto o Parizu ili Barceloni, ljeto ćemo vjerojatno pobjeći u brda ili ćemo se vratiti u Dolomite ili istražiti Austriju. Voljela bih planinarski istražiti Srbiju i Albaniju. Puno je planova, vidjet ćemo što ćemo moći realizirati. I, naravno, istraživati Hrvatsku jer ona nudi toliko mogućnosti i raznolikosti u samo par sati vožnje autom.