Na Braču se otvora Galerija malog formata s atraktivnim lebdećim elementom. Čule smo se s arhitektima

Pred arhitektima zadarskog PIN studija bio je postavljen veliki projektantski izazov. Stvorili su jednu posebnu galeriju koja se otvara u Bolu na Braču

Jedna od najljepših destinacija na Jadranu, Bol na otoku Braču, ovo ljeto dobit će jednu posebnu i potrebnu kulturnu ustanovu. Riječ je o galeriji zgodnog imena Galerija malog formata čiji će postav okupiti oko 250 umjetničkih radova malog formata. Bit će riječ o radovima koji su realizirani u najrazličitijim medijima, tehnikama i materijalima – od slika i skulptura, preko mozaika i vitraja, pa sve do video radova.

S obzirom na to da je galerija smještena u gradskom centru Bola i to na prvom katu zgrade koja datira još iz 19. stoljeća, zatečeno stanje zahtijevalo je potpunu transformaciju prostora koji će biti prilagođen galerijskoj zbirci. Kako bismo doznale kako je nastao ovaj projekt, čule smo se s arhitektima iz zadarskog PIN studija, Nerom Nejašmić Kozinom i Petrom Kozinom.

“Galerija malog formata u Bolu na Braču oblikovana je kao izložbeni prostor za prezentaciju različitih umjetnika iz privatne kolekcije minijatura Ivice Karninčića Koloča. Smještena je na prvom katu zgrade Prve hrvatske čitaonice iz 19. stoljeća u centru Bola. Dio je ponude javnih sadržaja budućeg gradskog hotela Bol poljoprivredne zadruge” govore arhitekti te dodaju kako se projektantski pristup temeljio na potrebi smještaja velikog broja slikarskih i kiparskih minijatura u malom prostoru. Projektom je tako postignuta, govore, potpuna transformacija postojećih uredskih prostorija u otvoreni prostor s minimalnim brojem arhitektonskih elemenata.

Kao veliku posebnost galeriju spominju bijeli ‘lebdeći’ plašt, intaktan od postojećih zidova, stropa i poda, a koji meandrira u prostoru galerije, ali i prema riječima arhitekata maksimalizira površinu za izlaganje te skriva instalacije i spremišta. Plašt je u biti dugačko izložbeno platno za brojne umjetničke slike, a postojeći otvori sa škurama postaju dio te scenografije. U galeriji je smještena i kutija za videoprojekcije koja isto tako ‘lebdi’ izdvojena iz volumena plašta, a koja je izvana potpuno bijela te iznutra potpuno crna.

U cijelom prostoru prisutne su samo ne-boje i materijali kako izložbenim artefaktima ništa ne bi oduzimalo pozornost. Iz toga razloga neizostavan je i crni strop koji stvara kontrastnu pozadinu, zaklanja strojarske instalacije i ističe ritam drvenih greda. S ritmom greda, objašnjavaju arhitekti, izmjenjuju se linije usmjerene rasvjete.

“Sva oprema u interijeru izrađena je po projektantskoj zamisli i detaljima kao total industrijski dizajn. Stakleni volumen vitrine za skulpture razapet je četirima tankim čeličnim šipkama između stropa i poda. Bio je to uzbudljivi ‘lebdeći’ izazov kako za nas tako i za izvođače.”