Nakon gomile propalih dejtova i dalje imam pozitivno mišljenje o dejting aplikacijama
Mlada sociologinja Paula Brečak za Super1 piše o ljubavnim odnosima i širem području seksualnosti
Mlada sociologinja Paula Brečak (@thewolfnomad) za Super1 piše o ljubavnim odnosima i širem području seksualnosti
Trenutnog partnera sam upoznala na Tinderu. Kao i gotovo sve prije njega. Između te i nekolicine drugih sličnih aplikacija, upoznala sam i ljude koji su mi postali i ostali bliski, koje danas smatram prijateljima. I čovjek bi sada pomislio kako su moja iskustva s dejting aplikacijama natproporcionalno pozitivna, kako imam nezamislivo mnogo sreće. Jer za većinu ljudi Tinder nisu samo jedno vrijedno poznanstvo za drugim, nego i puno više razočaranja. Pa moram razbiti iluziju. Svajpala sam i započinjala razgovore s mnogo (stvarno mnogo) ljudi, da bih među njima pronašla one za koje sam znala da ih želim u životu. Na početku svojeg dejting staža imala sam puno više volje za izlascima, druženjima i upoznavanjima. Što znači da sam odradila i dejtove, a ne samo tipkanje, s nekolicinom hodajućih crvenih zastavica. A kada bi neka od tih stravično katastrofalnih večeri završila, govorila bih si da će to barem biti dobra priča. Pa ‘ajmo onda neke od njih i ispričati.
OPREZNO S ONIMA KOJI INZISTIRAJU DA SE NAĐETE ŠTO PRIJE
Jedan od najšokantnijih spojeva odigrao se u jednom od barova ispred bivšeg zagrebačkog kina Europa. Prvi dejt, nakon osrednje dužeg dopisivanja. Nekada sam bila spremna izaći na cugu nakon tri poruke. Istina, nekada sam upravo iz tog razloga i otvarala Tinder, jer sam željela s nekim novim popiti pivu još tu istu večer. Ako si spremna na rulet da ćeš možda usred te pive razmišljati kako bi ti bilo bolje da si ostala doma bingeati Netflix, sasvim je ok pristati na piće i tako, više-manje naslijepo. Ista praksa dobro dođe i kada negdje putujem i želim društvo za sjediti u baru. No, oprezno s onima koji inzistiraju da se nađete čim prije, s onima koji “ne žele vječita dopisivanja”.
Meni to uvijek smrdi na “aha, ako razmijenimo više od tri poruke shvatit ću da si creeper, pa zato pokušavaš uloviti spoj prije tog neminovnog trenutka”. Plus, kada odbiješ poziv na spoj, najbolje vidiš kakva je osoba po tome kako reagira. Ljuti se i vrijeđa te? Govori ti da samo zavlačiš i pita te što radiš na Tinderu ako se ne želiš naći nakon tri (3) razmijenjene poruke? Da, dobro da si odbila taj spoj. U zadnje vrijeme ipak imam sve manje vremena i za one ljude do kojih mi već jest stalo pa malo pomnije biram s kime ću provesti večer. No u trenutku ovog dejta u jednom od kafića ispred bivšeg zagrebačkog kina Europa, bila sam više u fazonu upoznavanja novih ljudi, avanturizma, a i bila sam studentica koja tijekom ljeta nije imala baš puno obaveza u životu. Zato, nakon osrednje dužeg dopisivanja, nalazimo se.
Potrebno je ovu noćnu moru čim prije sprovesti kraju
Sve kreće klasično, pričamo svatko malo o sebi, postavljamo si pitanja, slušamo se. On malo više priča, ja malo više slušam. Onda on gotovo isključivo priča, o sebi naravno. Polagano počinjem razmišljati što sam ono mogla gledati na Netflixu. U monodrami njegovog života dolazimo do toga da ima dijete i da je razveden. Napokon me nešto upita: “Ti si feministkinja, ne?” Jesam. “Super, ti si feministkinja pa bi ti sigurno pobacila. Ne k’o moja bivša. Nije htjela, *neprilična uvreda bivšoj*. Okeeej, alarmi se pale. Potrebno je ovu noćnu moru čim prije sprovesti kraju. Sada mi činjenica da se jednostavno nisam digla i otišla izgleda suludo. Što sam mu dugovala? Čega sam se bojala? Što me sprječavalo da mu kažem da je seksist koji ne poštuje žene i da ne želim više niti sekunde provesti u njegovom društvu?
Pa, i ja, kao i sve žene, socijalizirana sam da moram biti pristojna i da ne smijem uvrijediti druge, pogotovo ne muškarce. Tako da se nisam istog trena digla. Ostala sam. Čekala sam da prođe 45 minuta tog spoja jer sam imala neku suludu kalkulaciju da je to minimalno koliko trebaš ostati na spoju i da je krajnje bezobrazno ako spoj završiš ranije. (Koju godinu kasnije, jedan je tip došao na prvi spoj u kafić, uzeo espresso na šanku, sjeo za stol sa mnom, eksirao espresso i rekao mi da ovo jednostavno neće funkcionirati. Istina je da sam bila malo zaprepaštena i uvrijeđena, pogotovo jer smo progovorili svega dvije rečenica pozdrava dakle jedino što ga je moglo tako odbiti bio je moj izgled. Ali i razumijem, barem nam je uštedio vrijeme.)
ZAŠTO SAM BILA TAKO PRISTOJNA I POKORNA
U narednim minutama, koje nikako nisu prolazile, moj tadašnji spoj uspio je prokomentirati grudi prolaznice, a zatim mi pola sata pričati o svojem scenariju za horor film. Barem je žanr pogodio. Kada je sat napokon odbrojio to fiktivno vrijeme i ja sam rekla da, eto nažalost moram ići, on je inzistirao da hoda sa mnom. Negdje na pola puta uspjela sam ga se otarasiti, no još uvijek mi se teško otarasiti krivnje što sam bila tako prokleto pristojna i pokorna. Pokušavam ne biti gruba prema sebi jer znam zašto sam tako reagirala, tj. nisam reagirala. Znam da je to ponašanje koje se djevojke uči i koje se od žena očekuje, ta socijalizacija nas drži kao u uzdama čak i kada su svi alarmi i sve rotirke unutar nas upaljene punom glasnoćom.
Srećom, naučila sam lekciju i bome sam usvojila sprovođenje iste u praksu. Jednog idućeg ljeta sam nakon posjeta knjižari sjela u kafić da uz pivu krenem čitati novonabavljenu knjigu. Nakon nekog vremena zaželjela sam se društva i poslala poruku mladiću s Tindera s kojim sam se nedavno počela dopisivati da ga pitam želi li mi se pridružiti. Došao je brzo i pozdravio me riječima: “Ti si kao neka pametna pa nešto čitaš?” Da? Ne? Valjda? Ne znam? Kako odgovoriti na takvo pitanje? Konobar je odmah došao, mladić je naručio sok, pa nastavio propitkivati da zašto čitam i šta se pravim intelektualka. Niti u tom slučaju nisam se digla i otišla, već sam zamolila njega da ode. (Meni se sviđao kafić.) Trebala sam ponoviti par puta, vjerujem da nije očekivao takvu reakciju. Možda je očekivao da ću se posramiti i momentalno se početi mijenjati kako bih se njemu svidjela?
Ako je tip seksist, rasist, homofob, želim to znati odmah
S nekima nažalost nisam uspjela odmah na prvom spoju uočiti crvene zastavice, čak i onda kada su se nazirale. Jedan muškarac previše se trudio biti džentlmen, što mene zapravo odbija, a ne privlači. Ne želim nekoga tko mi otvara vrata i tko me “previše poštuje da bi me poljubio na prvom spoju”. Želim nekoga tko me poštuje tako da poštuje moje odabire i tko zna da u ženskoj seksualnosti nema ništa nepošteno. Nasreću nije dugo prošlo prije nego je potpuno objelodanio svoja stajališta o ženama i tome koliko ih zapravo poštuje. Tijekom nekog glupog dopisivanja rekla sam mu da sam taj dan provela čisteći stan. Pitao me je li mi bilo dosadno ili pripremam za goste. Ne i ne, jednostavno je trebalo očistiti životni prostor. “Aha,” rekao je, “jednostavno ženski poriv.” Boy bye!
Postalo mi je pravilo da takve izjave i reakcije pokušam dobaviti na vidjelo čim prije. Ako je tip seksist, rasist, homofob, klasicist, bezobrazan, agresivan, bilo što od onih čvrstih ne, želim to saznati odmah na početku. S jednim muzičarem nisam bila te sreće. U nekom periodu smo izašli na par spojeva, bilo je lijepo, ali svatko je išao svojim putem i nije se nastavilo. Nastavili smo se pratiti na društvenim mrežama, tako da sam znala da ima djevojku. Onda, nakon otprilike dvije godine, opet sam ga matchala na Tinderu. Kaže da je prekinuo s curom i mi smo se nastavili viđati. Opet je bilo lijepo, ugodno i zabavno. Do trena kada nije. Sjedili smo u kafiću na koktelima i u razgovoru on je spomenuo mušku i žensku energiju. Alarmi su se lagano krenuli paliti.
Pitala sam ga da mi objasni što misli. Počeo je s pričom o tome kako ženama odgovaraju neki poslovi zbog ženske energije, a muškarcima drugi poslovi zbog muške energije. Iskreno sam mislila da se šali, jer nisam takve fore uopće naslutila od njega. Kada sam mu krenula razjašnjavati svoje viđenje kao sociologinje i feministkinje, o tome kako takve stvari ne postoje i da su ženska i muška energija zapravo internalizirane rodne uloge, ne nešto prirodno, nego društveno usađeno, sve više je jačao njegov pogled nevjerice i ljutnje. Sve to vrijeme ja nisam bila sigurna je li ozbiljan ili je to neki sketch. Prekinuo me usred riječi i rekao: “Ne što sam muško, ali sam stariji od tebe. Pa što ti mene imaš ispravljati?”. Digao se i otišao, a ja sam naručila još jedan Dirty Martini da dođem k sebi.
PREDNOST DEJTING APLIKACIJA I STVARNOG ŽIVOTA
Iako sam na Tinderu i sličnim aplikacijama, poput OkCupida i Bumblea, upoznala zaista divne ljude, što partnere, što prijatelje, što one koji se fluidno kreću između te dvije uloge i okupiraju obje, naravno da je bilo i ovakvih iskustava. I dalje imam pozitivno mišljenje o dejting aplikacijama, mislim da je tako puno lakše upoznati nekoga tko je otvoren za isto što i ti (ali definirajte što je to zapravo, je li poznanstvo, avantura ili dejtanje), meni je puno sigurnije i kontroliranije okruženje nego da naletim na nekoga na cesti, a i kao introvert nisam često u situacijama punima novih nepoznatih ljudi.
I dok su ovo priče o ljudima s kojima sam se našla, priče o onima koji su se pokazali kao loša odluka već na aplikaciji još su mnogobrojnije. Poruke koje pokušavaju uvredu prodati kao kompliment, oni koji traže seks i prije razmjene punih imena (uvijek dobra praksa, prije negoli se s nekime nađem, tražim tu osobu društvene mreže i bez imalo ispričavanja kažem da je to zato što želim vidjeti tko je i što želim te informacije podijeliti sa svojim prijateljima, radi vlastite sigurnosti), onih koji počnu vrijeđati kada ih odbiješ (jedna osoba koja je inzistirala da se nađemo ili čujemo na video poziv “odmah, odmah, odmah” a moj odgovor da nisam još spremna za to nije ništa značio). Dobra opcija jest što na aplikacijama osobu možeš vrlo jednostavno unmatchati, blokirati ili prijaviti.
Bilo bi idealno kada bi te opcije postojale i u stvarnom životu, ili kada bismo ih barem mogle sprovesti u praksu tako da se samo dignemo i otiđemo, a ne se bojati da ćemo ispasti nepristojne i uvrijediti nečije osjećaje. Zaista brojni spojevi s Tindera naučili su me tome, uz feminističko okruženje i obrazovanje. I dalje su ovo zabavne priče, ali koje su zabavne upravo zato što sam ih znala srezati relativno brzo, odbrusiti kada je trebalo i maknuti se. I naći balans između toga da nekada želim novo poznanstvo i društvo za pivu, i toga da je nekada bolja opcija za provesti večer jednostavno Netflix.