Nakon knjige Danski odgoj djece stigla je nova uspješnica ove autorice, Igra na danski način

Alis Marić na Facebooku prati više od pola milijuna ljudi. Stoji iza poznatog bloga Čitaj knjigu, a za Super1 otkriva sve o knjizi Igra na danski način

Nakon fenomenalne i vrlo realne knjige Danski odgoj djece, koja se prošle godine našla među tri najprodavanije knjige u Hrvatskoj, na hrvatske police je stigla i druga Ibenina knjiga Igra na danski način koja nas informira kako se u Danskoj, zemlji poznatoj po fenomenu hygge, smatra da se igrom može odgojiti uravnoteženu otpornu i zdravu djecu.

Autentična Iben Sandhal

Objavivši svoju drugu knjigu, Iben Sandhal ponovno u obliku jednostavnog vodiča razrađuje danski recept odgoja, ukazujući na jedan od najvažnijih stupova odgajanja otporne i sretne djece. To je nestrukturirana slobodna igra.

Obje knjige koje su vrlo popularne i tražene u cijelom svijetu napisala je vrsna stručnjakinja, ali prije svega žena, majka i kći rastavljenih roditelja – autentična Iben Sandhal koja se zalaže za društvo u kojem ćemo posvetiti više pozornosti podizanju snažne djece s jakom unutarnjom snagom, kako bi bili bolje opremljeni za izazove koji ih očekuju u budućnosti.

Iben Sandhal koja se zalaže za društvo u kojem ćemo posvetiti više pozornosti podizanju snažne djece s unutarnjom snagom

Iben sam imala priliku i osobno upoznati i s njom se družiti kako u Zagrebu tako i u Kopenhagenu i potvrđujem da se radi o jednoj vrlo kompetentnoj, smirenoj i dragoj ženi koja je osvojila svijet svojim jednostavnim prenošenjem iskustva i znanja o razumijevanju dječjeg razvoja. Pišući svoje knjige nije tražila izdavača. Jednostavno ih je sama izdala, a upravo zbog kvalitete, njene knjige su našle
put da postanu svjetski bestseleri.

Ono što je u ovoj knjizi najistaknutije je to da djeci trebamo dati prostora da se što više igraju, a da pritom naglasak treba biti na samoizražavanju i zajedničkom provođenju kvalitetnog vremena.

Danas se previše vremena i energije ulaže u obrazovne temelje dječjeg razvoja umjesto da djeci dopustimo da istražuju sebe i svoju okolinu. Nema većeg dobitka od toga da se dijete igra satima što samo, što sa svojim vršnjacima, što s roditeljima ili bakama i djedovima. Jer dok se igra dijete se razvija.

Razvija maštu, kreativnost, prepoznaje emocije, stječe empatiju ali i uči se zauzeti za sebe. I neka se igra ono što želi, a ne ono što mi smatramo igrom. Često vidim roditelje koji nameću neke komplicirane zadatke koje nazivaju igrom ili nameću neka svoja pravila igre.

Igra je važnija od izvanškolskih aktivnosti

Mišljenja sam da nije uputno dijete već sa tri, četiri ili pet godina upisati na pet različitih aktivnosti. Vozati ga s jedne na drugu i ne dati mu vremena da bude u igri sam sa sobom ili svojim vršnjacima. Isto tako se ne treba uplitati u igru djece i govoriti što će i kako će se igrati.

Još manje je uputno dijete od 7-12 godina osim škole prenatrpati izvanškolskim aktivnostima – kako bi ono postalo vrsni npr. tenisač, pijanist, plesač, glumac i da ne nabrajam. I sama sam mama troje djece i nikada ih nisam forsirala na izvanškolske aktivnosti. Naravno ponudila sam im opcije, a onda smo zajedno razmatrali što bi im bilo najpogodnije i što bi oni najviše voljeli raditi u svoje slobodno vrijeme. Ali to nikada nije bilo više od 1-2 aktivnosti tjedno.

Danas se previše vremena i energije ulaže u obrazovne temelje dječjeg razvoja umjesto da djeci dopustimo da istražuju

Ostalo vrijeme su se moja djeca ili igrala sama, ili s drugom djecom ili sam ih puštala u park ili pred kuću da se igraju sa svojim vršnjacima. To je osobito bilo izraženo ljeti gdje smo odlazili u ljetnu kuću gdje su se moja djeca punih 3 mjeseca igrala vani u društvu vršnjaka. To se danas itekako vidi na mojoj odrasloj djeci. Svi su preuzeli odgovornost za svoje živote, žive samostalno, rade i sretni su.

Zaštitnički odgoj, preuzimanje odgovornosti za djecu, svakodnevno sjedenje za vrijeme učenja s djecom, petljanje u svaku njihovu radnju ne vodi ka dobrome. Sada kada imam unuka mogu to samo opet promatrati i pomoći mom unuku da izraste u dobrog i sretnog čovjeka. Jer to je u konačnici najvažnije. Nije važno kakvu će titulu jednog dana imati – to će on sam izabrati.

Veselim se da ćemo autoricu moći ponovno ugostiti u Zagrebu, kada 20.3. dolazi na promociju svoje druge uspješnice.