Ivanu Bekavac najbolje znamo iz restorana Kut koji je dvije godine bio hip mjesto u centru Zagreba, skriveno tik uz Kazalište Kerempuh. Mjesto koje je od prvog dana u rekordnom vremenu prodavalo gablece o kojima je brujao cijeli grad. Zbog radnog vremena često smo se šalili da bježimo s posla da bismo ondje ručali, a uvijek kad smo stigli smo se raspametili. Od početka je bilo jasno da Ivana Bekavac radi prefine tanjure i jako se voli družiti. Kut je bio njezino, ali i naše mjesto, a onda se zatvorio. Nismo ga nikad prežalili, a možda nije ni ona jer ga uskoro opet otvara na drugoj adresi i u nešto drugačijem konceptu. Iako to nije bio povod razgovora, dobro je poslužio za uvod o Ivani, a u novom projektu Prep o kojem danas pričamo, nije sama.

S njom je u projektu Dina Habulin, mnogima poznata kao dugogodišnja F&B i event menadžerica. Više od 15 godina gradi karijeru u ugostiteljstvu, a razvijala je koncepte za street food lokale, restorane i barove te na noge dignula i Cogito Uraniju. Osim toga je strastvena kolekcionarka starih stvari i unikatnog suđa. “Veliki sam fan vintage i second hand stvari, često restauriram stari namještaj i skupljam sve što mislim da vrijedi iskoristiti”, govori nam.

Prep je usluga za personaliziranu gozbu

Njihova zajednička priča krenula je prije dvije godine, dok je još Kut bio otvoren, a sada su to i na neki način javno i predstavile. Riječ je o projektu koji su nazvale Prep, a radi se usluzi personalizirane gozbe koju će organizirati umjesto vas, prema vašim željama. Dina je zaslužna za dogovore i pregovore, a Ivana osmišljava jelovnike i naravno, kuha. “Dina ima super razvijene organizacijske vještine, uvijek sve odlično ispregovara i onda meni dođe sa zadatkom pa zajedno smišljamo kako ga najbolje izvesti”, kreće Ivana.

Na pregovore s klijentima, nekad potroše manje, nekad više vremena, nekad su želje fiksne, a nekad imaju posve otvorene ruke. To je zapravo i ono čemu teže obje. “Ideja je bila organizirati gozbe za intimna druženje, npr. ti uskoro želiš slaviti rođendan, ali ne želiš dijeliti energiju s 50 random ljudi u restoranu. Tu upadamo mi, dolazimo kod tebe doma, organiziramo ti hranu i piće koje god poželiš, a ti samo uživaš. Plus, ujutro se probudiš i nemaš ništa za pospremanje, idealno”, govori Ivana.

Održivost i community table u fokusu

Iako su za sada odradile više poslovnih domjenaka i team buildinga, ne nedostaje ni privatnih zabava koje su im posebno drage. “Uvijek ćemo odraditi sve što treba najbolje što možemo, ali velika želja nam je da to ostane među nama i da ne trebamo angažirati veći tim ljudi za odrađivanje zadataka. Uživamo raditi personalizirane i intimne gozbe, u tom smjeru se i želimo profilirati”, kaže Dina. “Definitivno, Prep je odmak od klasičnih večera u restoranu i mislimo da tako nešto nitko ne nudi na ovaj način kod nas. A potreba vidimo, postoji.”

Ističu i kako kod njih nikada nećete vidjeti plastičnu posudicu sa salatom od hobotnice, plastične žličice ili slično. “Mi više radimo hranu za dijeljenje, želimo gurati taj community table gdje svi mogu uzimati iz iste zdjele”, kaže Ivana. Dodaje da s hranom kreće prvenstveno od sebe i onog što bi ona sama htjela, jer jedino tako može svu ljubav staviti u to. “Kao što sam ti rekla, sad me najviše privlači taj koncept namaza, hummusa, flat bread, onako od svega po malo, ja sam lik kojeg je strah dosade. A i kad je puno okusa za stolom uvijek se stvara neko drugo iskustvo. Ljudi oduševljeno jedu i pokreće se dijalog, komentira se, dijeli se. To je poanta gozbe.” U Prepu nema mjesta za uštogljenost, iako ako poželite fine dining, dobit ćete i to.

U Zagrebu ima lijepih cateringa, ali malo

Osim okusa tu je i gore spomenuti stol koji same slažu i govore mi da nekad već i bez hrane izgleda savršeno. “I to je ono što ljudima nudimo, da bude onako kao doma.” Smatraju da u gradu ima onih koji rade lijepi catering, ali zapravo jako malo. “Mi živimo za to da koristimo što manje plastike, da sve bude što više održivo, da se hrana ne baca nego maksimalno iskorištava iako smo svjesni da nekad moramo pristati na kompromise”, kaže Ivana. Dina dodaje da imaju tu vještinu dobre procjene količine hrane, kako bi se sve pojelo. “Ne smije se događati da se baca toliko hrane, želimo kvalitetu, a ne kvantitetu.”

Dina se pritom prisjeća perioda kada su zajedno radile u Cogitu pa bi se poslije radnog vremena našle gladne u kuhinji, a Ivana se uvijek pobrinula da nešto na brzinu složi. “To što ona na brzinu složi, meni je bilo kao da me anđeli hrane, sjećam se prekrasnog french tosta u koji je pobacala sve živo pa čak i espresso. To su okusi koji se pamte zauvijek.” Ivana komentira da joj je majka često znala da reći da ne mora baš sve ići u sve, a ona bi joj odgovorila: mora. U kuhanju koriste potentnije namirnice pri izradi jelovnika tako da se realno najedeš i ono što se kaže od malo, ne treba se pojesti sto nečega. “Količinski možda ne bi zadovoljilo mnoge, ali nutritivno je savršeno složeno. I svjesni smo da to nije za svakoga, to je ok”, kaže Dina.

Što se tiče bukiranja Prepa, datumi su ključni i tko prvi njegov dan. “Imamo jako osobni pristup pa uvijek nađemo mjesta za drage ljude i stisnemo, ali super nam je da se ekipa javi mjesec dana unaprijed”, govori Dina. Djevojke paze na baš svaki detalj tako da tu nema greške, a u slučaju da želite gozbu u nekoj temi ili boji, dobit ćete. Dok čekamo Kut, gdje ćemo se moći neformalno družiti, uživati u Ivaninim zalogajima i komentirati okuse, sada možete i kod kuće dobiti super večeru. “Sve nas ovo jako drajva i želimo pripremati najbolje gozbe u gradu. Priča će se sigurno razvijati na duge staze jer je lijepa i ide iskreno iz srca”, završavaju.