Ostala sam bez tople vode do daljnjega. Evo kako sam provela tjedan u tuđim kadama

Pet mjeseci nakon potresa konačno su i kod mene došli dečki iz gradske plinare. Bolje da nisu

Potres, Covid, ljubavni žrvanj, iscurili diskovi iz vratne kralježnice, upoznavanje s Normabelima i prvi susret s anksioznošću. Sve to nije ništa kad ti dečki iz plinare stave plombu na bojler i otiđu iz stana uz poruku: “Mi smo gotovi, pozdrav.” Super ovo je prošlo bezbolno, pomislim si ja, kad evo zvoni (iritantno dva puta) predstavnica stanara koja živi vrata do mene. Nadrkana već od samog zvona (osjetljivost na podržaje), otvaram i ona me pita imam li tople vode. Ne kužim pitanje, 2020. je, imam tople vode. I odmah se ugrizem za jezik. Dijagnoza kaže: u zgradi nema tople vode. Dimovodne cijevi su nesipravne, bojler krase dvije naljepnice s kosturskim glavama i upozorenjima i jasno mi je da u stanu nemam tople vode. Na moje pitanje kako se kupati, ona procijedi: polovično. Polovično. Ok.

Zovem mamu, a to je najgori mogući potez jer ona odmah izdrami, kladim se da lijevom rukom već gugla ‘najam stanova Zagreb’, a na Messengeru tipkam bivšem kolegi koji mi je najavio prepričati što mu se sve događalo dok je tražio novi stan nakon potresa (idem s njim na pivo, moguće da ćemo imati priču). Teško to prihvaćam i istovremeno javljam petero ljudi u okolici da mi ulete s vodom. Super, imam tetu u Nehajskoj, ići ću kod nje. Uskoro saznajem da je ona u samoizolaciji. Ok, frendica mi je na kvartu, a i sestrična. A baš je neki dan na Vrbiku pukla cijev za vodu pa su i one na mlakoj. Dobro, frendica iz Maksimira nudi dom, a bilo bi mi drago da ne trebam putovnicu za putovanje na tuš. Dopisujem se s gazdom, on baca kope, ja špade, ništa se ne razumijemo, odustajem za sada.

1. DAN Vrbik – Jarun

Dogovorila sam depilaciju kod frendice pa mi je to savršena prilika da napravim remont, sutra ćemo misliti dalje. Ipak, ulazim ja u svoju kadu i na preponama odlučim da nisam dovoljno otkačena da se zalijem ledenom vodom. Perem noge, navlačim haljinu i u omiljenu shoppericu pakiram ručnik, gel za tuširanje, gaće, dezić i kremu za tijelo. U autu se pitam tko su ti debili koji dogovaraju depilaciju za vrijeme rush houra i ne odgovaram si na to pitanje. S jednom rukom vozim s drugom guglam ‘najam stanova Zagreb’.

2. DAN Vrbik – Krajiška

Moja kolegica i prijateljica Latica rekla je da se kod nje uvijek mogu tuširati, a javila sam se i frendici iz Krajiške, tako da imam dvije opcije na toj strani. Moj kvart je i dalje mlitav s vodom, frendica s Vrbika javlja da dolazi doma tek oko 18, a meni je to sve knap, čeka me izložba u 20.

A i ne bih se oslanjala sad na mlaki tuš jer sam prehlađena (prehlada u vrijeme Covida je baš teška grba na leđima). Danas mi je i frizura super, ali svejedno idem kupiti jedan suhi šampon da se skrpam do sutra. I da navečer izgledam kao da imam tople vode u stanu. Odlazim u Krajišku, frendica mi je ostavila ključ, a dočekali me pas i mačka. Naravno da sad taj pas nema pojma tko sam i želi sve od mene, skače, ja stojim k’o kamen. Stiže frendica, sve je pod kontrolom, obavljam tuš, zove me na ručak, odbijam, imam svoju misiju. Na izložbi frajeru priznajem da nemam tople vode, na što od odgovara: Nemam ni ja. Srednji vijeku, spavaš li mirno?

3. DAN Vrbik – Klaićeva

Totalno trebam oprati kosu i nakon posla odlazim kod Latice, PMS me šora toliko da se ni meni ne da biti sa sobom, a kamo da još uključujem ljude. Ulazim u kupaonicu i u 15 minuta obavljam sve, motam ručnik oko glave i izlazim iz stana u auto. Putem se pitam je li serija fotografija Marija Testina nastala upravo tako što Kate Moss nije imala tople vode pa se išla tuširati kod Naomi Campbell. Nije. Stalno razmišljam o ljudima koji nemaju toplu vodu kao i o oni koji nemaju što jesti. Ok sam, idem na pivo.

4. DAN Vrbik

Frend koji živi u blizini Zapadnog kolodvora javlja da ni on nema tople vode. Dobro, nije mi zbog toga lakše, ali ostajem hrabro doma i kupam se tako što si grijem vodu pa se zalijevam. Čak u tome pronalazim neku mirnoću, ali kosu sigurno tako ne mogu oprati. Šlepam se i s hladnim tušem, dokle mogu, stoički podnosim trenutnu odluku i opet sam čista. Javljam to sve mami, to je ipak sada najveća briga, a ona mi govori da nije baš dobro da točam jajnike pod hladnim tušem. Dogovaram izlazak i hodam do grada (oko 5 tisuća koraka), a društvo me pita: jesi čista?

5. DAN Vrbik – Klaićeva

Eh da, nisam spomenula da imam i sestru u gostima. Ona je došla taman taj dan kad sam primila sretnu vijest, ali je u međuvremenu otputovala i iskoristila hotel koliko je mogla. Odlazimo skupa kod Latice u Klaićevu i tamo se uz kavicu kupamo do mile volje. Ja malo potežem i britvicom, a to je kod mene uvijek tragično pa u tri sekunde uspjevam napraviti masakr koji na mojoj bijeloj haljini izgleda kao da trebam nešto više od jednog flastera. Odlazimo čiste, još jedan dan je iza nas.

6. DAN Vrbik

Na sve se čovjek navikne, a i jako sam si komotna, pa odlučujem da ću koristiti tuđa kupališta samo kad trebam prati kosu. Totalni tramak mi je stalno zujanje okolo zbog jednog tuša do kojeg se i oznojim, a ako je rush hour onda sam izvan sebe od akcije. Ok je i ovo, prvi put nema prskanja i moja kupaona je suha. (smijeh) U utorak dolaze dimnjačari, polažem točno nula nade da će se ovaj problem riješiti uskoro. A čak razmišljam da iznajmim sobu u Swankyju ako ovo potraje. Samo, dokada?

7. DAN Vrbik – Klaićeva

Bio je dan za pranje kose pa je Latica opet bila moje javno kupalište. Dočekao me Philatz, njezin muž, ponudio mi vodu i bučnicu, ali sve sam glatko odbila – imala sam samo jedan cilj. Sve svoje stvari nosim sa sobom, osim pilinga koji sam ukrala Latici i dodatno si oribala lice. Kaftan, totalno plažno izdanje i ručnik na glavi, Latica kaže da tako hodaju skoro svi u Klaićevoj (smijeh). Upadam u auto u kojem je 36, ne dišem i stižem doma. Tipkam s gazdom i dogovaramo susret dan iza, a on najavljuje da ne trebam platiti režije za prošli mjesec. Top, razmišljam da ubacim nove cipele za jesen u košaru, ali se sjetim da sam već kupila prokleto kuhalo za vodu i nove bežične slušalice. Prvi tjedan je gotov.