Nekad je nužno odabrati stranu
INTERVJU

Ovo su Ivan, Daniel, Luka i Filip, ambiciozna ekipa koja je u limenci u Zapruđu otvorila studio za 3D printanje

Ivan, Daniel i Filip
FOTO: Borko Vukosav

Ivan, Daniel, Luka i Filip stoje iza D3Stooges3D, studija za 3D printanje u kojem nastaju najneobičnije stvari koje možete zamisliti

“Sve je počelo kad je naš stari doma počeo graditi svoj printer i razorio nam stan”, prepričava Daniel kroz smijeh priču o početcima onoga što je danas D3Stooges3D. Pored njega sjede braća Ivan i Filip, a u timu je inače i Danielov brat Luka te prijateljica Allina koja im snima i fotografira predmete koje proizvedu.

Nalazimo se u sjedištu njihove tvrtke, u jednoj skromnoj limenci u Zapruđu, a okružuje nas nekoliko 3D printera i niz predmeta raznih veličina i namjena, koji su u njima nastali.

OD HOBIJA DO USPJEŠNOG POSLA

Nakon što je njihov otac uspješno izgradio vlastiti 3D printer kod kuće, Daniel i Luka zainteresirali su se za printere i 3D modeliranje, a u priču se uključio i Filip. Kupili su, kažu, tablete za crtanje za 100 eura i počeli crtati. U početku je to bilo, prepričao je Ivan, skidanje s interneta, crtanje i printanje za probu, ali su vrlo brzo počeli raditi na svojim stvarima i prepoznali potencijal za posao.

“Ivan je tad ostao bez posla i rekli smo samo ajmo probati nešto”, kaže Filip. “Mi smo taman bili krenuli s printanjem i napravili si Facebook stranicu pa sam ga pitao želi li da to zajedno probamo dići na noge.”

Ja sam razmišljao što uopće želim, a i oni su svi konobarili i tražili izlaz, ako ne svjesno, onda barem podsvjesno. Skupili smo novac, povukli sve sa štednji i otvorili firmu.

“To je bila idejna faza, imali smo puno ideja”, nadovezuje se Ivan. “Ja sam razmišljao što uopće želim, a i oni su svi konobarili i tražili izlaz, ako ne svjesno, onda barem podsvjesno”, kaže kroz smijeh. “I tad smo dobili jednu ponudu preko prijatelja, trebali smo nešto isprintati i reproducirati u više primjeraka. U pitanju je bio ok novac, projekt je trajao mjesec dana, bilo je to nešto s čime se do tada nismo bavili, ali uspjeli smo ga odraditi i tu smo shvatili da se od toga može živjeti, ako već ne od samog 3D printanja onda bar od kombiniranja s nečim drugim. Skupili smo novac, povukli sve sa štednji i otvorili firmu.”

KAKO IZGLEDA PROCES RADA U JEDNOJ TVRTKI ZA 3D PRINTANJE

Ivan je preuzeo administrativni dio posla jer je prije priključivanja dečkima radio u IT-ju kao tehnička podrška za ured u jednoj firmi. “Ja sam odlučio to preuzeti jer su oni svi više pucali na kreativu pa sam im i prepustio taj dio posla. Kad trebamo napraviti nekakav interijer ili izvući neki logo u 3D-u onda više gnjavimo Daniela, njegovog brata Luku gnjavimo kad imamo nešto što zahtijeva više tehničkog crtanja, a Filipa kad nešto treba raditi rukama, kad je u pitanju neko šmirglanje, farbanje, pokazalo se da njemu to ide najbolje. Ali u suštini svi rade sve jer smo svi uvijek radili sve.”

Proces rada kreće od narudžbe, a D3Stooges3D ne nude samo uslugu 3D printanja već ovisno o narudžbi sami crtaju dizajn i modeliraju, zatim printaju, a onda na kraju i obrađuju gotovi predmet. Osim toga rade i sa smolom, a počeli su eksperimentirati i s keramikom.

O onome što je klijent naručio ovisi i cijena proizvoda. Početna cijena ne ide ispod 30 kuna, ali može rasti u nedogled. Primjerice, radili su ukras za jedan salon u Makarskoj koji je pokrivao cijeli okvir i bio sastavljen od više dijelova zbog čega su ga naplatili par desetaka tisuća kuna. Sve stvari mogu raditi u više primjeraka jer sami rade i kalupe u koje zatim lijevaju smolu i tako repliciraju predmete zbog čega su oni onda i jeftiniji. Međutim, svaki predmet koji nacrtaju i isprintaju je originalan i unikatan, a vrijeme printera, kaže Ivan, košta najviše.

KREATIVNOST NEMA GRANICA

Dečki su do sada radili zaista sve i svašta. Privjeske, podmetače, maske, razne figurice, šalice, dizajn interijera pa čak i nakit. Dok smo razgovarali, u procesu izrade bila je replika Volkswagenovog Type 2 kombija od 40 dijelova izrađenih u 3D printeru, koju su radili po narudžbi za jedan bar u Šibeniku, a zamišljena je tako da služi kao kutija za gramofonske ploče.

Najbizarnija stvar koju su izradili je, vjerovali ili ne, butt plug koji je netko naručio kao poklon za rođendan, a imao je oblik jednoroga te kad dođe u dodir sa sunčevom svjetlosti, poprima ružičastu boju. Poprilično bizarno.

U procesu izrade bila je replika Volkswagenovog Type 2 kombija od 40 dijelova izrađenih u 3D printeru.

Uglavnom rade stvari po narudžbi, ali par stvari su osmislili i sami. Jedna od njih je footstopper za longboardere za koji su prototip izradili u printeru, a onda ga replicirali iz kalupa u poliuretanu, odnosno smoli. A nešto su napravili i sebi za gušt kao što je primjerice portal gun iz animirane serije “Rick & Morty” ili pištolj iz video igre “Destiny”.

HOĆE LI USKORO SVI IMATI 3D PRINTERE KOD KUĆE?

“Vani ekipa zbilja samo printa”, priča Ivan. “Tvrtke imaju cijele farme 3D printera. U Australiji, pa čak i bliže, u Poljskoj, imaju cijele hale u kojima su printeri i kad netko naruči jedan privjesak u 100 primjeraka oni samo puste 100 printera u pogon. Zbog toga su tamo i cijene prihvatljivije. To je nešto što je na našim područjima još nezamislivo.”

Od materijala D3Stooges3D trenutno koriste PLA odnosno materijal na bazi škroba, biorazgradiv je i ne zagađuje okoliš. “Druga tehnologija je ABS, to je supanj iznad, to je već kemijska plastika”, kaže Ivan. “Nama je ovaj prvi i više nego dovoljan za sve što radimo i to bez da gubimo na kvaliteti tj. razini detalja.”

Trenutno koriste PLA odnosno materijal na bazi škroba, biorazgradiv je i ne zagađuje okoliš.

Trenutno imaju pet printera, četiri s FDM tehnologijom i jedan s DLP tehnologijom. S obje tehnologije se predmeti izrađuju nizanjem slojeva materijala samo što kod DLP tehnologije on nastaje iz tekućine koja se osvjetljava laserom i tako stvrdnjava. Cijene printera kreću se već od tisuću do dvije tisuće kuna za stolne printere koje ljudi obično nabavljaju za hobi, ali printeri koje dečki imaju koštaju od oko tisuću do dvije tisuće eura. Inače vrijedi pravilo, kažu, koliko para, toliko muzike.

“Sve se više gura to da 3D printanje postane kućni hobi”, kaže Ivan. “Ali mislim da nikad neće doći do te razine da ga ti uključiš kao PlayStation i igraš bez da ga ikad otvoriš. O 3D printeru ipak nešto treba znati, treba znati kako se mijenja filament, otvoriti ga ako je potrebno popraviti nešto i slično.”

KLJUČ JE PRONAĆI SVOJU NIŠU

Konkurenciju za sad ne osjećaju jer, kako kažu, nitko još ne radi ovo što oni rade. “Svi su dosta fokusirani na tehniku, medicinu i slično, dok je naš smjer više entertainment dizajn”, kaže Daniel.

“Kod nas je tržište zeznuto, za 3D printanje ne zna svatko i samo će onaj tko je upoznat u tome naći neku potrebu”, nadovezuje se Ivan. “Kao jedinu pravu konkurenciju, sad ih već zovemo kolegama, vidimo jedan studio s Velesajma, ali s njima smo već ušli u suradnju. Oni imaju malo veću farmu printera pa će nama po potrebi printati veće količine dok ćemo mi njima po potrebi obrađivati stvari jer oni nemaju interes ići u tom smjeru.”

Svaki projekt koji smo uzeli ne bismo bili uzeli da nam nije cool.

Plan za budućnost im je nastaviti raditi ovim tempom u nadi da će uspjeti zaraditi više ili da će se pojaviti kakvi darežljivi investitori koji će im pomoći proširiti proizvodnju. “Mjesec nam za sada još nije ispunjen projektima”, kaže Ivan, “i na tome intenzivno radimo.”

No, uz sve, uvijek ostaju dosljedni sebi. “Svaki projekt koji smo uzeli ne bismo bili uzeli da nam nije cool”, zaključuje Filip. “A da je bio glup, naučili smo nešto”, dodaje Daniel.