Par iz Istre posjetio je vulkanski Lanzarote. Snimili su čaroban video i ispričali nam svoju avanturu

Španjolski otok Lanzarote za Alena Špionjaka (@allen.spion_videography) i Ivanu Tomić (@ivanatomicphotography) bio je inspirativan. Prepun dojmova Alen nam je ispričao kako im je bilo

Prije tri godine posjetili smo susjedni otok Fuerteventuru, kada smo početno imali u planu otići trajektom na Lanzarote na nekoliko dana, ali bilo nam je toliko dobro na Fuerteventuri da smo Lanzarote ostavili za neki drugi put. I taj ‘drugi put’ se dogodio sada. Kanari su poznati kao otočje gdje svaki od otoka ima svoju mikroklimu i reljefno se dosta razlikuju pa smo nakon pješčane i tirkizne Fuerteventure htjeli vidjeti i vulkanski, skoro crni, Lanzarote. Zadnjih pet godina otkada smo zajedno Ivana i ja, proputovali smo stvarno dosta po svijetu i nekako se formirala navika putovanja negdje daleko barem jedan put godišnje.

Unatoč situaciji kupili su karte za putovanje

Svi znamo da su putovanja općenito postala dosta teža zadnje dvije godine pa smo tako i mi pauzirali zbog više razloga. Krajem prošle godine Ivana je napokon u jednom trenutku prelomila i kupila karte za Lanzarote. Nije jako daleko putovanje, ali opet dovoljno da niste više u Europi. Atlantski ocean, Afrika na 80 kilometara i dosta blizu ekvatora. Čim smo kupili karte, sljedeći dan smo već počeli pomalo s idejama, željama i istraživanjem kako najbolje odraditi posjet otoku, iako ću priznati da je Ivana u tome puno bolja i dosta toga prepustim njoj oko trip itineraryja. Ja sam grunt koji se super snalazi i orijentira kad smo već na lokaciji.

Penjanje na vulkan u borosanama

Za svojevrsnu bazu smo odabrali smještaj u obalnom gradiću Puerto Del Carmen na južno-istočnoj obali koji je negdje na pola dužine otoka. Najbolja opcija za istražiti otok i imati potpunu slobodu je rentanje auta odmah na aerodromu. Tako da smo iz Carmena svaki dan išli na izlete uzduž i poprijeko. Imali smo generalni plan prije nego smo stigli što sve želimo vidjeti i posjetiti, ali dnevne izlete smo kovali na kraju svakog dana na terasi apartmana uz pivo. Na kraju smo posjetili 90 posto zacrtanog, od njihovih poznatih vinograda i vulkana, do surferskih plaža i špilja.

Recimo, La Geria je područje koje je prošarano njihovim stvarno posebnim vinogradima gdje svaka loza ima svoj mali krater i zaštitu od vjetra. Ta polja se protežu beskonačno što možete vidjeti i u filmu. Tu smo se i popeli na Montañu Negru, vulkan s kojeg puca divan pogled na susjedni El Cuervo vulkan i jarko crvenu montaña Colorada. Anegdota je da se Ivana uspjela popeti na vulkan doslovno u borosanama jer je zaboravila tenisice kod kuće. Bila su joj puna stopala vulkanskih kamenčićima, ali nije se dala.

Nestvaran restoran ispod zemlje

Jardin De Cactus je također odlično mjesto za posjetiti. Riječ je malom parku prepunom raznih vrsta kaktusa koji izgleda poput arene. Tu je blizu i Jameos Del Agua, umjetni bazen tirkiznih boja podno palmi u sklopu kojeg je i nestvarni restoran urezan u hali koja je praktički ispod zemlje i koja ima jezero gdje sve vrvi bijelim račićima koji se samo tu mogu pronaći. Cueva De los Verdes je isto vrlo popularno mjesto, a riječ je o prirodnim špiljama i tunelima ispod zemlje nastalih rijekama lave u prošlosti. Uz vodiča se spuštate dole na rutu od jedan kilometar gdje se između ostalog može vidjeti jedinstvena lokacija za jazz koncerte te ogromna kamena komora koja sadrži (hint) audio-vizualno iznenađenje koje možete doživjeti samo ondje.

Impresivna dužina valova koja ne stane ni u dron kadar

Dalje imate Mirador Del Rio na najsjevernijem dijelu otoka gdje se na vrhu litice nalazi mali restoran s kojeg puca spektakularan pogled na susjedni otočić La Graciosu. U istom lancu te litice nekih 10 kilometara južnije prostire se pogled na najpoznatiju uvalu i plažu na otoku – Famaru. To je najomiljeniji spot za surfere i windsurfere i dužina valova je impresivna, dovoljna da ne stanu u kadar s dronom. Nacionalni park Timanfaya je zasigurno najpoznatiji turistički spot na otoku. Riječ je o ogromnom području u centru otoka koje je vulkanski gledano najmlađe i kad ste tamo kao da niste više na našem planetu. U pitanju je marsovski krajolik i bezbroj vulkana u crnoj, smeđoj i crvenoj boji.

Otok je manji od Istre, a ima više od 200 vulkana

Polusatnu vožnju kroz park odradite s autobusom pošto je park strogo zabranjen za pješake i aute. Tu se nalazi i poznati El Diablo restoran gdje se meso peče iznad vulkanske topline, a atraktivno je i vidjeti njihovu prezentaciju te podzemne aktivnosti kad uliju kantu vode u jedan od otvora nakon koje prsne stup vrele pare u visinu. Spomenuli bismo i mali gradić El Golfo pored kojeg se nalazi surealno zeleno jezero koje je tik uz tirkizno more, a dijeli ih crna plaža. Stvarno nemogući kontrasti. Otok je manji od Istre, a ima više od 200 vulkana. Neki od njih su nastali u erupciji prije 290 godina. Površina je ondje ogoljena, rastu samo kaktusi, sukulenti, palme i pokoja ‘obična’ biljka. Zemlja kao plodno tlo je luksuz s obzirom na to da je većina otoka osušeno lava kamenje.

Sve nalikuje na fuziju površine Marsa i apokaliptičnog Mad Maxa

Praktički sve navedeno je vrijedno vidjeti, a s obzirom na to da je otok relativno mali, sve to možete bez problema proći u sedam dana sa svojim autom. Čak smo se vraćali na neka mjesta više puta. Zanimljivo je voziti se jer u svakom trenutku imate pogled kilometrima oko sebe s obzirom na to da (osim vulkana) nema nikakvih vizualnih zapreka poput šuma, zgrada i slično. Sve nalikuje na fuziju površine Marsa i apokaliptičnog Mad Max krajolika. Male zelene papige po palmama možete uočiti svuda u gradićima koji su načinjeni od 99 posto bijelih fasada. Čak i glavni grad Arrecife nalikuje na veliko bijelo selo od 60 tisuća stanovnika. Kulturološki aspekt na otoku se najviše vidi kroz rad njihovog poznatog umjetnika, kipara i arhitekta, César Manriquea. On se praktički smatra spiritualnim ocem otoka. Pionir ekologizma, njegova izvanredna perspektiva odnosa između čovjeka i prirode prožima veliku većinu njegovih radova. Po cijelom se arhipelagu vidi kako je njegova umjetnost danak Kanarskim otocima i njegovoj rodnoj zemlji.

Putovanje i pravila u pandemiji

S obzirom na to da smo letjeli iz Italije, morali smo ispunjavati prije puta dodatne formulare za siguran ulazak u Španjolsku tj. Kanare. Iako smo oboje cijepljeni, morali smo predočiti i negativan test. Aerodromi funkcioniraju isto samo što ima promjena recimo kod sjedećih mjesta na terminalu gdje možete sjediti na svakoj drugoj stolici. Maske se striktno moraju nositi i nigdje nismo vidjeli osobu bez njih ili ‘na pola’ kako ih ljudi kod nas vole staviti. Ali, osim te dodatne papirologije i dva testa prilikom ulaska i odlaska, sve je isto što se tiče puta.

Ljudima se ondje ne žuri, nešto kao i kod nas na otocima

Kad pričamo o samom otoku i lokalcima, otočna shema je posebna naravno. Tipični Španjolci, ali još više na easy. Ljudima se ondje ne žuri, nešto kao i kod nas na otocima. Pristupačni su i topli, osim pokojeg konobara, ali na to ćete naletjeti gdje god da odete u svijet. Cijene na otoku su ili iste ili jeftinije nego kod nas. Benzin košta manje od 8 kuna po litri. Treba napomenuti da se praktički sve otvara tek iza 9-10 ujutro, Čemu žurba, jel’?

Kiše ima jedva 15 dana u godini

Kiše ima jedva 15 dana u godini, ali zato ima vjetra i obilje sunca te momenata kad Calima – saharski pijesak zaspe kompletan otok kao što smo iskusili zadnji dan i sad nakon 10 dana još uvijek čistimo pijesak iz torbi i robe. Za kraj, moram se osvrnuti i na njihovu gastronomiju. Prvo ću spomenuti njihovu jedinstvenu malvaziju s prije spomenutih vinograda. Nevjerojatno da vino možete biti toliko dobro s obzirom na to da raste doslovce na obroncima vulkana. Pivo je standardno lager i dobro je. Od hrane smo probali više toga, od kanarskih Papas arrugás con mojo picón, nezaobilaznih španjolskih tapasa i moje osobne opsesije Pimientos De Padron (male zelene pečene papričice posute krupnom soli) do morske i mesne ponude. Izdvojili bismo entrecote steak koji je bio jedan od najboljih steakova koje sam probao u životu, crni rižoto s baby lignjama te odličan carpaccio od tune. Tu imamo isto jednu anegdotu. Jeli smo u jednom restoranu u Playa Blanci gdje je tijekom jela odjednom počeo pucati vatromet iznad restorana. Legenda kaže da je to običaj svaki put kad restoran dođe do cifre od 10.00 eura izdanih računa za taj dan.

Mentalna nagrada ovog putovanja je ogromna

Kao najljepši dio puta oboje se slažemo da je to jednostavno onaj trenutak kad gledate taj krajolik ispred sebe. Sam pogled u te horizonte obojene palmama i vulkanima sigurno su vrhunac koji morate doživjeti. Teško je to staviti u riječi. Što se tiči umora i odmora, fizički smo se možda malo umorili jer smo šibali po otoku svaki dan od jutra do mraka, ali mentalna nagrada je ogromna. Ne bismo rekli odmor koliko velika inspiracija. Naime, osim što sam ja snimio taj kratki film, Ivana je iskoristila priliku za shooting svoje nove kolekcije, a bit će i modni film, naravno, tako da smo stvarno izvukli maksimum iz tog putovanja. I poslovno i privatno.