Pitale smo psihologinju kako učiniti ključni korak i odvažiti se na promjenu posla

Konkretni savjeti psihologinje kako se odvažiti i pokrenuti novi posao ako smo ostali bez posla ili smo nezadovoljni postojećim

Događaji koji su nas snašli od početka godine do danas, 2020. su godinu pretvorili u scenu iz apokaliptičnog filma. U trgovine više ne dolazimo bez maske, svatko u torbi nosi sredstvo za dezinfekciju, no postoji i ona ružna strana odnosno posljedice koje tek počinjemo osjećati. Mnogi su od nas ostali bez posla, a i oni kojima su smanjene plaće razmišljaju o promjeni i pronalaženju boljih rješenja za svoj život.

Zato smo odlučile pitati diplomiranu psihologinju i psihoterapeutkinju Tinu Brzić kako se nositi s promjenama koje nam je donijelo ovo neobično razdoblje u povijesti, ali i kako se odvažiti na promjenu i krenuti putem koji je bolji za nas.

KAKO PREBRODITI PRVOTNI ŠOK I OKRENUTI SE NOVIM IZAZOVIMA

“U današnjem vremenu nestabilnosti i raznih vanjskih čimbenika koji dovode do promjena, sve češće dolazimo do situacija gubitka posla. Nakon prvotnog šoka i faze tugovanja za radnim mjestom i sigurnosti, nađemo se u novoj situaciji i što sada? Bitno je imati kapacitet pustiti staro i odvažiti se na novo”, priča nam Brzić. “U praksi to konkretno znači okrenuti se k novim poslovnim idejama i traženjima potencijalnog novog radnog mjesta.”

Na pitanje što konkretno učiniti kao prvi korak, odgovara nam: “Za početak je dobro revidirati životopis i osvijestiti vlastite kvalitete i kompetencije. Imajmo na umu kako nisu naše kompetencije samo formalno obrazovanje, već i sve usvojene vještine koje smo ostvarili tijekom profesionalnog iskustva. Tu možemo sagledavati naše komunikacijske vještine, vještine rješavanja problema, preraspodjele prioriteta, rješavanje problema, ulaženje u interakcije s drugima, komunikacija na stranim jezicima, moć opažanja, vokacija za ljude, sistematičnost itd. Kada ovako sagledamo kompetencije koje možemo ponuditi na tržištu rada širi se obujam percepcije i mjesta gdje ćemo tražiti novo radno mjesto.”

JE LI VRIJEME ZA PROMJENU?

Postoji i ona druga skupina ljudi među nama, oni koji nisu ostali bez posla, ali već dugo razmišljaju o promjeni, radu za samog sebe, fleksibilnom radnom vremenu i jednostavno preuzimanju kontrole nad svojim životom. U tom slučaju, kaže Brzić, važno je prvo sebi priznati da smo nezadovoljni.

“Prema teoriji paradoksalne promjene u trenutku priznavanja i prihvaćanja onoga što jest, isto se počinje mijenjati. To znači kako trebamo prihvatiti i osvijestiti vlastito nezadovoljstvo. Kada imamo osviještenu potrebu za zadovoljstvom prirodno ćemo krenuti u mobilizaciju i akciju k zadovoljenju. Zadovoljstvo možemo pronaći u drugačijoj organizaciji postojećeg posla, različitoj percepciji vlastite uloge i doživljaja ili ćemo se, pak, odlučiti na promjenu radnog mjesta.”

KONKRETNI KORACI KOJE MOŽEMO PODUZETI

Gore navedeno je najbolje, kaže psihologinja, predočiti preko konkretnih koraka. “Primjerice radimo uredski posao koji nam je postao rutina bez napretka i uzbuđenja. Prvotno je bitno osvijestiti kako stagniramo i nezadovoljni smo rutinom koja nas dovodi da svaki dan jednako izgleda. U trenutku osjećanja zagušenosti rutinom započeti će proces mobilizacije u smjeru što mogu napraviti kako bih promijenila rutinu koja me ne zadovoljava. To može biti reorganizacija slijeda obavljanja radnih zadataka ili pronalaženje drugačijih načina obavljanja rutinskih poslova.”

Ako smo, dakle, odabrali reorganizaciju, trebamo na dnevnoj razini istim zadatcima dati pažnju i pokušati pronaći novi način obavljanja uz svijest o širem kontekstu kojeg ti zadaci podržavaju. “Primjerice unositi poštu sistematiziranu prema raznim odjeljenjima, odjeljenja razlikovati prema boji, pratiti statistiku primitaka i sl. Teorija koja stoji iza ovakvog načina obavljanja posla jest kako nam postizanje smisla povećava zadovoljstvo. Ako nam ništa novo na starom mjestu ne donosi zadovoljstvo, onda je vjerojatno ipak vrijeme za promijeniti posao”, kaže Tina Brzić.

KREIRANJE RADNOG MJESTA KOJE NAM ODGOVARA

“Radno mjesto koje će nam najviše odgovarati jest ono koje možemo iskreirati sami za sebe, što znači otvoriti vlastiti posao”, kaže psihologinja. “Prvotno osvijestimo što želimo jer ćemo u protivnom brzopleto ući u nešto što će nam se ‘0dbiti od glavu’. Istražimo mogućnosti i vlastite kapacitete te iz realiteta i podnošljivog rizika krenimo u vlastitu priču. Bit vlastitog posla ne bi trebala biti povećanje stresa, što se često dogodi, već kreiranje ugodne radne atmosfere i uvjeta po vlastitim mjerilima.”

Zamka pritom, nastavlja, može biti u tome da radimo više što nam ne bi trebao biti cilj. Zato treba osvijestiti vlastite granice i paziti na iste. “Biti sam sebi šef nosi mnogo benefita, no i odgovornosti stoga se potrudimo biti objektivni s očekivanjima i ciljevima. Na kraju, baš kao i u životu, budimo umjereni, u kontaktu s realitetom i fleksibilni u svom novom radnom okruženju i zasigurno ćemo postati zadovoljniji jer će sve biti onako kako treba biti”, zaključuje na kraju.

U istraživanju mogućnosti koje bi podrazumijevale ovo što nam je psihologinja ispričala, naišle smo na primjer odličnog modela zaposlenja u Herbalifeu u kojem možemo biti vlastiti šef, sami određivati radno vrijeme, ne izlagati se ogromnim troškovima na početku i pritom pomoći drugima u postizanju ciljeva u pogledu prehrane i zdravlja.

Oni nude mogućnost da sami odaberemo hoćemo li raditi honorarno ili puno radno vrijeme, koliko ćemo vlastitog vremena i truda uložiti, odakle ćemo raditi, ali pritom je važno i znati da ćemo od posla dobiti onoliko koliko smo truda uložili. No, upravo je to prednost takve promjene odnosno okretanja vlastitom poslu – o svemu odlučujemo sami i svaki je izbor samo na nama.