Pogledale smo novu ZKM-ovu predstavu Pansion Eden i ne možemo prestati razmišljati o njoj

U Zagrebačkom kazalištu mladih sinoć je održana premijera najnovije predstave njihovog repertoara, “Pansion Eden”

Mađarski redatelj Árpád Schilling stigao je u Zagreb kako bi režirao najnoviju predstavu u Zagrebačkom kazalištu mladih. To je je njegova prva režija u Hrvatskoj, a predstavu je nazvao Pansion Eden.

Ona prati jednu obitelj čije tajne kroz predstavu polako izlaze na vidjelo dok stvarnost postaje distopija. Predstavu smo pogledale i brzo zaključile da je jedna od onih koju nosite sa sobom u mislima još neko vrijeme nakon gledanja.

Veronika: Sapore di sale, sapore di mare, che hai sulla pelle, che hai sulle labbra, quando esci dall’acqua e ti vieni a sdraiare vicino a me vicino a me.

Nives: Treća ZKM-ova premijera u tri mjeseca. Što kažeš na Pansion Eden?

Veronika: Pa vidiš da pjevam, uvijek prekidaš. Čuj, Pansion Eden je predstava koju sam trebala prespavati, ali danas ti mogu reći da mi je dosta dobra. E sad, uz glumačku postavu ne vidim prostor da ona ne bude dobra. Iako je za moj ukus mrvicu preduga. Što ti kažeš, nisi oduševljena?

Nives: I meni je malo preduga, ali mi je zanimljiva. Sviđa mi se distopija u koju se sve pretvori u jednom trenutku. Nedostaje mi u našim kazalištima predstava koje su tako odvažne da u stvarnom vremenu i prostoru prikažu nešto nadrealno.

Veronika: Brutalna mi je scenografija i njezina bitnost u cijeloj predstavi. I dosta mi je napeta. Cijelu predstavu sam čekala da Urša Raukar počne pričati.

Nives: Iskreno, ja sam se bojala da će ta jednostavna scenografija i svjetlo više odmoći nego pomoći, ali na kraju se zbilja pokazala sjajnom. Definitivno je i baš ona često doprinosila napetosti. Posebno kad likovi pričaju nešto dalje od stola, u mraku, a Urša cijelo vrijeme sjedi sama i, baš to što kažeš, čekaš da progovori. Kako ti se sviđa činjenica da svi glumci nose svoja prava imena?

Veronika: Jako mi se sviđa. Isto kao što mi se sviđa cijeli koncept kako je predstava uopće nastala. Schilling je najavio da ima ideju o tematici, ali da će glumcima ostaviti kreativnu slobodu i mislim da se svatko izrazio u svojem stilu. Neki su brutalno iznenadili kao što je recimo Mateo Vidak, uglađeni bečki student koji je zapravo jako nesređen. Kao i Doris, žena koja je tako tužna i “needy”. Tko te se najviše dojmio?

Nives: Ne mogu nikoga izdvojiti. Urša je bila sjajna. Mateo odličan kao i uvijek. I Dado, Tina i Hrvojka su bili dobri. Ma svi su sjajni. U glazbu si nas već uvela. Sviđa mi se što se cijelo vrijeme provlači jedna pjesma tako neočekivana za jednu takvu distopiju.

Veronika: Da, ali pored nje oni neki zvukovi pomalo stravični. Petra Leventića nije bilo u predstavama u novoj sezoni, moram priznati da mi je malo falio, a jučer sam mu se baš dobro nasmijala. Te njegove transformacije iz ulogu u ulogu u istom komadu su mi fascinantne. Sviđa mi se u kojem smjeru ide ZKM ove godine, ali mislim da moramo vidjeti i što drugi rade. Slažeš se?

Nives: Definitivno. Pa za tri dana idemo u &TD. Ali nitko još nije nadmašio Huddersfield. Misliš da može?

Veronika: Točno, u srijedu je premijera predstave Zašto šutiš, veselim se. Huddersfield, dobro pitanje. Sezona traje još pola godine? Ostavit ćemo prostora i prokomentirati kad vidimo sve. To je najpoštenije, kaj ne?

Nives: Slažem se. I veselim se novoj godini.

Veronika: Ej, Nives?

Nives: Ej.

Veronika: Sorry što sam te smetala u kupovini božićnih poklona.

Nives: LOL <3